Novosadska "stara dama" je tokom sezone promenila tri Uprave i četvoricu trenera i ponovo superligašku godinu završila na trećem mestu koje vodi u Ligu Evrope. Da li je ovo bila uspešna ili neuspešna "kampanja" za Vojvodinu? Zavisi...
Produžetkom saradnje sa Radoslavom Batakom - Vojvodina je stavila tačku na prethodnu sezonu Superlige koja je bila i uspešna i neuspešna.
U zavisnosti od ugla posmatranja.
Novosadski crveno-beli su sezonu završili na boljoj poziciji nego lane, bili su četvrti prošle sezone, uspeli su da odu "korak dalje" u Kupu Srbije i pritom su ponovili odlična izdanja u Ligi Evrope, ali ih "potresi" i finansijske poteškoće nisu zaobišli ni ovoga puta.
Tokom jedne takmičarske godine klubom su predsedavale tri Uprave, a tim su vodila čak četiri trenera, što ne odgovara epitetu nijedne "treće" ekipe bilo kog prvenstva Evrope.
Najvažnije od svega za klub bilo je da se obezbedi učešće u kvalifikacijama za evropska takmičenja, pošto je to praktično (trenutno) jedini način da se zaradi, a s obzirom da su tokom čitave godine bili na poziciji koja garantuje "izlazak" na međunarodno takmičenje - više peripetija bilo je oko evrolicence koja je na kraju obezbeđena izmirivanjem dugova prema nekadašnjim igračima i stručnjacima.
Stoga, ukoliko se u obzir uzmu uslovi nestabilnosti i neizvesnosti, može se reći da igrači Vojvodine mogu da budu ponosni na sezonu u kojoj su odigrali rekordih 50 utakmica.
Da li je to dovoljno da zadovolji apetite navijača "lala" koji su se nadali da bi ova godina mogla da bude ta u kojoj će preoteti tron u bar jednom od dva takmičenja Crvenoj zvezdi i Partizanu? Verovatno ne, posebno nakon odličnog početka sezone kada su bili ravnopravni sa "večitima".
Krenimo redom...
ODLIČNO LETO I JESEN NENADA LALATOVIĆA
Sezona za Vojvodinu je počela 3. juna prošle godine kada je Nenad Lalatović okupio igrače u FC "Vujadin Boškov" još sa neizvesnom sopstvenom sudbinom i već bez velikog broja igrača koji su u međuvremenu napustili klub i uputili se na nove životne i profesionalne izazove.
Talentovani trener se na kraju dogovorio sa tadašnjim predsednikom Zoranom Šćepanovićem i suočio se sa odlaskom gotovo kompletne odbrane i kasnim dolaskom pojačanja.
Od važnijih igrača klub su napustili Lazar Rosić, Radovan Pankov, Bojan Nastić, Danilo Sekulić i, nešto kasnije, Nemanja Miletić. Lalatović je u toku kvalifikacija morao da "izmišlja" nove pozicije pojedinim igračima i da zadnju liniju uigrava "u hodu" sa novopridošlim Nikolom Kovačevićem i Bogdanom Planićem, uz već prisutne Nikolu Antića, Ivan Lakićevića i "čoveka za sve" Darka Puškarića.
Uz sve te probleme Vojvodina je, u debitantskoj sezoni Lalatovića u Evropi, uspela da dođe do plej-of runde, prethodno izbacivši Bokelj, Konahs Kvej i Dinamo Minsk, gde ih je zaustavio AZ Alkmar.
Nenad Lalatović je isticao da je najzadovoljniji bio igrom i pobedom u Belorusiji kada su Siniša Babić i Nikola Antić doneli trijumf nakon novosadskih 0:0, dok ga je možda njegova hrabrost i odluka da se ne brani i nadigrava, što je sasvim legitimno njegov stil koji ne želi da menja, koštala boljeg rezultata protiv Holanđana koji, ruku na srce, nisu ostavili toliko pozitivniji utisak od Voše.
Paralelno sa uspesima u Evropi desila se promena u Upravi. Sasvim neočekivano.
