Hteli smo da vas obradujemo intervjuom sa Sergejem Milinkovićem-Savićem. Ali, "pretplatnik trenutno nije dostupan". Nebojša Petrović je zato odlučio da "reciklira" stari intervju sa njegovim menadžerom Matejom Kežmanom. Proverite zašto!
"Sloboda coveka nije samo u njegovom pravu da slobodno izražava svoja mišljenja, nego pre svega u pravu i mogucnostima da suvereno odlucuje o svim pitanjima svoga života" (J.B. Tito)
...
Mnogo je lepo caskati o Svetskom prvenstvu. Narocito iz ugla protagoniste. Ima li prijatnijeg osecaja za nekog fudbalera od razgovora na temu njegovog predstojeceg ucešca na najvecoj smotri svetskog fudbala.
Kada je, smenom Muslina, Sergej Milinkovic-Savic konacno zadužio opremu u Staroj Pazovi, novinarima je receno da nece imati na raspolaganju povratnika u A reprezentaciju.
Ma, da li sam dobro cuo? Tolika frka oko njegovog imena, a sada ga zakljucali u sobu i na konferenciju poslali Krstajica i Ivanovica. Samo sam se okrenuo i vratio u redakciju.
MONDO je ovako pisao i tražio odgovor pre smene Muslina - Sergej Milinkovic-Savic i "orlovi": Šta je istina?
Listajuci ovih dana novogodišnje trobroje, ocekivao sam više intervjua sa najpopularnijim i najtraženijim srpskim reprezentativcem u ovom trenutku. Slaba vajda. Samo "Novosti" i "Sportski žurnal". Valjda je Vucelic zvao Kežmana, ovaj rekao da mu se dostave pitanja, na koja je "neko" (možda Sergej) odgovorio uz pomoc tastature. I to je sve. U ostalim medijima ni slova ni slike. U istim onim novinama i na istim onim portalima gde se pre izvesnog vremena u celosti prenelo podugacko saopštenje za javnost Sergejevog menadžera, sada nije bilo ni reci o Sergeju.
Svi mi kažu "Kežman ga savetuje da se ne javlja na pozive i da ne odgovara na poruke". Cekajte, mislimo na istu osobu? Na onog fudbalera, Mateju Kežmana, koji je zahvaljujuci svojoj etici, elokvenciji i retorici bio blagodet za novinare? Ne, nije moguce.
Pratim reprezentaciju od '99 i uvek sam imao maksimalno korektnu saradnju sa njim na relaciji novinar-igrac. Od mlade reprezentacije Jugoslavije, do A tima Srbije i Crne Gore. Uvek srdacan, nasmejan, raspoložen. Spreman u svakom trenutku da odgovori na pitanje, da se zaustavi u miks-zoni, hotelskom lobiju, ispred svlacionice, na terenu, tokom šetnje po parku...
Svuda i u svakoj prilici.
Mnogo sjajnih intervjua, zapaljivih izjava, gomila anegdota. Secam se kako mi je na Palicu priredio "skrivenu kameru" sa Dekijem Stankovicem dok sam pravio rubriku sa Savom Miloševicem.
Nikada "ne", "ne mogu", "'ajde kasnije", "uzmi nekog drugog"... Ma kakvi. Vrhunski profesionalac. Cak i u situaciji kada mu nije bilo po volji.
Pamtim samo jedan sukob. Više nesporazum. Neko mu je posle podgorickog remija s Azerima rekao da sam zloupotrebio njegovu izjavu u emisiji sa Piksijem (tadašnjim predsednikom FSSCG), jer sam navodno pustio njegov odgovor, a isekao svoje pitanje.
"A da li si se zapitao, kako taj 'neko' zna šta je bilo u pitanju. Dobro razmisli koga si zadužio da ti prenosi informacije", odgovorio sam i svese brzo vratilo na staro.
