Uprkos odličnim lekarima u Srbiji, mnogi smatraju da naš zdravstveni sistem nije dobar. Kako stvari stoje u Nemačkoj, saznali smo na Forumu Lekarske komore Srbije. Imaju dvostruko više lekara nego mi na 1.000 stanovnika i to nije sve!
Duge liste cekanja na preglede i intervencije, velike gužve kod lekara, nedostupnost nekih savremenih metoda lecenja, samo su neke od stvari zbog kojih naše zdravstvo "škripi". Ipak, planirane su reforme, pa nam ostaje da se nadamo da ce biti bolje.
Možda cemo jednog dana "dobaciti" do sistema kakav ima Nemacka, recimo, a u meduvremenu, hajde da uporedimo ova dva sistema.
"Zdravstvenim sistemom Srbije upravljaju Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje dr Milan Jovanovic 'Batut' i Republicki fond zdravstvenog osiguranja", zapocela je svoju prezentaciju dr Verica Jovanovic na Forumu Lekarske komore Srbije, koji je u sredu održan u Beogradu.
Ona je još iznela i podatak da u našoj zemlji ima ukupno 355 zdravstvenih ustanova, od cega je 159 domova zdravlja. U sistemu zdravstvene zaštite 2016. godine bilo je 103.768 zaposlenih, a ucešce ukupnih rashoda za zdravstvenu zaštitu po stanovniku je 459 evra.
Direktor Lekarske komore Srbije dr Milan Dinic kaže da su ipak lekari nosioci zdravstvene službe, a u Srbiji su doktori sve stariji - samo 1.150 lekara je mlade od 30 godina, dok ih je 5.886 starijih od 60 godina.
"Prosecna starost lekara u Srbiji je 52 godine", istice dr Dinic.
Medutim, nije sve tako crno - sa medicinskih fakulteta u našoj zemlji godišnje izade oko 1.120 doktora, a kako direktor Lekarske komore dodaje, treba da damo sve od sebe da ih zadržimo u našoj zemlji.
Pitate se šta možemo da uradimo?
Ukratko, kako je dr Dinic poentirao, trebalo bi da se poveca broj specijalizanata, da se poprave uslovi rada, da se implementira DSG sistem koji podrazumeva finansiranje sistema zdravstvene zaštite iz Fonda na osnovu težine slucaja, da se unapredi medicinska edukacija i stvori bezbedno mesto za rad lekarima.
On je izneo i još nekoliko zanimljivih, ali nimalo slavnih podataka o našem zdravstvenom sistemu.
"Godišnje se izda izmedu 300 i 400 sertifikata našim doktorima koji odlaze da rade u inostranstvu."
Ta cinjenica je posledica nekih drugih.
Ako uzmemo u obzir da je samo šesto odsto lekara zadovoljno platom u Srbiji, nije ni cudo što odlaze u inostranstvo. A ni novac nije jedini motiv - 88 odsto doktora kaže da je iskusilo verbalno nasilje na radnom mestu, 17 odsto njih je bilo fizicki napadnuto, a samo 10 odsto nije doživelo nasilje. Razlog za to je, objašnjava dr Dinic, najcešce to što pacijenti imaju nerealna ocekivanja o uslugama koje mogu da dobiju.
O prilicno lošem stanju našeg zdrastvenog sistema govori i ovo: "Samo 56 odsto lekara prati protokol, dok 60 odsto njih veruje da protokoli nisu realisticni", rekao je dr Dinic.
Pitate se otkud stalno tolike gužve kod lekara?
U Srbiji na 1.000 stanovnika dolazi samo 2,8 doktora.
Iako prema zvanicnim podacima, srpski zdravstveni sistem zauzima 20. mesto na listi evropskih sistema za 2017. godinu, a iza nas je cak 11 zemalja clanica EU, stanje svakako nije sjajno.
Dokaz da može bolje je Nemacka koja ima odlican sistem zdravstvene zaštite.
Holandija se smatra ubedljivo najboljom na tom polju.
Dr Ramin Parsa-Parsi iz Nemacke medicinske asocijacije došao je u Beograd na ovaj skup kako bi sa svojim kolegama podelio profesionalna iskustva.
On na pocetku istice da Srbija naporno radi na poboljšanju zdravstvenog sistema, a onda iznosi podatke za Nemacku koji ce vas verovatno "baciti u depresiju".