Lalatović je Vojvodinu napustio na kraju 2016. godine, ali je bio blizu odlaska još u septembru kada je stigla nova Uprava. Na prilično konfuznoj konferenciji za medije koju je zajednički održao sa Vojislavom Gajićem i na kojoj je on trebalo da kaže da odlazi - desio se preokret i on se dogovorio sa UO da ostane u klubu.
Zoran Šćepanović je napustio klub i mesto predsednika prepustio Vojislavu Gajiću, kojem je to bio drugi mandat u Vojvodini, a novost je bila i dolazak Dragoljuba Zbiljića koji bio na čelu takozvanog "poslovnog tima" koji je činilo dvadesetak sponzora. Nova energija značila je i dodatni optimizam za navijače Vojvodine i naročito dobro, bar u tom trenutku, je zvučao "sponzorski pul" uspešnih srpskih kompanija.
No, da se vratimo na "fudbalskiji" deo jesenje priče.
Za razliku od odbrane - daleko stabilnija i uigranija bila je ofanzivna linija Vojvodine koja je veći deo sezone odigrala bez pravog "špica" odnosno golgetera.
Jedini izuzetak bili su Miloš Trifunović i Nikola Ašćerić koje je Vojvodina koristila u prva dva meseca sezone, najčešće sa klupe, ali je u tom periodu mnogo "plodonosnija" bila navala u kojoj mlađi i brži Nikola Trujić "kidiše" na protivnika, a Filip Malbašić i Aleksandar Paločević se ubacuju iz drugog plana. Njih dvojica su ipak zbirno postigli šest golova, od kojih su neki bili veoma važni, i to je luksuz koji u nastavku sezone nisu imala tri nova trenera "stare dame".
Vojvodina je bez obzira na mali igrački kadar imala dopadljiv stil igre koji se oslanjao na ubedljive partije na "Karađorđu", gde su izgubili tek u martu, i kontre u gostima.
Kada se "deža vi" iz oktobra i novembra, tokom kojih bi svake godine Vojvodina "pala" i bila predaleko od Zvezde i Partizana, nije desio - normalno je da su porasla očekivanja kod navijača i igrača, ali moguće da neki od njih nisu mogli da se nose sa tolikim pritiskom iz vikenda u vikend.
Umor je bio prisutan i kod onih najboljih igrača (Meleg, Paločević, Trujić) i kao da su svi jedva čekali tu zimsku pauzu pošto one "letnje" kao i da nije bilo.
Crveno-beli su upisali 14 pobeda, koliko su ukupno imali u sezoni pre toga, ali i četiri poraza (Crvena zvezda, Mladost, Javor i Radnički) od kojih su naročito bili nezadovoljni nakon susreta u u Nišu, kada su, prema njihovom mišljenju, drastično oštećeni.
Sve u svemu prvi deo sezone je završen na trećoj poziciji sa tri boda manje od drugoplasiranog Partizana i devet manje od Crvene zvezde.
KRAJ JESENI I ODLAZAK UPRAVE, TRENERA...
Izvor: MONDO/M. Vujičić
Međutim, umesto mirne zime u kojoj bi Nenad Lalatović uigrao ekipu i sadašnjem kadru dodao neophodna pojačanja - Vojvodina je ponovo ostala bez Uprave koja je klub napustila nakon što nije prošao njihov predlog Statuta na klupskoj Skupštini.
Tadašnji UO želeo je da smanji broj članova Skupštine i da "propiše" duži mandat, pravdajući to idejom da je potrebno pet godina kako bi se klub oporavio, ali taj predlog nije prošao.
Na čelo kluba tada je stigao predsednik Dušan Mijić sa kojim blisko sarađuje i Dragoslav Vuković kojem je pripalo mesto predsednika Nadzornog odbora.
Nakon takvog razvoja situacije klub je napustio Nenad Lalatović koji više nije mogao da trpi brojna previranja unutar kluba i odlučio se za, kako se to često kaže, najorganizovaniji klub u državi Čukarički, dok je Vojvodina vrlo brzo došla do dogovora sa Draganom Ivanovićem, dotadašnjim trenerom Napretka, sa kojim je ugovor, potpuno neočekivano, potpisan na pet godina.
