Jedna mama iz Australije napisala je divno pismo svom sinu, o tome kako je neplanirano zatrudnela u 25. godini, a želela je da juri karijeru. Verujte nam, trebaće vam maramice!
Kada je, kako sama kaže, karijeristkinja Elizabet Anil otkrila da je u drugom stanju, mislila je da to "nije trebalo da se desi".
Ali sada, kada je njen sin Oliver proslavio prvi rodendan, na svom blogu mu je posvetila pismo koje je dirnulo mnoge. Evo njene price.
"'Moj život nije trebalo da bude ovakav', mumlala sam, dok sam zapanjeno piljila u dve crtice na testu za trudnocu. Imala sam tek 25. Želela sam karijeru. Upravo sam dobila svoj posao iz snova u jednoj televiziji. Tvoj tata je bio preko okeana. Uradila sam test samo da bih potvrdila da sigurno nije ono što mislim. Mislim, kasnilo mi je mi samo dan, nema šanse da se sam trudna.
Ali, bila sam.
'Trudna sam. Rodicu bebu', rekla sam naglas, nikome narocito. Znam da cete prevrnuti ocima, ali nešto ranije mi je doktorka saosecajno rekla da sam trudna. Uprkos svim mojim protestima, uporno je to tvrdila. Smejala sam se toj recenici sa svima sa kojima sa razgovarala. Rekla bih: 'Zamisli, koja glupost!'. Nedelju dana kasnije osetila sam cudne grceve u stomaku i znala sam da si to ti. Odmah sam pozvala tvog tatu. On se upravo vatio iz izaslka sa prijateljima", priseca se ova mlada mama.
"'Trudna sam', rekla sam mu.
'Jesi li sigurna?'
'Prilicno sigurna'.
Tišina. 'Vauu, OK… Sutra dolazim kuci, pa cemo razgovarati. Volim te i nedostaješ mi'.
Kada je šok popustio, tvoj tata i ja smo shvatili da smo upravo to želeli.
Dobro, tajming nije bio idealan. Ali tvoj tata i ja se volimo, a prsten na mojoj ruci pokazuje da smo odlucili da provedemo život zajedno. Blagosloveni smo.
Nekoliko meseci jutarnjih mucnina kasnije, rekli su nam da si decak. Nikada necu zaboraviti taj telefonski poziv kada sam tvom tati rekla vesti.
Jecao je na telefon. 'Decak! Imacemo decaka!'. Malenog, predivnog decaka. Nismo mogli biti više uzbudeni. Ne znam uopšte kako je to moguce, ali nekako smo se još više zaljubili u tebe.
Od te noci, poceli smo da te zamišljamo. Da li ceš imati moje usne? Tatine oci? Maminu kosu? Tatin nos?
Imali smo listu kvaliteta koje bismo voleli da naslediš od jednog i od drugog, kao da smo imali osobine koje je trebalo da izaberemo i stvorimo naše savršeno dete.
Išli smo redovno na preglede i videli smo tvoje lice na ultrazvuku. Tata je insistirao da ide sa mnom, toliko je želeo da vidi tvoje prste, lice".
…
"Tokom meseci si rastao, bio si sve jaci, zdraviji. Izgledalo je kao da uvek imaš šta da radiš unutra. Svake noci kada se vrati s posla, tata je stavljao ruke na moj stomak. To je bio moj omiljeni deo dana. Osetili bismo kako se pomeraš, a kada bi bio malo jaci udarac, tati su oci sijale.
Moje srce je bilo ispunjeno ljubavlju. Stvorili smo malo bice.
Sedam nedelja pre isteka termina shvatila sam da pocinjem da se osecam nelagodno. Žalila sam se lekarima, sestrama, ginekologu, ali svi su milili da preterujem. Poslednje tromesecje trudnoce nije baš 'macji kašalj'.
Ali, nedelju dana kasnije, šest nedelja pre termina, bio si spreman da upoznaš mamu i tatu.
Problem je što mi nismo bili spremni za tebe. Sve tvoje stvari bile su u kutijama. Nismo spremili ni moju torbu za bolnicu. Tacnije, tata se spremao da sledece nedelje ide na poslovni put.
Kada smo stigli u bolnicu, rekli su mi da je porodaj poceo. Zaplakala sam.
Pre nego što smo stigli da se osvestimo i shvatimo šta se dešava, bilo je vreme da guram… i eto te!
Bio si savršen u svakom smislu. Nakon kratkog zagrljaja kod mame u narucju, morao si na intenzivnu negu, koja je bila tvoj dom naredne dve i po nedelje.
Narednih nekoliko nedelja, tata i ja smo svoje živote posvetili tome da ojacaš, da bismo mogli da te povedemo kuci. Taj dan je konacno došao i sada nas je bilo troje. Tada sam bila cela, a moje srce puno.
Sada imaš vec godinu dana. Gde je proletelo to vreme?
Taj jubilej me naterao da se prisetim svih uspomena. Od nespavanja koje je trajalo cetiri meseca, preko ljuljanja u tri sata ujutru kada si imao groznicu, jurnjave u bolnicu kada si pao sa kreveta i udario u glavu. Prošla godina je bila najveci izazov u mom životu. Ali je bila i najmagicnija, godina koja menja život na bolje. Ne bih promenila ni sekund svega toga ni za šta na svetu.
Gledala sam te kako rasteš, od onako majušne, prevremeno rodene bebe, do predivnog, jakog decaka nežne duše, koji gleda u mene kao da sam magicna, voli me bezuslovno i tera me da gledamo dugu kada pada kiša. Ništa ne može da mi uzme to iskustvo. Ti si moj svet. Ti si deo moje duše.
…
Srecan rodendan, andele moj. Ti si moje najvece dostignuce!"
Mama