Dogurali smo i do Svetskog prvenstva. Njegovim golom u kljucnoj utakmici. Necu nikada zaboraviti kako je u noci velikog slavlja u "Stupici" (beogradski nocni klub), eksplodirao od srece kada je video naslovnu stranu sutrašnjeg "Žurnala".
...
Felden, maj 2006. Pripreme za Mundijal i još jedan u nizu opuštenih intervjua sa Kežmanom. Podsetio sam ga kako je grlio i ljubio Dejana Stankovica posle meca sa Bosnom, uz povike "brate, koliko smo samo maštali o ovome".
"Sedam godina. Eto, toliko. Dugo smo sanjali o Svetskom prvenstvu, prošli smo kroz sve i svašta i sada konacno možemo da se prepustimo uživanju. Ja to tako shvatam. Osecam euforiju koja se stvorila u javnosti i oko reprezentacije, ali pokušavam maksimalno da se opustim, da ne opteretim sebe. Nikad se ne zna, možda nam je ovo prvi i jedini put da idemo na Mundijal i zato treba da igramo za sebe i za svoju dušu".
Svako od nas ima svoje omiljeno Svetsko prvenstvo, obicno je to ono prvo, zauvek urezano u memoriju, sa koga možemo da izdeklamujemo napamet sve rezultate, od utakmice sa zvanicnog otvaranja do završne predstave u velikom finalu.
"Moja secanja dosežu do Italije. Burazer i ja nisamo propustili nijedan mec. Pamtim svaki detalj sa duela protiv Španije u Veroni i Argentine u Firenci. To ne može da se zaboravi. Svaki gol, svaki potez, svaki medukadar na televiziji. Kada nije igrala Jugoslavija, navijao sam svim srcem za Argentinu, opcinjen njihovim golmanom Goikoceom. Pa, Toto Skilaci. To su likovi koji obeleže ceo šampionat i ostanu zauvek u glavama navijaca. Svetsko prvenstvo je dogadaj od globalnog znacaja i kao takav ostaje trajno zapisan u svim analima fudbalske istorije. Mi imamo privilegiju da budemo deo takvog spektakla".
Holandija se nije proslavila na njegovom "prvom" Mundijalu (izgubila u osmini finala od SR Nemacke), ali je Marko van Basten svojim golovima obeležio Kežmanovo detinjstvo.
"Kad sam bio klinac, neko mi je poklonio slicicu Van Bastena. Možda je bila i ova Paninijeva, nisam više siguran. Nosio sam je svuda sa sobom i divio se coveku koji je bio neustrašivi golgeter. Ne mogu da kažem da mi je bio idol, jer ja ne priznajem idole. Više je bio neko koga sam jako poštovao i na cijim potezima sam ucio. Imao sam video-kasete i skoro sve njegove golove znam napamet. Van Basten je bio savršeni tip napadaca u fudbalu toga doba. Kada sam kasnije prešao u PSV Ajndhoven, izvadio sam slicicu iz novcanika i pokazao je novinarima na prvoj konferenciji. Njima je to bio šlagvort za razne rubrike. Nažalost, izgubio sam taj novcanik i Marka više ne nosim sa sobom. Mancini je takode igrac koji je ostavio snažan utisak na moje fudbalsko odrastanje. Imao sam cast i da igram protiv njega i naravno da sam iskoristio priliku da razmenim dresove sa slavnim Italijanom po završetku meca".
Docekao je i Kežman da bude na Paninijevoj slicici u albumu za Svetsko prvenstvo.
"Imam drugare u Beogradu, imaju 30-40 godina, a svaki dan vise na ulici i menjaju duplikate. Skupljao sam ih i ja u školi, secam se igrica, tapke, poklapanja, par-nepar... Sada mi je malo cudno, ali kada obratim pažnju na euforiju oko Mundijala, shvatim zašto je to tako. Moj klinac kupuje abnormalnu kolicinu kesica i svaki put je opšta nervoza u kuci kada ne izvuce tatu. Mamu mu pomaže da ih zalepi i mislim da im fali još malo da popune album. Meni to cini veliko zadovoljstvo jer znam da sve to rade zbog mene. Da jednog dana imam uspomenu na najlepši deo svoje karijere".
