• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Priča o Crmničanima: Vino i revolucija

Izvor mondo.me

Serijal o plemenima Crne Gore nastavljamo pričom o Crmničanima, skupu plemena koja su poznata u regionu po proizvodnji najboljeg crvenog vina, ali i najvećem broju revolucionara po glavi stanovnika.

 Crnogorska plemena -priča o Crmničanima

Mada se često koristi kao plemenska imenica, pojam Crmničani predstavlja zapravo toponimsku odrednicu. Crmnica je, naime, teritorijalna zajednica više plemena i ujedno ime crnogorske regije  ograđene prema jugu planinama Sutormanom i Rumijom a na istoku i severu Skadarskim jezerom.

U vreme Kneževine i Kraljevine Crne Gore, Crmnica je bila i administrativna celina, tzv. Crmnička nahija.

Ovaj kraj slovi kao najplodniji u Crnoj Gori a nadaleko je čuven po autohtonoj sorti vinske loze Vranac.

Poznati barski lingvista Borislav Stojović navodi da je prvobitni naziv ovog kraja bio Cermeniza, Cermenica(crvena), pa Črmnica i Cernica(crna). Toponim je nastao od crvenkaste boje zemlje u brojnim vrtačama.

Crmnica je do Prvog svetskog rata bila teritorijalna zajednica sedam plemena: Podgor, Brčeli, Limljani, Sotonići, Boljevići, Gluhi Do i Dupilo.

Ovaj kraj Crne Gore specifičan je i po specifičnoj strukturi sela i arhitekturi zbog čega gotovo svako od 22 sela u ovom kraju predstavlja i svojevrsnu turističku atrakciju. Gotovo sva crmnička sela formirana su, naime, grupisanjem kuća po obodu obradivih površina, na kamenim stranama padina ka Skadarskom jezeru.

Najspektakularnije od svih, svakako je Godinje koje, zbog gusto zbijenih kamenih kuća na čijim se debelim zidovima "ugrađene" puškarnice, podseća na utvrđenje što u srednjem veku i jeste bilo.

Najpoznatije crmničko naselje je nekadašnje ribarsko selo Virpazar, danas jedna od najpoznatijih turističkih destinacija u Crnoj Gori.

Vojvoda  Mašo Đurović, i sam Crmničanin, u čuvenoj slavskoj zdravici kralju Nikoli, upozorava crnogorskog gospodara da se pripazi “crmničke ljubomore”. Na kakvu je ljubomoru tačno mislio proslavljeni crnogorski brigadir koji je komandovao operacijom oslobađanja Bara od Osmanlija 1877. godine, tumači narodnih predanja i danas polemišu. Neupućeni u ovu tematiku treba da znaju da pred Crmničanima slučajno ne hvale vino koje nije crmničko, a tvrdnja da ima boljeg vina od crmničkog vranca u ovom kraju Crne Gore doživljava se već kao smrtni greh...

S tim u vezi i jedna sasvim sveža anegdota: Nakon što je nedavno gradonačelniku Bara dr Zoranu Srzentiću u Mariboru uručen na dar kalem zvanično najstarije vinske loze na svetu ("Stara Trta"), da je zasadi u Virpazaru kao simbol pobratimstva dva grada, jedan vremešni Crmničanin na ovu vest zabrinuto je pred brojnim očevicima u restoranu prokomentarisao: “Je li doktor poludio, neće valjda da uzgaja slovenačku lozu po Crmnici pored našeg vranca!”

