"Igrati u zemlji u kojoj si rođen i za klub koji navijaš - nema ništa lepše od toga", kaže za MONDO Danilo Pantić.
/od reportera Monda sa Kipra/
Nije tako davno bilo kada je u "Zemunelu" stasavala cuvena generacija Partizanove škole 1996. U kadetskim danima nije im bilo ravnih u Srbiji, klasu su demonstrirali i na brojnim medunarodnim turnirima. Ilija Zavišic brusio je dijamante Partizanu. Crno-beli imali su zalog za buducnost.
Tako se mislilo...
Bez sistema i vizije tadašnja uprava "parnog valjka" u talentovnim decacima videla je samo priliku za brzom zaradom. Odlazili su, a da pritom pošteno nisu ni zakoracili na veliku scenu srpskog fudbala - Danilo Pantic, Andrija Živkovic, Nemanja Radonjic, Saša Lukic, Miroslav Bogosavac...
Danas su u Partizanu samo Pantic i golman Jovan Trnic, a tek im je 21.
Pre skoro pet godina, 23. maja 2013, u poslednjem kolu Superlige protiv Spartaka, Danilo Pantic dobio je priliku da poslednjih 20 minuta odigra za prvi tim crno-belih.
Bio je to njegov debi.
Oduševljeni navijaci, slaveci šestu uzastopnu titulu, prepoznali su u decaku iz Rume novu zvezdu, buduceg asa. Ali...
Nije potrajalo. Posle svega 18 prvenstvenih utakmica i tek dva postignuta gola za prvi tim Partizana, Pantic se otisnuo se u beli svet. Veliki talenat nije mogao da prode neopažen. Samo što je probudio maštu Grobara, vec je bio na pragu Celsija i u julu 2015. postao je clan slavnog londonskog kluba. Otišao je kao slobodan igrac, na mala vrata.
Zbog toga što je odbio da produži ugovor bio je izbacen iz prvog tima, ostao je i bez dresa reprezentacije, a samim tim i bez prilike da sa vršnjacima na Mundijalitu dotakne zvezde. I navijaci su mu okrenuli leda.
Medutim, i kada je bio daleko od Humske isticao je ljubav prema Partizanu i želju da se jednog dana vrati i nadoknadi propušteno.
Nije se nacekao...
"Iskreno, bilo mi je žao što se tako desilo. Ni najmanje nisam želeo da se na taj nacin rastanem sa klubom u kojem sam proveo osam godina. Tako se završilo i stvarno u tom trenutku nisam mogao ništa da preduzmem... Ko mi veruje - veruje mi, a ko ne - šta da mu radim", poceo je Pantic.
Danilo Pantic: Sam sam svoj "mental kouc"
Prošlog leta se vratio u Partizan. Mnogi su negodovali, ali je Daca sigurnim korakom, mirne glave i željan dokazivanja nastavio tamo gde je stao u kadetima. Po trofeje i ka evropskim visinama...
"Došao sam da pokažem da zaslužujem crno-beli dres, dete sam Partizana i volim ovaj klub. Najviše bih voleo, koliko god je moguce, da ostanem i igram za svoj klub, jer igrati u zemlji u kojoj si roden i za klub koji navijaš - nema ništa lepše od toga."
Pantic je dobio novu ulogu.
Na pocetku priprema prišao mu je trener Ðukic i saopštio mu da planira da ga koristi na poziciji zadnjeg veznog. Tandem Pantic - Zdjelar debitovao je ispred odbrane crno-belih u mecu protiv Teplica.
Oduševio je i pokazao mnogo.
"Trener Ðukic mi je ranije nagovestio da cu igrati zadnjeg veznog. Ta pozicija mi nije strana, igrao sam je u mladim kategorijama. Znam Saleta (Zdjelara) iz reprezentacija i dobro smo funkcionisali za prvu utakmicu."
Majstorstvo iskazano u mladim kategorijama Partizana nije nestalo. Naprotiv, Pantic danas igra zrelo, a u njegovoj eleganciji i tehnici ogleda se cuveni stil nadaleko poznate crno-bele škole.
Kod saigraca je, ipak, pronašao nešto cime bi voleo da nadogradi svoju igru.
"Voleo bih još da imam šut i prekid kao Bambi i nisko težište i promenu pravca kao Marko Jankovic", završio je Pantic.
Pratite našeg reportera Vladimira Sukdolaka koji izveštava sa priprema Partizana na Kipru.