Najpre, istice da je bruto društveni dohodak 38.000 evra po glavi stanovnika, a da se godišnje iz budžeta izdvaja po 4.123 evra po glavi stanovnika za zdravstvenu zaštitu. Novac za to daje 58,1 odsto država, 13,4 odsto placaju sami pacijenti, 8,9 odsto dolazi od privatnog osiguranja koje mogu ako žele, ali ne moraju da placaju.
Da bismo jasnije stekli sliku o tamošnjem zdravstvu, dr Parsa-Parsi kaže da oko 90 odsto stanovnika tamo ima državno osiguranje, a svega 10 odsto privatno osiguranje.
"Zaposleni moraju da budu deo javnog zdravstvenog sistema, ako ne zaraduju više od 59.400 evra godišnje. Ukoliko zaraduju više od toga, mogu da napuste javni zdravstveni sistem ako to žele i da predu na privatno osiguranje".
Medutim, on istice da od 90 osto onih koji su državni osiguranici, oko 40 odsto ima dovoljno visoka primanja da taj sistem napusti, ali to ne radi zbog raznih prednosti.
"Pre svega, javni sistem osiguranja nema pravo da odbije stare i bolesne, za razliku od privatnog sistema. Osim toga, prednost državnog sistema je da su nezaposleni clanovi porodice osiguranika besplatno osigurani i zato Nemci ne žele da izadu iz ovog sistema".
Kada je rec o doprinosu državnom zdravstvenom sistemu, 7,3 odsto sredstava izdvaja zaposleni, a 7,3 odsto poslodavac.
Dr Parsa-Parsi dodaje da Nemci placaju po deset evra dnevno za ležanje u bolnici do 28 dana
Nemci lekove placaju izmedu pet i deset evra.
Medutim, postoji i limit koji štiti osiguranike, a to je da za lecenje izdvajaju najviše dva odsto od svoje ukupne zarade.
Kada je rec o lecenju hronicnih bolesti, koje traju duže od šest meseci, 2,55 odsto troškova placa zaposleni i isto toliko izdvaja poslodavac.
Ono što je velika prednost u odnosu na naš sistem je da oni mogu sami da izaberu lekara bez obzira na to da li radi u privatnoj ili državnoj bolnici, a da pritom za privatne doktore ne placaju dodatno.
"Nemci u proseku leže 7,3 dana u bolnici, kojih ima 1.951, a raspolažemo sa 6,20 kreveta na 1.000 stanovnika", istice ovaj doktor.
Takode, jedna od prednosti je da pacijenti mogu da idu direktno kod lekara specijaliste, odnosno, uput za taj pregled nije obavezan.
Ako vam ikada prode kroz glavu da mi Srbi "stalno idemo kod lekara", setite se da su Nemci ipak evropski rekorderi u tome.
Nemci nijedan pregled ne placaju dodatno
"Nemci drže apsolutni rekord u Evropi po broju odlazaka kod lekara. Izgleda da baš vole svoje doktore, kojih inace ima 496.200", našalio se ovaj strucnjak. Zanimljivo je i da koliko god puta da pacijent ode kod lekara, privatnog ili državnog, nijedan pregled se ne placa dodatno.
Dr Domen Podnar iz Nemacke medicinske asocijacije dodao je da u nemackom zdravstvenom sistemu, koje je organizovano prema 17 federalnih jedinica, zaposleno ukupno 5,3 miliona ljudi.
I uprkos tako dobro stanju u tamošnjem zdravstvu, Nemacka ipak nema dovoljan broj lekara, zbog cega ih "uvozi" oko 20.000 iz Evropske unije. Najviše ih je iz Rumunije, Grcke, Austrije, Poljske iz Madarske, a iz Srbije ih je oko 837.
Možda biste pomislili da pacijenti tamo nemaju na šta da se žale, i verovatno ste u pravu, ali je sistem organizovan tako da svaka od 17 federalnih jedinica ima svoje lekarsko udruženje.
"Ta udruženja proveravaju lekarske diplome, brinu se o licencama, ali njima pacijenti mogu i da se žale ukoliko su necim nezadovoljni. Ako je pacijent nezadovoljan reakcijom Udruženja, i dalje ima opciju da ide na sud", kaže dr Podnar.