Pored fenomena belih noći, pokretnih mostova i neodoljive Neve, lepota Sankt Peterburga se ogleda u tome što stvara magičan osećaj da davno pokojni ruski umetnici i dalje žive.
Tekst i fotografije: Una Ratkovic
Da je Sankt Peterburg lepši od Moskve verovatno cete cuti od velikog broja turista koji su imali priliku da posete oba ova ruska dragulja. Medutim, kada na pravi nacin upoznate cari jedne i druge metropole, kroz autenticne price lokalnih vodica ili meštana, ubrzo cete shvatiti da su to drugacije vrste lepote, koje i nisu za poredenje. Pored fenomena belih noci, pokretnih mostova i neodoljive Neve, lepota Sankt Peterburga se ogleda u tome što stvara magican osecaj da davno pokojni ruski umetnici i dalje žive.
Sapsan - avion na šinama
Dok na moskovskoj železnickoj stanici cekate svoju konekciju za Sankt Peterburg imate utisak da je sve nalik onim Bajaginim stihovima "Voz, pospani voz za Harkov, Gomelj, Lenjingrad". Kada se kroz stanicu dominantno protegne "Sapsan", najduži brzi voz na svetu, ideja o pospanosti momentalno išcezne, pogotovo ako se ima u vidu da on razvija brzinu i do 250 kilometara na cas. Do nekadašnjeg Lenjingrada se iz Moskve može stici i direktnim letom, ali prava je šteta propustiti ovu cetvorocasovnu avanturu po ultra-brzoj pruzi.
Ermitaž – riznica sa portretom generala Miloradovica
Cim zakoracite na plocnike Sankt Peterburga pomislite kako cete poderati donove od šetnje, jer vas svaka ulica zove da zavirite, zlatni krovovi vam kradu pogled a velicanstvene znamenitosti osmeh. Kako su vremenske prilike veoma promenljive u toku cele godine, najverovatnije ce vas sacekati musavo nebo, ali cak je i ono u drugom planu naspram velelepne okoline.
Zdanje koje doslovno ostavlja bez daha je cuveni muzej Ermitaž sa impozantnom i najvrednijom kolekcijom slika velikih umetnika poput Leonarda Da Vincija, Ticijana ili Rembranta. Njega je jednim obilaskom nemoguce sagledati u celosti, s obzirom na to da ima više od tri miliona eksponata.
Pored fascinantnih skulptura, velicanstvenih dvorana i grandioznih vaza, jedna slika iz bogate riznice Ermitaža posebno privlaci pažnju. Rec je o vešto oslikanom liku Mihaila Miloradovica, ruskog generala srpskog porekla i ucesnika Otadžbinskog rata Rusije protiv Naopoleonove vojske 1812. godine. On je ostao upamcen kao srpski heroj koji je nadmudrio Napoleonovu vojsku i postao junak u Rusiji.
Nakon višesatnog obilaska jednog od najvecih, najlepših i najstarijih muzeja i susreta sa delima cuvenih velemajstora, namece se pitanje kakva li je bila tek Tamara iz istoimene Bajagine pesme u kojoj je opevana kao "raskošnija od Ermitaža".
Mostovi – nocne ptice grada
Na teritoriji Peterburga nalaze se ukupno 93 reke, rukavca i kanala, ukupne dužine od oko 300 kilometara, kao i oko 100 prirodnih i veštackih jezera i ribnjaka, preko kojih je izgradeno preko 800 mostova, od cega 218 pešackih. Zbog toga je ovaj velelepni grad poznat i pod imenom Severna Venecija.
Nikako ne treba propustiti dnevnu vožnju brodicem rekom Nevom i kanalima, jer neodoljivo podseca na romantiku proživljenu u venecijanskim gondolama. A kada padne noc na pristaništima pocinje prava zabava, jer sledi podizanje mostova.
Mostovi preko Neve podižu se kako bi se omogucila plovidba velikih brodova. Na centralnoj gradskoj teritoriiji nalaze se 342 mosta, od kojih se trenutno 13 podiže tokom noci. Pošto je Sankt Peterburg grad koji je isprepleten velikim brojem recica i kanala pa samim tim sastavljen i od nekoliko ostrva, postoji mogucnost da, ako ste tokom noci ostali na jednom kraju grada, odnosno na ostrvu, necete moci da se vratite u svoj deo grada sve dok se most ne spusti.
Najduži most koji se podiže, ukupne dužine 905 metara, je most Aleksandra Nevskog kojeg je u periodu od 2:20 do 5:10 ujutru nemoguce preci. Medu "budnim" nocnim mostovima su još i Volodarskij, Finski železnicki, Boljšeohtinski, Litejnij, Svete Trojice, Dvorcovij, Blagoveštenski, Birževoj, Tuckov, Sampsonijevskij, Grenaderskij i Kantemirovskij.
Peterhof – rezidencija sa šaljivim fontanama
Raskošna letnja rezidencija Peterhof, poznata i kao ruski Versaj, nastala je na osnovu nacrta Petra Drugog. Ona je pravo ogledalo carske Rusije, jer se gotovo svaki detalj u okviru poseda zlati i izaziva divljenje. Ipak, prava carolija pocinje tacno u 11 sati, kada se zvanicno puštaju fontane u rad uz zvuke himne grada.
Na samom ulazu u kompleks parkova i palata, na površini od 607 hektara, nalazi se fontana posvecena Samsonu i lavu, koja simboliše pobedu Rusije nad Švedskom u Velikom severnom ratu. U nastavku se nižu cetiri kaskade i cak sto devedest i jedna fontana, a Petar Veliki naložio je da se u ovom letnjikovcu izgradi i nekoliko šaljivih fontana koje neocekivano prskaju prolaznike.