Klinci su bili mali, kapirali su kako se slicice vade iz kesice, ali ne i otkud njihov tata u albumu.
"Svesni su da se nešto dešava jer tata vec duže vreme nije kod kuce. Ovaj mali od 4 i po godine zna otprilike da igram za Srbiju, gleda sve te reklame, oseca atmosferu, ali ne zna šta je to Svetsko prvenstvo. Ostace kod kuce i gledace utakmice na televiziji. U Nemacku mi dolaze supruga i 15-ak najbližih prijatelja. Oni su u vecoj euforiji od mene. Sva ta frka oko plana putovanja, avio-karata, smeštaja, ulaznica za utakmicu... Ostaje mi samo da im golovima i pobedama obezbedim još bolji provod na Mundijalu. Imao sam srecu da putujem na EP u Portugal pre dve godine u ulozi strucnog konsultanta holandske TV mreže i tada sam se uverio kakav je to spektakl. Žurke non-stop, navijacki festivali, druženja... Nebitno je odakle dolaziš i za koga navijaš".
Otac je oduvek bio Matejin najvatreniji navijac, ali i najstroži kriticar.
"On ne voli gužvu. U tim godinama prija mu mir i nece dolaziti u Nemacku. Ni njemu nije lako, nervoza cini svoje. U poslednje vreme menja kanal kada vidi da sam se dohvatio lopte i da je nameštam na penal. Kaže mi da sam lud što se prihvatam te odgovornosti. Stalno smo u telefonskom kontaktu i jako su mi važni njegovi saveti i sugestije. Tako je bilo kroz celu karijeru, zamislite tek sada na Svetskom prvenstvu".
Mir, tišina, bonaca. Upravo ambijent koji nas okružuje u podnožju planinskih venaca, dok radimo intervju pored jezera u Feldenu, u predvecerje Svetskog prvenstva.
"Obožavam planinu jer sam strastveni skijaš. Kompletan taj zimski amijent, kolibica, kamin, kuvana rakija... Volim i leto, ali ne zbog kupanja ili suncanja, vec zbog atmosfere. Vesela muzika, svi su razgoliceni, opušten fazon... Voda me privlaci samo u smislu da provedem ceo dan na camcu, da pecam, da ronim... Malopre sam sa Dekijem (Stankovicem, prim. aut.) pricao o tome kako ovde u Austriji imamo vrhunske uslove za pripreme. Sve je pod konac i to nam daje motiv da u Nemackoj napravimo nešto veliko".
Uprkos adrenalinu, nije bilo teško zaspati na svežem planinskom vazduhu. I Kežman je spavao i sanjao. O golovima, plasmanu u nokaut fazu, senzaciji...
"Kvalifikacije su prošle i sve te price o Kežmanu kao heroju nacije zbog golova u kljucnim utakmicama moram da ostavim iza sebe. Sada krecem od nule. Ukoliko doživimo debakl, sve ce brzo pasti u zaborav".
Prihvatio je izazov, uveravajuci da ima snage da ga iznese do kraja. U velikoj meri zahvaljujuci Bogu i veri u njega.
"Od mene je potekla ideja da tokom priprema i Svetskog prvenstva svi u reprezentaciji postimo sredom i petkom. Mislim da smo dovde dogurali zahvaljujuci Gospodu Isusu Hristu i nikom drugom. Drago mi je što vecina igraca oseca znacaj vere u Boga. Praktikujemo zajednicke molitve pred rucak i veceru, dobili smo blagoslov naše crkve, otac Gerasim iz Ðurdevih stupova nas je posetio i blagosiljao pred polazak iz Beograda... Grci su najbolji primer koliko ta duhovna strana ima uticaj na konacan epilog. Oni su takode postili sredom i petkom i imali zajednicke molitve tokom Evropskog prvenstva u Portugalu. Ubeden sam da bez tih rituala ne bi postali evropski prvaci".
