Dijete "ne rade", a naučni dokazi da smanjenje kalorija jednostavno ne dovodi do duguročnog mršavljenja ili prednosti po zdravlje.
Pretpostavljamo da je vecina onih koji su držali dijetu vec došla do tog zakljucka. Pa ipak, oni i dalje pokušavaju, postavljaju iste ciljeve mršavljenja kao i pre.
Jedini koji ovo ne uvažavaju su oni koji nikada nisu bili na dijeti. Njima je posebno teško da poveruju u to jer nije u skladu sa njihovim iskustvom sa unosom hrane.
Primer je devojka po imenu Niki. Ona uglavnom jede razumno i samo povremeno dozvoli sebi brzu hranu, ali to ne utice na njenu telesnu težinu. Ona ne drži dijetu. Prirodno je mršava i zato ne cudi što veruje u ono što vidi sopstvenim ocima i oseca u svom telu. Ipak, Niki nije u pravu.
Duga, neobicna istorija trendova dijeta
Istraživaci vec dugo proucavaju zašto dijete nisu uspešne. Videli su da dijete po pravilu ne uspevaju, proucavali su osude sa kojima se susrecu gojazni i bili su svedoci krivice koju osobe na dijeti osecaju kada ne mogu da zadrže smanjenu telesnu težinu.
Sa naucnog stanovišta, shvataju da dijeta predstavlja nepoštenu borbu. Ali mnogi koje su sretali - na ulici, u publici na predavanjima koje su držali, cak i medu kolegama naucnicima - jednostavno se zbune kada kažu da dijete ne funkcionišu, zato što to nije u skladu sa njihovim sopstvenim zapažanjima.
Nepoštena borba
Pomenuta devojka Niki misli da je mršava zbog nacina na koji se hrani, ali u stvari genetika igra važnu ulogu u svemu tome. Ljudi misle da je Niki u pravu zato što vide kako se hrani, a ne mogu da vide njene gene.
Mnoge gojazne osobe ne bi bile mršave kao Niki cak i ako bi jele istu hranu u istim kolicinama. Njihov organizam može da funkcioniše sa manje kalorija nego Nikino telo, što zvuci dobro.
Medutim, to u stvari znaci da posle unosa iste hrane i korišcenja te energije za funkcionisanje sistema u organizmu, njima ostaje više kalorija koje se skladište kao salo nego što je to slucaj sa ovom devojkom. Zato, da bi stvarno smršali, oni moraju da jedu manje hrane nego ona. A potom, nakon što su neko vreme na dijeti, njihov metabolizam se menja tako da moraju da unose još manje hrane da bi nastavili da mršave.
Nije samo Niki genetski predodredena da ima metabolizam zbog kog misli da dijete moraju da funkcionišu. Ona, kao neko ko ne drži dijetu, smatra da je lako ignorisati ciniju sa cokoladicama na radnom stolu kolege. Ali onima na dijeti izgleda kao da cokoladice iskacu iz cinije i vicu "pojedi me!"
Držanje dijete izaziva neurološke promene koje cine da više primecujete hranu nego pre dijete, a jednom kada je primetite, te promene otežavaju prestanak razmišljanja o njoj. Niki ce možda zaboraviti da su te cokoladice tamo, ali osobe na dijeti nece.
Zašto toliko mnogo ljudi vrati telesnu težinu nakon dijete
Osobe na dijeti još više vole hranu nego pre. To je zato što druge neurološke promene cine da hrana ima bolji ukus, ali i zato što dovode do toga da hrana izaziva veci nalet dopamina, hormona nagradivanja. Niki nema takve nalete hormona izazvane hranom.
Osim toga, ona je sita posle rucka. Ovde osobe na dijeti opet ulaze u nepoštenu borbu jer je dijeta promenila njihove hormone. Nivo takozvanog hormona sitosti leptina se snižava, što znaci da je sada potrebno još više hrane nego pre da bi bili siti. Osecaju glad sve vreme dok su na dijeti, ali sada su još gladniji nego pre. Cak i Nikin redovan nedijetalni rucak ih ne bi ucinio sitim u ovom trenutku.
Gde vam je snaga volje
Ljudi vide Niki i impresionirani su njenom samokontrolom ili snagom volje. Ali, da li izbegavanje unosa hrane kada niste gladni zaista treba smatrati samokontrolom? Samokontrola je kad izbegavate unos hrane zato što je ne primecujete, ne volite ili ne dobijate nalet hormona nagradivanja od nje?
Zašto vaša ishrana treba da sadrži više masti
Svako bi mogao da odoli hrani u takvim okolnostima. I mada Niki nije potrebna snaga volje u ovoj situaciji, cak i kad bi joj bila potrebna, funkcionisala bi dosta dobro zato što ona nije na dijeti. Povrh svega ostalog, držanje dijete narušava sposobnost spoznaje, narocito izvršnu funkciju, što je proces koji pomaže kod samokontrole. Zato osobe na dijeti imaju manju snagu volje baš kada im treba više. A oni koji nisu na dijeti je imaju mnogo, iako im "nije potrebna".
I naravno, cak i kad bi Niki jela tu primamljivu hranu, njen metabolizam bi sagoreo više tih kalorija nego metabolizam osobe na dijeti.
Surova ironija je u tome što nakon što neko drži dijetu odredeno vreme, dolazi do promena zbog kojih je teško uspešno držati dijetu na duge staze. To je fizicki moguce, i postoji mali broj osoba na dijeti koje uspevaju da zadrže smanju telesnu težinu nekoliko godina. Ali ne bez demorališuce i sveobuhvatne borbe sa svojom fiziologijom tokom citavog tog perioda.
Nije teško uvideti zašto osobe na dijeti obicno vrate telesnu težinu koju su izgubili nakon što su doneli odluku da smršaju.Ukoliko se to i vama desi, podsetite se da niste slabi vec da vodite nepoštenu borbu u kojoj veoma malo njih pobeduje. Usmerite se ka poboljšanju zdravlja kroz vežbanje, i to ce vam ujedno pomoci da smršate.