Legenda srpskog fudbala Dejan Stanković u intervjuu RTS-u kaže da ništa ne bi menjao u životu, osim utakmice protiv Australije na Svetskom prvenstvu 2010. godine. "Zaboravimo Brazil - Kostarika je polufinale, Švajcarska finale".
Dejan Stankovic ima izvanrednu igracku karijeru iza sebe, a sada želi da bogato iskustvo prenese na klince koje ce u svom kampu na Zlatiboru uciti fudbalu, ali i fer-pleju, vrednostima koje ova igra nosi.
U intervjuu za Radio-televiziju Srbije, rekorder po broju utakmica za reprezentaciju Srbije (103), rekao je da ništa u životu i karijeri ne bi menjao, osim utakmice protiv Australije na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine, koju su "orlovi" izgubili 1:2, a da su pobedili...
"Ako me vec pitate, eto vratio bih tu utakmicu protiv Australije, da je ponovo odigram. Igrali smo dobro, nismo imali srece", kaže Stankovic, sada funkcioner u UEFA.
O tome šta možemo ocekivati od reprezentacije Srbije na predstojecem Mundijalu u Rusiji, Stankovic kaže da se treba fokusirati na dve utakmice.
"Svetsko prvenstvo je teško, ima mnogo pritiska, odgovornosti, svako može da te iznenadi. Za nas su polufinale Kostarika, a finale protiv Švajcarske. Te dve utakmice treba da nam budu fokus. Ne treba da cekamo utakmicu protiv Brazila i tu da pravimo bodove, prva i druga su najvažnije za prolaz", ocenio je Stankovic.
Upitan da li ima neki savet za selektora Mladena Krstajica, sa kojim je dugo bio saigrac u nacionalnom timu, odgovorio je:
"Mladen zna, on ima ogromno iskustvo, igrali smo zajedno, zna i sam kakav je pritisak, šta ceka njega i celu grupu momaka. Zna on šta treba da radi, treba da bude mirne glave, da bude uveren u sebe i to prenese na momke".
Prisetio se i fudbalskih pocetaka i kako su ga u Zemunu proglasili neperspektivnim.
"Da, hahahaha, rekli su u Zemunu to, da sad kažem - srecom da su to rekli. Ne bih o imenima, uglavnom, poceo sam u Radnickom iz Nove Pazove, u Zemunu nisam prošao probu, bio sam u Teleoptiku godinu dana, pa sam prešao u Crvenu zvezdu".
Smatra da mu je mec protiv Kajzerslauterna u Kupu pobednika kupova (26. septembra 1996. godine) bio "ogromna prekretnica" u karijeri. Ušao je sa klupe, dao gol za Zvezdu za ulazak u produžetke, pa još jedan u produžecima...
"Sedam dana pre prve utakmice sam napunio 18 godina i onda sam u revanšu ušao sa klupe, dao dva gola... Šta još covek da poželi?", kaže Stankovic, koji je prestigao rekord Dragana Džajica, kao do tada najmladeg prvotimca Zvezde.
"Ne može se Dragan Džajic nikada prestici. Kad te neko uporedi sa njim to je vec velika cast. On ostaje Zvezdina legenda, pionir stvaranja evropske Zvezde", dodaje.
Sa 20 godina otišao je u Lacio. Bila je to 1998. godina, u kojoj je Stankovic najpre igrao na Svetskom prvenstvu, a potom zaigrao za rimski klub.
"Moje veliko zadovoljstvo je što sam igrao sa neverovatnim imenima, neverovatnim igracima, u klubu koji je rastao. Mislim da smo malo osvojili koliko smo bili dobri. Zahvalan sam predsedniku Kranjotiju koji je izjavio: 'Potrošio sam tolike pare za klinca kojeg nisam ni video uživo'".
Mnogo mu je pomogao Siniša Mihajlovic, koji je tada bio u Laciju, a godinama kasnije je krstio njegovu decu.
"Siniša je za mene... i tada i sada... On me je zaštitio, prihvatio, savetovao me je, objasnio mi je kako funkcioniše Serija A, život u Italiji, kum je mojih sinova, iskreni prijatelj, velika osoba, nikad jaci karakter nisam upoznao od njegovog".
Iz Lacija je otišao u Inter. Verovatno najbolja odluka u igrackoj karijeri.
"Bilo je nekoliko zainteresovanih klubova, zanimljivih situacija. Malo se posavetuješ sa Sinišom, Mancinijem... Mancini mi je rekao da idem u Inter jer tamo mogu da ispišem istoriju. Skoro 10 fenomenalnih godina sam proveo u Interu i ispisao sam istoriju tamo", kaže Stankovic, koji je nedavno bio ušao i u izbor za Kucu slavnih Intera za šta glasaju navijaci milanskog kluba.
"Pocastvovan sam samim tim što sam dospeo u poslednji krug tog navijackog glasanja. Moja prognoza je bila - Ronaldo, Zenga i Macola. Stati u krug pored Macolinog imena to je za mene vec bila ogromna pobeda. Bitno je šta si ostavio za taj klub i da li si ostao u srcima navijaca. Bice još tih glasanja. I ako ne udem u tu kucu znam šta sam dao za taj klub i kakav odnos imam sa navijacima", rekao je Stankovic.
Najsrecniji dan u fudbalskoj karijeri mu je 22. maj 2010. godine. Tada je Inter osvojio Ligu šampiona, a Stankovic se ogrnuo zastavom Srbije.
"Slavila je Italija, slavila je Srbija, oni koji su znali šta mi to znaci. U tom timu je bilo dosta igraca preko 30 godina. Ne da nam je bio poslednji voz, nego je voz stajao u stanici. Sigurno je da je za grupu od 10-12 igraca to bila poslednja prilika. Stvarno smo dali sve od sebe, vodeni Žozeom Murinjom. Nismo imali nijedan problem koji nismo mogli da rešimo unutar svlacionice. Svako ce vam reci da je Liga šampiona vrh klupskog fudbala. Staviš tacku na 'i'".
O Murinju...
"Žoze i ja smo bili i ostali prijatelji. I dan danas se cujemo, pošalje poruke za rodendan, kad igra Srbija. Ja njemu isto za Mancester, za uspehe. Polako stvara ogroman tim. Po tome što Nemanji Maticu daje tolike odgovornosti vidi se kakav respekt ima prema igracima koji su spremni da se žrtvuju za njega. Tako je bilo i u Interu, prepoznajem to i u Junajtedu sa nekim igracima. Treba mu verovati, slediti ga, jer on može da ti donese trofeje".
Stankovic je upitan i ko je najkompletniji fudbaler sa kojim je igrao.
"Uf, bilo je mnogo fenomenalnih igraca, ne bih da izostavim nekog. Imao sam, srecom, dugu karijeru i igrao sam sa fenomenalnim igracima - tu su Zlatan Ibrahimovic, Tijago Mota, Vesli Snajder, Dijego Milito... Sve su to fenomenalni igraci, pa onda Nemanja Vidic u reprezentaciji, sigurno najbolji defanzivac u poslednjih 20 godina u Evropi i svetu. Pa onda Dijego Forlan, imao sam priliku da treniram sa njim, on je igrac plave krvi, kako ja to kažem".