Novog trenera dočekali su stari problemi koji se u slučaju Vojvodine opet "rešavaju u hodu", pa je bilo neizvesno da li će ovaj stručnjak dobiti ijedno pojačanje dok su igrači tražili "ispisnice".
Tek pri završetku priprema u klub su stigli Milan Spremo i Mario Maslać, dok su iz kluba otišli Dušan Mićić, Novica Maksimović, Miloš Trifunović, Nikola Ašćerić i Vladimir Kovačević, pa je Ivanović bio primoran da sa još manjim igračkim kadrom nastavi sa dobrim rezultatima koje je ostavio njegov prethodnik, s tim da kapiten Meleg nije prošao ni čitave pripreme.
Ivanović je u dogovoru sa trenerom golmana Sašom Todićem u prvog čuvara mreže promovisao Emila Rockova, što bi mogla da bude najbolja odluka za Vojvodinu ove sezone, a potom i pokušavao da eksperimentiše sa formacijom sa tri štopera.
Međutim, kako je odlični Maksimović otišao iz kluba, a Dušan Jovančić doživeo povredu pred nastavak sezone, jedan defanzivni vezista u timu, Marko Vukasović, ma koliko imao dobro proleće, nije bio dovoljan da bi se "pokrili" svi defanzivni zadaci Vojvodine u kojoj oni ofanzivniji igrači poput Melega, Paločevića i Malbašića nisu navikli da pomažu.
Ivanović je bio vidno nezadovoljan i što mu tokom prelaznog roka nije doveden "špic", on je insistirao na Ožegoviću, ali je na kraju morao da forsira Filipa Malbašića na toj poziciji.
Posle dobrog početka sve je palo u vodu posle utakmice sa Crvenom zvezdom.
Vojvodina je odlično odigrala prvo poluvreme, taktički i igrači nadigrala Beograđane, ali je potpuno podbacila u drugom poluvremenu i izgubila.
Ispostavilo se, mnogo više od tri boda.
Igrači su tada potpuno "pali" i Uprava je odlučila da se zahvali Ivanoviću posle sto dana na klupi Novosađana, a "šok-terapijom" pokušala da podigne svoje igrače pred početak plej-ofa. Stigao je Aleksandar Veselinović koji je oborio "rekord" svog prethodnika i na klupi bio svega 17 dana pošto je podneo neopozivu ostavku dan uoči susreta sa Partizanom.
Sa klupe je taj meč vodio njegov pomoćni Vladimir Buač da bi nekoliko dana kasnije angažovan Radoslav Batak, pa su u aprilu "lale" vodila čak ČETIRI različita trenera.
NAJNOVIJE POGLAVLJE - ŠTA SAD?
Mladi stručnjak je na klupi Vojvodine tek nešto više od mesec dana i radi sa ekipom koju nije on selektirao, i verovatno će biti mnogo promena tokom leta, a za sada se kod njega vidi ideja o takmičarskom fudbalu u kom je rezultat, a ne lepa igra, na prvom mestu.
Nije uspeo da ekipu odvede do finala Kupa Srbije, a na sedam utakmica, od kojih su tri bile protiv "večitih", Vojvodina je upisala tri pobede, dva poraza i remi.
Testirao je veliki broj mladih igrača kako bi proverio ko od njih zadovoljava igračke i ljudske kvalitete, posebno mu je važno da je igrač motivisan da "izgine" za grb kluba koji nosi, i na koga od njih može da se osloni kada počnu naredne kvalifikacije za Evropu.
Pred Vojvodinom je veoma kratak odmor i ponovni start sezone - opet 3. juna.
Rukovodstvo "lala" veruje da bi klub mogao da napravi iskorak u Evropi i da se sada plasira u grupnu fazu masovnijeg takmičenja timova sa Starog kontinenta, ali da bi se tako nešto sprovelo potrebna su i pojačanja. Da li će ih i kakva biti - videćemo veoma brzo.
Pošto nema vremena za čekanje...
(Milutin Vujičić - MONDO)