Peterhof je najlepše posetiti u periodu od aprila do oktobra, jer tada rade fontane a samo imanje deluje božanstveno u zelenilu i cvecu.
Ljudi – grad velikana
Pravi puls Peterburga se može najbolje osetiti uz šetnju glavnom ulicom Nevski prospekt i uz šoljicu caja u nekom od kafica. Ljubazini i predusretljivi meštani sa ponosom isticu da još radi "Literarni kafe", u koji je Puškin svracao s prijateljima da razgovara o umetnosti, pa ga rado i preporucuju.
Ko planira da pogleda neku tacku u cuvenom teatru Marinski na Pozorišnom Trgu, najbolje mesto za pice ili obrok je Teatro restoran preko puta, jer ko pokaže karte ostvaruje popust na racun. Kada se vec zateknete u gradu umetnosti prava je šteta propustiti priliku da se poseti ova najpoznatijia operska i baletska kuca na svetu. Slušanje opere "Don Kihot" u teatru Marinski je predivno iskustvo i prava poslastica za ljubitelje muzicko-scenskih dela.
Jedinstveno muzicko iskustvo na svetu se može doživeti i pod okriljem Petropavlovske trvrdave u istoimenoj sabornoj crkvi, gde je sahranjena cela carska dinastija Romanov. Ako imate srece ili dobru organizaciju, možete cuti kako ruske narodne pesme zvuce a capella u izvodenju pet monaha Petropavlovske crkve. Specificno za njihov nastup je molba da im se ne tapše, što predstavlja veliki izazov za slušaoce s obzirom da njihov nastup zaslužuje ovacije.
Peterburg nije bio samo inspirativan za Puškina, Dostojevski ga je opisivao u svojim delima, a Petar Cajkovski je u njemu komponovao. Pravu sliku o brojnim velikanima sticete po obilasku Lavre Aleksandra Nevskog odnosno obližnjeg Tihvinskog groblja, na kome pocivaju neka imena od kojih zastaje dah. Tu je vecna kuca Dostojevskog, Cajkovskog, Glinke, Stravinskog, Lomonosova, Šiškina, Rimskog-Korsakova, Cehova, Majakovskog i mnogih drugih. Iako je umro pre sto trideset sedam godina, grob Dostojevskog nikada nije pust jer ga obilaze turisti iz celog sveta kako bi mu odali pocast i ostavili sveže cvece.
Izvor: MONDO/Una RatkovićSuveniri – matrjoška, ne babuška
Ni Rusima nije jasno zašto njihov cuveni suvenir matrjošku, drvenu figuricu iz više delova, nazivamo pogrešno. Pravilno je matrjoška, ne babuška. Ova obla drvena igracka obucena u tradicionalnu rusku nošnju zapravo predstavlja lepuškastu seosku devojku krupnih ociju i rumenih obraza. Pretpostavlja se da je marama, koja je sastavni deo figurice, turiste asocirala na bakicu te je tako matrjoška prekrštena u babušku. Bilo da kažemo babuška ili matrjoška to ne menja cinjenicu da ovaj najupecatljiviji simbol Rusije nije baš jeftin, te za nju treba izdvojiti malo više novca.
Medu prodavanije suvenire spadaju i marame sa tipicnim ruskim šarama, kao i cilibar po kojem su veoma prepoznatljivi. U Carskom Selu, nadomak Sankt Peterburga, se nalazi palata Katarine Velike koja cak ima odaju u potpunosti optocenu cilibarom poznatiju pod nazivom Cilibarska soba.
Hrana – boršc, soljanka i bljinciki
Ruska tredicionalna hrana nam je prilicno bliska i medu njihovim specijalitetima je jednostavno pronaci nešto što paše našim nepcima.
Boršc, corba od cvekle i govedine, je nacionalno jelo u Rusiji i gotovo u svim restoranima u Sankt Peterburgu se može naruciti po vrlo pristojnim cenama. Od ukusnih corbastih obroka vredi probati definitivno i zacinjenu kiselu corbu tzv. soljanku.
Medu poslasticama se definitivno izdvajaju ruske palacinke. Svi ljubitelji filma "Sibirski berberin" cuvenog Nikite Mihalkova se sigurno secaju scene kada se proslavlja Maslenica, sedmodnevni praznik pred post, kada se peku palacinke na ruski nacin (ruski: blinciki) koje za njih predstavljaju simbol Sunca i svetlosti. One se razlikuju od onih na koje smo navikli da jedemo u kucnim uslovima po ukusu testa i nadevu. U slatkoj varijanti one se najcešce filuju sa umucenom pavlakom i vocem.
Upoznavanje Sankt Peterburga je intezivno zbog brojnih sadržaja koje ima da ponudi svojim posetiocima. Ovo nije destinacija za odmor, vec za pravu kulturno - istorijsku pustolovinu. Ukoliko ste kao opis za gabarit koristili izraz "k'o krstarica Aurora", Peterburg vam nudi priliku da tu Auroru vidite uživo. Ukoliko ste koristili metaforu "Potemkinova sela", koja je nastala zbog carice Katarine II, u ovom gradu imate priliku da stvorite pravu sliku o toj carici na osnovu garderobe koju je nosila, kocija u kojima se vozila ili slika na kojima je predstavljena. Verovatno najlepša crkva koju cete ikad videti se takode nalazi u ovom gradu i zove se Spas na krvi. Predugacak je spisak šta vam sve nudi carobni Sankt Peterburg, ali jedno je sigurno, nicija ocekivanja do sada nije izneverio.