Neverovatne scene iz jedne od centralnih beogradskih ulica - iz napuštene zgrade u Gavrila Principa 50 širi se neopisiv smrad, okružena je smećem, a tek kada se uđe u nju...
Kao u horor filmu! Migranti leže umotani u cebad na betonu u prizemlju zgrade, kao i na prva dva sprata.
Gomila dubreta pobacana je u samoj zgradi, a u njoj je, s leve strane od ulaza napravljen i "toalet" - ne pravi vec doslovno - bara pored koje je nemoguce proci da vam se ne "prevrne želudac".
Pored "toaleta" je nabacano smece, ostaci hrane, ambalaža, flaše...
Sa desne strane leži tridesetak migranata, od kojih, oko 8.30 kad smo ih posetili vecina spava.
Diže se "jedna glava", bistrog pogleda i na kaže nam "Hello".
Zove se Vokaš, nadimak mu je Kaš, i Pakistanac je. Pitamo zašto je tu, na zimi i u smradu:
"Ne želimo da budemo u zatvorenim kampovima koji su daleko od granice, želimo da budemo slobodni, da se krecemo i zbog toga smo ovde...", kaže Kaš.
"Svi mi ovde smo iz Pakistana, ja sam mašinski inženjer i želim da radim u Italiji", prica nam Kaš, dok se ostatak ekipe polako budi.
Pitamo imaju li novca za hranu i pice? Kaš kaže da ima, da mu šalju rodaci koji su se vec domogli Evrope. "No money for food", dobacuje njegov "komšija" koji je na trenutak pomolio nos iz cebeta i ubrzo se vratio u san.
Osim Kaša niko baš nije raspoložen za pricu, ali svi se slažu da im osim hladnoce ovde ništa ne fali. Ne diraju ih, kaže ni "lokalci", ni policija. Policajci ih, tvrde, redovno obilaze, ali ih samo prebroje i odu...
I tako vec mesecima funkcioniše neformalni "prihvatni centar" u samom centru grada.
Pošto je zgrada godinama napuštena, nekada su se u njoj uglavnom skupljali lokalni narkomani i prostitutke. Bilo ih je manje, pa je i sam problem bio manje uocljiv.
Stanari okolnih zgrada sada su poceli da gube strpljenje.
"Obracali smo se i Opštini, i komunalnoj policiji, ali za sada ništa nisu uspeli da urade. Žele da nam pomognu, ali i njima treba podrška", kaže nam komšinica iz zgrade pored.
Višespratnica u kojoj su migranti pocela je da se gradi davnih devedesetih, na mestu nekadašnje Mesne zajednice Opštine Savski venac i zbog sporne spratnosti nikada nije završena. Izgleda moderno, sva je u staklu, a da se u njoj "nešto radi" nagoveštavaju samo ispisane poruke na papirima izlepljenim po staklima koja još uvek nisu razbijena.
Drama na granici: Migranti traže prolaz
"Pazi, gradilište", "Zabranjen ulaz nezaposlenima" i "Zgrada je pod audio i video nadzorom", piše na obaveštenjima, ali table sa imenom investitora i rokom završetka radova - nigde.
Preko puta zgrade vrtic, u njenom nastavku osnovna škola, a roditelji koji svakog dana tuda prolaze i vode decu za MONDO kažu da je postalo neizdrživo.
I stanari iz zgrade pored nam se žale da je situacija postala dramaticna. Pored nehigijenskih uslova koji vladaju ispred njihovog praga, u zgradi su ceste i tuce.
Pored toga, ovaj objekat je i "radno mesto' za prostitutke iz okoline, a nocu se odatle "cuje sve i svašta". "Postala je deponija smeca, leglo pacova, kao i javni wc za usputne prolaznike, pa se neprijatni mirisi šire stalno. Posetioci zgrade cesto nocu pale i vatru, pa postoji i opasnost od požara", kaže nam jedan od komšija.
Ono što je problem sa "skeletom zgrade" je to što nikad nije završena, izgradena je tako da ima spratnost u suprotnosti sa postojecim propisima, a kao takva, napuštena, postala je stecište migranata, navode stanari koji su se raznim molbama obracali komunalnoj inspekciji i policiji u ovoj opštini.
Migranti u Šidu i dalje prave haos
Spremni su, kažu, da im pomognu, ali rešenje još nije na vidiku.
MONDO je kontaktirao nadležne opštinske službe i ocekujemo njihov odgovor.
Do tada - svako nastavlja da muci svoju muku. I migranti koji na hladnom betonu cekaju "bolji život" u tamo nekoj Evropi koja ih ne prihvata, ali i stanari okolnih zgrada, kojima ponestaje stprljenja. Ružne slike iz centra Beograda, šta kažete?