Ljudsko oko može da vidi milione boja. Ali, ne raspoznajemo svi boje na isti način…
Neki ljudi ne mogu da razlikuju boje, što znaci da imaju takozvano slepilo za boje, koje se javlja zbog odsustva celija u mrežnjaci osetljivih na visoke nivoe svetlosti.
Medutim, raspored i gustina ovih celija varira i kod ljudi koji imaju "normalan" vide, zbog cega istu boju vide malo drugacije od ostalih.
Pored tih bioloških predispozicija, percepcija boja zapravo zavisi od nacina na koji naš mozak interpretira te boje da bi stvorio nešto znacajno. Drugim recima, percepcija boja se odigrava u našim glava i zbog toga je veoma subjektivno iskustvo.
Kao primer uzmimo ljudi koji imaju sinesteziju, odnosno koji mogu da "iskuse" boje kroz slova i brojeve. Sinestezija se najcešce opisuje kao ujedinjenje cula, zbog cega osoba može da vidi zvukove i da cuje boje. Ali i boje koje cuju se razlikuju od slucaja do slucaja.
Kultura boja
Od dana kada se rodimo ucimo da kategarizujemo objekte, boje, emocije i manje-više sve znacajne objekte koristeci jezik. I iako naše oci mogu da razlikuju hiljade boja, nacin na koji komuniciramo boju - i nacin na koji koristimo boje u svakodnevnom životu - znaci da sve te boje moramo da "upakujemo" u reci koje su nam poznate, da bismo ih kategorizovali.
Razliciti jezici i kulturne grupe spektrume boja grupišu drugacije. U nekim jezicima, poput dano jezika koji se govori u Papua Novoj Gvineji, basa jeziku koji se govori u Liberiji i Sijeri Leone, postoje samo dva termina - svetlo i tamno.
Tamne boje se na ovom jeziku grubo mogu prevesti kao hladne, a svetle kao tople boje. To znaci da su crna, plava i zelena hladne boje, dok su crvena, bela, narandžasta i žuta tople.
Pet kljucnih boja
Zanimljivo, vecina svetskih jezika ima izraze za pet kljucnih reci za boje. Pored tamne, svetle i crvene, jezici najcešce imaju termin za žutu boju, kao i za plavu i zelenu. Mada, postoje neki jezici u kojima ne postoje odvojeni termini za plavu i zelenu boju, vec se one opisuju jednom recju.
Istorijski, Velšani su za plavu i zelenu imali jednu rec - pod nazivom glas, kao i Japanci i Kinezi. Danas u ovim jezicima postoje reci za te dve boje.
Jezik i boje
Nacin na koji vidimo boje može i da se promeni tokom našeg života. Na primer, u grckom jeziku postoje dve reci - ghalazio i ble - kojima se opisuju svetlo i tamno plava. Medutim, Grk koji bi duži vremenski period živeo u zemlji u kojoj postoji samo jedan termin za plavu boju, vremenom bi prestao da razlikuje svetle i tamne nijanse, vec bi video samo - plavu.
Strucnjaci kažu da to nije slucaj samo sa bojama, vec je cinjenica da jezici mogu da uticu na percepciju svih aspekata života. Istraživaci sa Univerziteta u Lankasteru kažu da je razlog za to što ucenje novog jezika daje mozgu priliku da percipira svet drugacije - ukljucujuci i nacin na koji interpretira boje.