Prema danas sve popularnijim somelijerskim feštama u Crnoj Gori proizvođači vina iz Crmnice ispočetka su se, zbog ovakvog doživljaja, ponašali kao svojevremeno Englezi prema međunarodnim fudbalskim mečevima, odbijajući da se takmiče s drugima u sportu koji su sami izmislili. Vremena se, ipak, menjaju pa je tako na poslednjem Festivalu vina i ukljeveu Virpazaru, fešte koja među crnogorskim somelijerima uživa status koji ima Vimbldon u svetu tenisa,  titulu najboljeg u kategoriji crvenih vina odnio Zećanin

Anegdota o crmničkoj vinskoj supremaciji u Crnoj Gori ima još mnogo, ali i onih vezanih za njihovu političku dominaciju pod Rumijom. U posleratnim godinama, sredinom prošlog veka, među Baranima je recimo dugo bila aktuelna šaljiva opaska “ako nisi Kuč - onda muč”, kojom se slikovito opisivala raspodela rukovodećih funkcija u gradu u korist pripadnika plemena Kuči. Ta se uzrečica (i situacija), naravno, nikako nije dopala Crmničanima pa su, nakon promjene odnosa snaga, lansirali  svoju verziju ilustracije plemenskog poretka u Baru: “Ako si Kuč – onda muč”.

Lucidnost Crmničana ovekovječena je i u angedoti vezanoj za jednu posetu Kralja Nikole ovom kraju. U želji da proveri da li je toliko hvaljena verbalna visprenost Crmničana istinita, poslednji crnogorski monarh nagazio je “slučajno” jednog mještanina koji mu je u gužvi prišao da ga pozdravi, i dugo ga potom pritiskao nogom.

Kralj je ubrzo upozoren na crmnički način: “Oprostite, Gospodaru, što sam turio moju nogu pod vašu čizmu, stra’ me jer će Vas zaboljeti”.

Reč i o Crmničankama. Takođe u šaljivom tonu ali ne kroz anegdotu već jedan od viceva.

Crmničanka kupuje mužu pantalone i pidžamu i objašnjava prodavcu: "Pantalone da budu broj 46 a pidžama 36". Prodavac se na to zbuni i upita "kako 36 ako nosi pantalone 46?". 
Ne znate vi kako je on mali kod kuće”, pojasnila je Crmničanka. 


SLAVNI CRMNIČANI



Crmnica je tokom Drugog svetskog rata bila poznata kao partizanski bastion što je za posledicu imalo da je ovaj kraj u SFRJ držao aposlutni rekord po broju narodnih heroja i generala “po glavi stanovnika”.

Antifašistički naboj Crmničani su iskazali i kroz veliki broj mladića ovog kraja koji su učestvovali u španskom građanskom ratu boreći se protiv armade generalisimusa Fransiska Franka.

Na tom tragu, nije slučajnost što je antifašistički ustanak u Crnoj Gori započeo upravo u Crmnici, preciznije 13. jula u Virpazaru.

Dugo vremena najpoznatiji Crmničani bili su zbog navedenog upravo revolucionari i narodni heroji Vladimir Popović Španac, Danilo Lekić Španac, Blažo Jokov i Blažo Jošov Orlandić, Petar Vojvodić, Risto Lekić kao i “jugoslovenski Džejms Bond” i ambasador SFRJ u Švedskoj Vladimir Rolovićubijen u ustaškom atentatu 1971. godine u Stotkoholmu…  


U ovu, revolucionarnu, grupu poznatih Crmničana treba svakako ubrojati i Đoka Lekića po čijem liku i djelu je snimljen prvi partizanski blokbaster “Kapetan Leši.

Mnogo slavnih Crmničana dala je i porodica Plamenac, počev od čuvenog vojvode Ilije, vojskovođe i ministra vojnog Knjaževine Crne Gore, zatim PetraPlamenca poslednjeg šefa diplomatije Kraljevine Crne Gore i njegovog sina JovanaDžona, političkog filozofa i profesora na Oksford Univerzitetu.   

(Nastavlja se)

Tagovi

Komentari 1

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Baobab

Zašto Krajišnici, Dalmatinci, Slavonci nisu izgubili duh srpskog naroda iako više praktički i nemaju svoje zemlje, a Crnogorci na svojoj zemlji sve više i više prestaju biti ono što jesu?

special image