Tip je, trvdeći da pripada NBA ligi, opalio 65 puta na jednoj utakmici i ubacio 76 poena. Postiže prosečno 58,8 po meču!?
Znate ga.
Ima 26 godina, rođen je u Njujorku, studirao na Luisvilu, 2014. kao 47. pika draftovala ga je Filadelfija, a potom poslala u Nju Orleans gde se kratko "kalio" u razvojnoj ligi, pa bio prosleđen dalje Memfisu, koji ga je i sam držao u NBDL-u.
Pre prošlogodišnje horor epizode u Galatasaraju i mučnog rastanka sa Erginom Atamanom još u prvom delu sezone, nastpao je za još jedan razvojni tim, Delaver, u koji se vratio iz Istanbula u decembru 2016.
Kada je 3. juna odlučio da ode u Kinu, koju sve veći broj američkog "drugopozivaca" bira umesto Evrolige, poručio je: "Prokleto sam siguran da mi je mesto u nekom od NBA sastava".
Potom je odlučio da u nedorasloj konkurenciji pokaže da je bio u pravu, a mora se priznati i da će pojedini generalni menadžeri NBA franšiza teško odoleti njegovim nestvarnim statistikama posle prvih 11 utakmica u kineskoj NBL.
Poslednja je za prepričavanje!
Ras Smit ubacio je 76 poena u pobedi svog Luojanga 135:124, kojom je taj tim stigao do skora 7-4.
Smit je šutirao 22/36 iz igre, što znači da je imao više od šuta po minutu (!?) ako se pogleda koliko je proveo vremena na parketu. Ali, to nije sve. Uprkos tome što je stigao da šutne 36 puta, Smit je naterao i protivničku odbranu da ga 15 puta pošalje na liniju slobodnih bacanja (!?) odakle je ubacio 26 od 29 pokušaja.
To, konkretno, znači da je Smit na jednoj utakmici uputio 65 šuteva ka obruču!
Ova partija za nevericu, ipak, ne razlikuje se mnogo od nekih njegovih prethodnih, utoliko što je u prvih deset mečeva u Kini beležio prosečno:
58,8 poena
8,2 skoka
3,8 asistencija
4,0 ukradene lopte
3,8 izgubljenih lopti
40,4 odsto šuta iz igre
56,2 odsto šuta za dva
36,2 odsto šuta za tri
16,6 slobodnih bacanja po meču
Ras Smit očigledno ume da pogodi, ali moguće da postoji još nešto što čini njegovu košarkašku ličnu kartu i zbog čega s njim nisu ozbiljno računali ni u Filadelfiji, ni u Nju Orleansu, ni u Memfisu, odnosno nešto zbog čega je temperamentni Ataman samo čekao kada će da mu vidi leđa…
Uglavno, ovaj Amerikanac na slikovit način objašnjava zbog čega se njegovi zemljaci sve češće odlučuju da igraju u Kini, umesto Evropi, svesni da za više novca mogu da igraju revijalnu košarku i rade bukvalno šta žele s loptom u rukama, pumpajući sopstvene statistike i čekajući da se neki NBA operativac "upeca" i pozove.
Srećno!