Da li se sami budite ujutru ili skočite iz kreveta kada vam alarm "drekne"? Sve su šanse da je ovo drugo, što nikako nije dobro.
"Ako vaše ustajanje zavisi od alarma onda ne spavate dovoljno i izlažete se riziku da osetite negativne posledice toga", kaže profesor Rasel Foster.
On kaže da bi idealno bilo da niko od nas ne koristi alarm, vec da se budimo prirodno jer je to jedini nacin da se zaista naspavamo.
Ne samo što alarm ometa vaš san, vec povecava šanse da cete da se probudite tokom "pogrešnog" ciklusa sna, kaže dr Nil Stenli, dodajuci da to ima negativan efekat na zdravlje.
"Korišcenje alarma za budenje znaci da cete se potencijalno probuditi tokom faze spavanja tokom koje ne bi trebalo da se budite", insistira dr Stenli.
Dok spavamo, elektricna aktivnost u našem mozgu usporava i ubrzava nekoliko puta tokom noci, a ti obrasci su poznati kao ciklusi sna.
U svakom ciklusu, moždana aktivnost usporava sve dok ne dostignemo dubog ili "spori" talas spavanja - najcvršci ciklus sna, pre nego što se vratimo u REM fazu, stanje koje je mnogo bliže budnom stanju.
Tada smo biološki programirani da se probudimo - zanimljivo, da nema alarma da nas probudi, nikada se ne bismo probudili tokom dubokog sna.
Ali, alarm ne zna u kojoj ste fazi sna.
"Duboki san je jedini period kada mozak stvarno može da se odmori", kaže dr Stenli, dodajuci da kada nas alarm probudi u ovoj fazi, osecamo se ošamuceno, a razlog za to je što hormoni koji treba da nas razbude još nisu dostigli nivo koji treba, a moždana aktivnost se nije prirodno postigla, vec je naglo "skocila".
Profesor Foster insistira da je budenje alarmom šok za ljudski organizam, stres, koji ubrzava rad srca i povecava nivo krvnog pritiska.
OK, definitivno bi bilo bolje da se budite prirodno nego da vas budi alarm - bili biste i zdraviji, srecniji i naspavani - ali, kako to da izvedete?
"Prva stvar koju treba da uradite da biste se otarasili alarma je da slušate svoje telo da biste shvatili koliko spavanja vam zaista treba", kaže profesor Foster.
"Nekim ljudima je potrebno devet sati, nekima je dovoljno 6,5 ili sedam, ne postoji univerzalna norma", objašnjava on. Profesor istice i da, kada se prepustimo našem unutrašnjem, prirodnom budilniku, ne postoji šansa da spavamo predugo, odnosno duže nego što nam je potrebno.
"Ako dozvolite sebi da nekoliko dana zaredom ne podešavate alarm nego se budite prirodno, moci cete da uvidite obrazac i utvrdite koliko vam je sati sna realno potrebno", kaže Foster.
Kada nakon tih nekoliko dana utvrdite koliko vam sna treba, znacete kada treba da legnete u krevet da biste se sami probudili u sedam sati ujutru za posao.
Još jedna važna stvar ako želite da pocnete da se budite sami je rigorozna disciplina kada je rec o spavanju - dakle, ležite svako vece u isto vreme i sami cete se svakog jutra buditi u isto vreme.
"Da biste sami budili, naspavani, vreme leganja na spavanje ne bi trebalo da varira duže od 30 minuta", kaže dr Stenli.
Ako pocnete da se budite sami, bez alarma, dr Stenli savetuje da, kada vam se desi da se probudite malo ranije nego što bi trebalo, ustanete iz kreveta.
"Ukoliko nastavite da spavate, rizikujete da udete u novi ciklus sna i da se ne probudite na vreme".
Možda vredi pokušati, ali na pocetku ipak podešavajte alarm, za svaki slucaj, da ne biste kasnili na posao/fakultet/u školu.