Legendarni hrvatski teniser kaže da su oscilacije najboljih na svetu dobre za sport. U intervjuu za "Vice" prepričao je i svoj najveći uspeh - trijumf na Vimbldonu 2001.
Novak Đoković došao je na Rolan Garos kao drugoplasirani na ATP listi, ali samo sa jednom titulom u poslednjih 10 meseci.
Od trijumfa na kanadskom Mastersu, poslednjeg dana jula, Đoković je podigao trofej samo početkom januara u Dohi, na turniru ATP 250 serije, koji u principu služi za "opipavanje pulsa" posle višenedeljnog predaha od takmičenja.
Nakon toga je tek nedavno u Rimu uspeo da se plasira u jedno finale.
Podjednako (ne)uspešan ove godine je Endi Marej, koji je priznao da mu je ponestalo motiva otkako je dospeo na prvo mesto ATP liste.
Njihova loša forma doprinela je da Rodžer Federer i Rafael Nadal u Melburnu odigraju prvo grend slem finale posle pet i po godina, a ako Španac opravda ulogu favorita na Rolan Garosu, biće to prvi put od leta 2012. da su on i Federer osvojili uzastopne grend slem titule.
Osvajač Vimbldona 2001. godine, Goran Ivanišević, dao je komentar aktuelnog trenutka u intervjuu za portal "Vice".
On je ocenio da povratak "Fedala" u ulogu najozbiljnijih kandidata za trofeje predstavlja veliko iznenađenje, iako je reč o asovima kakve nikada ne treba otpisivati.
"Sa druge strane, oni koji su dominirali pre godinu dana, Marej i Đoković, igraju ispodprosečan tenis za njihove standarde. Ja mislim da će se sve to stabilizovati vremenom, Nole je prekvalitetan da se ne izbori sa tom krizom, baš kao i Endi".
Ivanišević smatra da su oscilacije najboljih na svetu dobre za tenis.
"Mladi lavovi kao što su Ćorić, Zverev, Kirjos, imaju priliku da se pokažu. Ima dosta promena u top 10 ATP liste, svako svakog može da pobedi. To je dobro, nema više one standardne nekolicine superfavorita. Rolan Garos i Vimbldon će biti izuzetno zanimljivi".
Govoreći o svojoj karijeri, usponima i padovima, popularni "Zec" osvrnuo se i na pomenuti Vimbldon 2001, kada je sa nepunih 30 godina konačno osvojio jedini grend slem trofej.
Dugo pre toga mučila ga je povreda ramena, a prethodnih godina je na njemu najdražem turniru tri puta bio poražen u finalu - 1992. kao favorit od Andrea Agasija, a 1994. i 1998. od Pita Samprasa.
Te 2001, Sampras je u osmini finala izgubio od 19-godišnjeg Rodžera Federera, koji je potom izgubio od velike nade britanskog tenisa Tima Henmana.
Za to vreme, Ivanišević koji je bio 125. na ATP listi i "na staru slavu" je dobio specijalnu pozivnicu, pobedio je Rodika, Rusedskog i Safina. Došao je red na polufinale protiv Henmana...
Splićanin je podsetio da je Henmanu to bilo "prvo polufinale protiv nekoga ko nije Sampras i to je osokolilo sve Britance".
"Ustanem ujutru i gledam te njihove emisije, svi već pričaju o tome kako Henman igra finale, ja ne moram ni da izađem na teren. Ja njega, doduše, nikad ranije nisam dobio, ali dobro - polako".
"I onda se desilo to čuveno 'trodnevno' finale. Ja sam dobro počeo, dobio prvi set, trebalo je da dobijem i drugi, ali nisam. I sve se promenilo. On počne da dominira, ali pri 2:1 za njega u četvrtom setu počinje velika kiša. Šalju nas u svlačionicu, ja ljut na sebe, na sve sam ljut, ali u tom trenutku u svlačionicu ulazi Jovan Savić, sparing partner sestara Vilijams - inače, jedan jako smešan lik. I počne on meni da priča viceve, doživljaje, fore... Ja počnem da se smejem, zaboravim da sam igrao, da je prekid, da je kiša, da gubim, on je mene prosto opustio. Posle par sati dolazi nam turnirski sudija Alan Mils i kaže: 'Momci prekidamo, kiša ne staje, nastavljamo sutra'. I u tom momentu sam znao da sam dobio meč".
"Prosto govoreći, Henman je imao šansu, ali neko odozgo je poslao kišu. Kad smo nastavili, ja sam igrao sve bolje, on je igrao sve gore i tako se i završilo".
Britanac je "pao" rezultatom 7:5, 6:7 (6:8), 0:6, 7:6 (7:5), 6:3, a Australijanac Patrik Rafter u finalu takođe posle pet setova - 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7!
"To je finale koje će ostati zapamćeno kao finale sa najboljom atmosferom u istoriji Vimlbdona. Atmosfera na tom meču je bila fudbalska, sušta suprotnost vimbldonskom standardu. Ja sam mislio da sam na nekoj utakmici Premijer Lige. Mislim da mi je dosta pomoglo što sam ja ušao u finale jedva dan posle polufinala. On je završio svoj posao u petak, pa je čekao petak veče, pa subotu, pa nedelju... A ja sam se tog dana probudio u pet sati ujutru, nisam mogao da spavam, samo sam čekao da meč počne".
"Nije to bilo preterano lepo finale, ni neki spektakularan tenis, ali je sigurno bilo jedno od najuzbudljivijih. Moje četvrto finale, njegovo drugo, ja kao 'vajld kard', odlični smo prijatelji, ali neko je tu, nažalost, morao dobiti. On je osvojio dva US Opena, ali ovo - ovo je bilo moje. Tako je bilo zapisano".
Kompletan intervju sa Goranom Ivaniševićem pročitajte OVDE.