Bolesti kao što su Alchajmerova i stanja poput demencije ne mogu da se leče, ali mogu da se spreče, ili bar ublaže, pravilnom ishranom i zdravim načinom života. Evo šta bi trebalo da radite.
Alchajmerova bolest je medu fizicki i psihicki najtežim stanjima, ne samo za obolelog, vec i za clanove njihovih porodica. Osim psihološkog razaranja koje donosi pacijentu, ova bolest donosi i na trenutke gotovo neizdrživ emocionalni teret osobama koje su mu bliske.
U pitanju je teška, surova bolest koja uništava secanja i osecaj obolele osobe o sebi samoj, ne može ni da se leci ni da se tretira na iole efikasan nacin. Za razliku od moždanog udara, koji u nekim slucajevima ubija trenutno i bez najave, Alchajmer donosi sporo ali neumitno propadanje koje traje godinama. Ne izazivaju ga naslage u arterijama prepune holesterola, koje dovode do moždanih i srcanih udara, vec druga vrsta naslaga. U pitanju su naslage u tkivu mozga, nastale od amiloida.
Kod vecine pacijenata, dijagnoza Alchajmerove bolesti postavi se u '70. godinama, ali danas se zna da mozak pocinje da propada mnogo, mnogo ranije. Posle hiljada i hiljada postmortem istraživanja, patolozi su uspeli da identifikuju prve, neprimetne stadijume Alchajmera kod polovine pedesetogodišnjaka i kod cak deset odsto preminulih u dvadesetim godinama.
Ipak, klinicka manifestacija Alchajmerove bolesti može da se spreci, a sve više dokaza ukazuje na to da zdrava ishrana cini prilicno efikasnu zaštitu. Rezultati brojnih studija pokazali su da je Alchajmerova bolest cešce posledica nacina života nego genetike, a sve više naucnika zastupa tezu da ista ona hrana koja nam zakrcuje arterije isto tako pogubno deluje i na mozak.
Najniže stope oboljevanja beleže se u ruralnoj severnoj Indiji, gde se ljudi tradicionalno hrane žitaricama i povrcem, a mali procenat obolelih se, u odnosu na broj stanovnika, beleži i u Japanu.
Ali, u zapadnom svetu, broj obolelih od Alchajmerove bolesti raste poslednjih decenija, a glavni razlog tome je, pretpostavljaju naucnici, tipicna ishrana... U Americi je, recimo, utvrdeno da osobe koje ne jedu mesu, ukljucujuci i ribu i živinsko meso, prepolovljuju rizik od demencije, i što se duže ne jede meso, taj rizik više opada.
U poredenju s ljudima koji jedu meso više od cetiri puta dnevno, rizik od demencije je kod onih koji su vegetarijanci 30 ili više godina, niži cak tri puta, piše "Dejli mejl".
Mediteranska ishrana, koja podrazumeva pojacan unos povrca, mahunarki, voca i orašastih plodova, a niži unos mesa i mleka, vec godinama se povezuje sa dužim ocuvanjem kognitivnih funkcija i nižim rizikom od Alchajmerove bolesti.
Evo šta može da vam pomogne
Povezanost ove bolesti sa velikim kolicinama mesa u ishrani toliko je ocigledna da bi se uputstvo za smanjenje rizika od Alchajmerove bolesti moglo svesti na jedno: "Povrce, mahunarke, voce i žitarice celovitog zrna trebalo bi da zamene meso i mlecne proizvode kao osnovu ishrane".
Na spisku "dnevnih 12" vrsta hrane su namirnice koje ce vam pomoci da smanjite rizik od razvoja Alchajmerove boelsti. Ne morate, naravno, da jedete samo te namirnice, ali što se više budete pridržavali ovog spiska, to ce manje mesta na vašem tanjiru biti za druge, opasnije namirnice.
Preporucuje se da osnovu vaše dnevne ishrane cine: mahunarke (do tri porcije), semenke lana (jedna kašicica), bobicasto voce (jedna šaka), orašasti plodovi i semenke (jedna šaka), ostalo voce (do tri porcije), zacinsko bilje (cetvrtina kašicice), žitarice celovitog zrna (do tri porcije), zeleno lisnato povrce (do dve porcije), voda/caj/kafa (do pet velikih caša/šolja), drugo povrce (do dve porcije).
I, naravno, trebalo bi da budete fizicki aktivni oko sat i po vremena u toku dana.