Pojačanja crveno-belih iz Amerike o adaptaciji na Beograd, novi klub, novi tim, ali i na razlike u tamošnjoj i ovdašnjoj igri. "Neće nam biti problem...", uveravaju obojica.
Kao što obično i bude, posebna pažnja izveštača sa prvog treninga Crvene zvezde mts u ponedeljak je bila usmerena ka novajlijama.
Povratnik Marko Kešelj, novi plejmejker Nikola Radičević, kao i visoki tandem Nikola Jovanović - Stefan Janković, najviše vremena su proveli u razgovoru sa novinarima, opisujući svoje prve utiske o klubu, timu, sredini…
Stefan Janković (24, 211 cm) tako se poslednji zadržao na parketu, strpljivo odgovarajući na sve zahteve za intervju.
"Da, traže me, a najgore pričam srpski", nasmejao se momak odrastao u Kanadi i SAD.
Sa američkim akcentom i problemom da se "iz prve" seti pojedinih reči jezika koji je dosad ređe koristio, Janković uz osmeh pričao o zemlji i gradu u kojem se rodio.
"Ne zna me ovde niko, odnosno poznaju me samo po onom što su čitali o meni. Treći put sam u Beogradu, prvi put zbog košarke, ali drago mi je što sam došao".
Za početak - kako se košarkaški snalazi u rodnom gradu?
"Što se tiče košarke, znam šta znači kad se igra za Zvezdu. Prvog dana priprema nismo radili ništa sa loptom, imali smo sastanak, upoznali se... Znam koliko je ozbiljno kada se igra za ovaj klub i jedva čekam da počnemo. Znam i da ima mnogo da se radi, ali drago mi je da sam ovde".
Velika pažnja donosi i velika očekivanja, a česti pratilac te dve stvari je i pritisak. Stefan kaže da mu to ne smeta, naprotiv.
"Nikako pritisak... Iskreno, ja volim pritisak. Na engleskom bih rekao da sam 'competitive', takmičar sam, volim da se borim i ne volim kada mi je nešto lako. Znam da ima očekivanja, jer je ovo Zvezda, jer igramo Evroligu, hoćemo da nastavimo uspešno u ABA ligi, ali znam da ću raditi maksimalno, da ću davati sve od sebe kada sam na utakmici, na terenu. Ne plašim se".
Tražeći pravi izraz, Janković je naglasio:
"Što kažu, ako hoćeš da budeš dobar igrač, a ja to želim, zna se da tu mora da ima pritiska i očekivanja. Ne plašim se. To me... 'pali'. Taj izraz je dobar, moraću da ga zapamtim!".
"TATA NIJE IGRAO FUDBAL U ZVEZDI"
Izvor: MONDO/Stefan StojanovićOsim činjenice da su istog dana postali igrači Zvezde, Jankovića i Jovanovića vezuje i prijateljstvo van terena.
"Čuli smo ranije da ćemo zajedno doći. Imam malo rodbine ovde, neko ćaletovo društvo, ali moji su uglavnom iz Republike Srpske, Sarajeva, Foče i sad mi mnogo znači što imam Nikolu, da mi pokaže grad. Znam da dođem do 'Pionira', da odem do Ušća. Bio sam na nekim mestima, ako hoćete da mi kažete neku preporuku za dobar burek, recite (osmeh)".
"Sad sam kod tetke, ali naći ću stan valjda negde ovde blizu 'Pionira', jer ćemo tu provoditi dosta vremena. Znam otprilike i bez navigacije po gradu", kaže bivši student univerziteta Misuri i Havaji.
Na pitanje da li je prethodnih godina pratio svoj novi klub, Stefan odgovara krajnje iskreno.
"Znate, nisam mnogo pratio našu košarku. Igrao sam za Kanadu. Otišao sam odavde sa četiri i po godine i vratio sam se prvi put kad sam imao 19. Moji su dolazili, ali ja sam ostajao tamo, svakog leta igrao košarku i tu sam se 'izgubio'. Tamo sam odrastao, deset godina sam u Americi bio van kuće i onda sam tu zaboravio ne samo jezik, već i korenje, slabo sam i pratio".