Javna je tajna da nisu svi igraci gledali pozitivno na Kežmanovu religijsku metodu treninga:
"Ðavo nema mira. Ima onih koji su u iskušenju. Grupa od 10-12 igraca vec je prihvatila posni režim ishrane, ostale potpuno razumem. Nikoga ne treba terati, sve je stvar dobre volje".
Bilo je tu motiva i za iskupljenje. U novim pobedama tražio je oprost za greh na Evropskom prvenstvu 2000, kada je za 10 sekundi na terenu zaradio direktan crveni karton.
"Nisam bio spreman za velika dela. Boškov mi nije dao ulogu za koju me je pripremao uoci šampionata. Za premijeru sa Slovenijom bio sam siguran starter, da bi mi za vreme rucka na dan utakmice saopštio da cu zbog neiskustva ipak ostati na klupi. Tako i pred Norvešku. Poceo sam
da se zagrevam u 10. minutu, a ušao u igru u 80. I onda pomracenje. Kao pas pušten sa lanca, da što pre dokažem da sam veliki igrac, zanesem se i startujem na tog igraca. Nema šta, crveni cist k'o suza. Ušao sam u anale kao najbrže iskljucen igrac Evropskog prvenstva svih vremena".
Podatak koji, srecom, nije uticao na dalji razvoj karijere jer sam posle samo 20-ak dana potpisao najveci ugovor u istoriji srpskog fudbala.
"Danas sam jedan drugi, mirniji i staloženiji Kežman".
Da li postoji pitanje koje mu niko nikada nije postavio, a gori od želje da na njega odgovori?
"Ja bih radije postavio pitanje drugima. Zanima me šta je u glavama ljudi koji žele zlo svojoj reprezentaciji. Citam razne komentare i cujem da bi mnogi voleli da sve utakmice u Nemackoj izgubimo sa 10:0. I sve to zbog odluke selektora da pozove sina u nacionalni tim. A niko se nije zamislio i malo dublje posvetio tom problemu. Dušan je bio i ranije sa nama, poznaje nas u dušu, kapira atmosferu... dovoditi sada nekoga iz Brazila, igraca koji nije bio godinama u reprezentaciji, licnost koja ne može da istrpi grupu, to bi bio totalno pogrešan potez. Nama nije ni potreban kvalitet na igrackom planu, samo neko ko ce najlakše da se uklopi u kolektiv. Sada se zbog toj jednog igraca stvara tolika fama. Ne razumem toliku kolicinu negativne energije kod Srba. Ubice nas sujeta i ego".
...
Je li covek pametan, možete pogoditi po njegovim odgovorima. Je li covek mudar, možete zakljuciti po njegovim pitanjima (N. Mahfuz)
...
Sa Kežmanom je bilo lako. I mudar i pametan. Sednemo, ukljucimo kameru, pa od Kulina bana. Najcešce bez neke specijalne koncepcije. Temu po temu, pa gde nas prica odvede. Pitanja unapred? Bože sacuvaj! Izdao bi sebe i uvredio druge.
Možda bi i Sergej voleo da caska o Svetskom prvenstvu. Da podeli sa drugima o cemu je maštao dok se igrao fudbala u školskom dvorištu. Da se priseti svog prvog Mundijala, prve slicice, prvog duplikata...
Kapiram postulate robovlasnickog sistema u modernom fudbalu. Igrac je roba pod apsolutnom kontrolom svog gospodara. Gospode Bože, podrazumeva li to i slobodu govora?!
---------------------------------
SVE KOLUMNE NEŠE PETROVICA