Ne bismo da vas plašimo ali u Srbiji oko 1.000 osoba ne zna da je inficirano HIV virusom! Zato smo saznali SVE O TESTIRANJU.
Najpre, želimo da istaknemo da testiranje na HIV virus nije besplatno samo 1. decembra, kada se obeležava Svetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a, vec tokom cele godine.
"Testiranje je tokom cele godine besplatno i ne zakazuje se, a nisu vam potrebne ni bilo kakve fizicke pripreme - možete da doruckujete i radite sve uobicajeno", kaže epidemiolog dr Begovic Vuksanovic.
Kao i vas, zanimalo nas je:
Kako izgleda to testiranje?
"Prvi deo testiranja je, zapravo, razgovor. Mi ovde prvo klijente informišemo o svemu, razgovaramo o HIV virusu, o životu sa tim virusom, dostupnim terapijama, faktorima rizika i savetima kako da se ubuduce izbegavaju rizicne situacije. Posle toga, uz obavezan pristanak našeg klijenta, odvodimo ga u ambulantu gde se vadi krv iz vene, a rezultati mogu da se ocekuju vec za dan-dva. Saopštavanje rezultata nikada se ne obavlja mejlom ili telefonom, vec iskljucivo usmeno, a kada dodu po rezultate, opet im je omoguceno savetovanje, ukoliko to žele i potrebno im je".
Kada je rec o maloletnicima, oni na testiranje moraju da dodu u pratnji roditelja ili staratelja.
"Maloletnici moraju da dodu u pratnji roditelja ili staratelja, a kada je rec o maloletnicima starijim od 16 godina, uz našu procenu, oni mogu i bez roditelja jer i naš zakon to dozvoljava", objašnjava dr Begovic Vuksanovic.
Ne smemo ni da zamislimo kako bi se neko osecao kada bi mu greškom bilo saopšteno da je HIV pozitivan.
Koliko su testovi pouzdani?
"Testovi su visoko senzitivni i specificni, što znaci da su veoma pouzdani. Ipak, dešava se da dobijemo lažno pozitivne ili lažno negativne rezultate, ali ne zbog toga što test nije pouzdan, vec zbog neadekvatnog vremena radenja testa - na primer, nije prošlo dva meseca od rizicne situacije u kojoj je bila moguca zaraza virusom (lažno negativan). Takode, moguce je i da rezultati budu lažno pozitivni zbog trudnoce, nekih oboljenja ili vakcina primljenih nedavno pre testiranja".
Medutim, kako je doktorka istakla, to su zaista, zaista retki slucajevi, a pritom se testiranje uvek ponavlja ukoliko su rezultati pozitivni.
"Testiranje se svakako ponavlja ako su rezultati prvi put pozitivni. U meduvremenu, mi tu osobu, sada vec pacijenta, a ne klijenta, polako pripremamo za loše vesti. Ukoliko je rezultat pozitivan i na ponovljenom testiranju, tek tada možemo osobi reci da je inficirana".
Kako nekome saopštavate da ima HIV, postoji li neka procedura?
"Postoji pravilo da nikada ne okolišamo. Dakle, kažemo to najkrace i najjasnije što možemo, veoma direktno. U svakom slucaju, lekar koji saopštava rezultate je prva linija podrške, koji je i nadalje dostupan za podršku koliko je to pacijentu potrebno, a radi daljeg pracenja i lecenja inficirane osobe se upucuju u Kliniku za infektivne i tropske bolesti".
Bez obzira na to što je danas terapija dostupna i što je moguce živeti bezmalo potpuno normalno sa HIV virusom, niko ne želi da cuje da ima HIV.
Kako ljudi reaguju na takve vesti?
"Reakcije su razlicite, ali najcešce se razocaraju, pa su onda zateceni i ne mogu da se sete ništa da pitaju. Nekada ih pustimo da tako sede i po nekoliko sati, koliko god im je potrebno. Kada im objasnimo sve o dostupnosti terapije i kažemo im da sa tim mogu da žive, da rade, da imaju decu… bude im malo lakše, pa nam onda postavljaju pitanja kako i šta dalje, od šoka ne znaju kome bi to rekli jer, ne treba to mnogo širiti... Ipak, sigurna sam da pravu dramu proživljavaju tek narednih dana. Neke inficirane osobe se i ne vrate vise u naše Savetovalište radi podrške, možda ih podsecamo na loše vesti. Sa druge strane, mnogi dolaze i kasnije, kada im je potrebno savetovanje i mi smo uvek tu za njih".
Dr Begovic Vuksanovic rekla nam je i da je u Beogradu od 1985. godine do danas blizu 2.400 HIV pozitivnih ljudi, od toga je skoro polovina obolela od AIDS-a, a 870 ih je umrlo. Dakle, sada oko 1.500 ljudi živi sa HIV-om, ali još oko 500 njih ima HIV virus, a to ne zna.
"Oni su naša najveca briga jer se kod 50 odsto ljudi infekcija otkrije kasno, što je veoma loše i za njih, ali i zbog toga što su, ne znajuci, mogli da zaraze dosta ljudi".
Doktorka istice da, ukoliko ste bili izloženi rizicnoj situaciji, obavezno odete na testiranje, da ne cekate da vam se pogorša zdravlje i da se ne razmišljate "ako nema simptoma, znaci da nemam HIV".