Ipak, kada je čuo da ga crveno-beli žele, brzo se informisao i lako shvatio da bi trebalo da dođe u Zvezdu.
"Što se tiče Zvezde, samo sam sa njima direktno pričao i to mi je bio 'easy choice', lak izbor. Ne samo zbog ekipe, kluba, već i zbog Evrolige. Znao sam da mi je ove godine realno najbolje da dođem u Evropu. Da naučim malo evropsku košarku. Kad sam čuo da je Zvezda zainteresovana to je bilo to i gotovo. Sve je super, ali meni je bio i san da se vratim ovde. Jeste da sam hteo NBA i još sam mlad, nije to gotovo, ali nekako je lepša priča kad se vratiš ovde posle tačno 20 godina".
Kako su njegovi najbliži reagovali na vest da će se vratiti u Srbiju?
"Pozitivno, oduševili su se", rekao je Janković, pa ispunio jedno obećanje dato ocu.
"Ćale mi je samo rekao da kažem da nije igrao fudbal za Zvezdu, jer se to negde pojavilo. On je bio dobar rukometaš. Voli fudbal, prati taj sport, ali deda mi je igrao fudbal, a on rukomet", nasmejao se Janković.
Vraćajući priču na košarku, Stefan je rekao i da misli da će se brzo "uhodati" sa evropskim stilom i pravilima. Primera radi, na različito kažnjavanje greške u koracima.
"Sad sam baš pričao sa trenerom o tome. Čuo sam u Evroligi da će biti malo fleksibilnije, ali znam o čemu se radi. Sad ću ja tokom priprema to da sredim, da tako krećem... Nisam ja stranac, kad mi kažu da nešto uradim, uradiću. Drugačija je košarka, znam kako se tamo igra, ovde sam malo gledao, ne znam lično, ali moraću ove pripreme da iskoristim da se naviknem. Biće to lako", dodao je Janković.
"GODINAMA UZ STEFANA"
Izvor: MONDO/Stefan Stojanović
O istoj temi pričali smo i sa Nikolom Jovanovićem (23, 211 cm), takođe rođenim Beograđaninom, koji je u juniorskom uzrastu igrao za oba "večita" rivala, pre nego što se 2012. odselio u SAD.
"Tamo se igra definitivno brža košarka, ovde 'pozicija', tako da će mi sigurno trebati mali period adaptacije, ali ništa specijalno", kaže bivši student čuvenog koledža "USC".
Na pitanje o povratku u Zvezdu, Jovanović kaže da je u crveno-belom napravio i prve košarkaške korake. Sa juniorima matičnog kluba svojevremeno je igrao i kvalifikacione turnire Evrolige i u tim godinama upoznao većinu sadašnjih saigrača.
"I sada znam dosta momaka, igrao sam sa njima. Svako zna svakog, svi su fenomenalni i svi uslovi su tu za dobar rad. Prve korake sam napravio u Zvezdi, tu sam bio sedam-osam godina, dok sam u Americi proveo četiri-pet godina. Imao sam priliku da se vratim pre dve godine i da igram za univerzitetsku reprezentaciju i to mi je pomoglo da osetim evropski stil".
Zajedno sa Jankovićem, sada će pre svega imati zadatak da se "vrati" evropskoj košarci.
"Nas dvojica se znamo baš dugo. Već pet-šest godina unazad spremamo se tokom leta. Evo i sad je on igrao za Orlando, ja za Čikago na Letnjoj ligi. Spremali smo se dva-tri meseca u Beogradu, danonoćno, ujutru i uveče, bez prestanka. Dobri smo drugari i lepo ćemo sarađivati".
Janković mu je zahvalio na pomoći pri upoznavanju Beograda...
"Prvog dana sam ja morao da ga vozim i da ga ispoštujem kao domaćin, ali menjaćemo se. Moraće i on da se osamostali", nasmejao se Jovanović.