Beogradski kuvar Nenad Perić doživeo je neobično iskustvo - u izolovanom hotelu na noreveškoj planini pripremao je hranu na način na koji se pripremala pre dva veka.
Sve je pocelo kada je posetio prijateljicu koja je živela i radila u planinskom hotelu Hytta u Norveškoj dolini Haling. Hytta se nalazi u nenaseljenom mestu, skrivena iza ostalih vrhova, u netaknutoj prirodi i samim tim predstavlja izazov jer se do njega može doci samo jednim delom puta vozilom, a do same hytte može se doci samo gliserom preko ogromnog jezera kojim je okružena ili pešackim planinskim stazama poznatim samo lokalnom stanovništvu i planinarima, piše sajt norveške ambasade u Srbiji norway.no.
Nenad je tako poceo da radi kao kuvar u tom ušuškanom hotelu gde se hrana priprema na nacin na koji se spremala pre više od 200 godina.
"Hytta ima svoju mini elektranu, nema dometa signala mobilnih telefona, nema Interneta, ima svoju farmu životinja gde sve životinje slobodno šetaju i hrane na planinskim pašnjacima (svinje, koze, kokoške, krave…). Za brigu o životinjama je bila zadužena jedna gospoda koja je vodila farmu. Ujutru kada se krave vrate sa pašnjaka stiže domace sveže pomuzeno kravlje mleko, jogurt, sirevi, domaci puter, i nadaleko cuvena domaca pavlaka koja je osvojila zlatnu medalju za kvalitet," kaže Nenad.
Priznaje da je najveci izazov bio adaptirati se i vratiti u vreme i doba kada se tradicionalno radio ceo proces pripremanja hrane, dopremanja namirnica i služenja.
"Kuvati uz svecu i bez struje i koristiti struju koja je na raspolaganju samo osam sati, gde je naravno i apsolutno krajnji cilj da svaki gost bude zadovoljan i nasmejan, punog stomaka ode srecan i opet se vrati".
Medutim, celokupno iskustvo je bilo sjajno, kako kaže, jer je naucio i druge tehnike spremanja i stvaranja namirnica od sireva i mlecnih proizvoda do same nege životinja. Hytta je imala i svoju sušaru za dimljenje ribe, mesa i sireva. U okolini se nalazi jezero koje je bogato planinskom pastrmkom koja se dimila u sušarama ili fermentisala.
U hotelu Hytta se tako za dorucak uglavnom sprema kisela riba, kavijar, dimljeno meso, sirevi, povrce i salate.
"Što se tice glavnih jela za rucak ili veceru, tu postoji takode ogroman broj specijaliteta i jela od mesa - pecenje, stekovi, šnicle, kobasice, kuvana jela, razni potaži i supe, tako da u tom delu kuhinja jako podseca i ima dosta slicnost sa srpskom".
Skandinavske zemlje, a posebno Norveška, vode racuna o održivom razvoju i ocuvanju prirode i koriste svoje proizvode i prave svoje specijalitete iz nacionalne kuhinje.
"Jedan od primera takode je i restoran Maaemo u Oslu koji važi za jedan od najboljih restorana na svetu i nalazi se u Mišelinovom vodicu, gde se na jelovniku koji je sezonski nalaze uglavnom domaca norveška tradicionalna jela. Ista ta jela možete da probate na tradicionalni nacin u vecini Hytta širom Norveške", istice Nenad.
Beogradskog kuvara su životni planovi trenutno vratili u Srbiju, ali utisci iz Norveške su toliko snažni da se nada da ce ih u nekom trenutku obnoviti.