Manje od deset minuta fizičke aktivnosti dovoljno je da vas "grune" endorfin. A sad, pakujte tu torbu za teretanu, šta čekate?
Ponekad jeste teško pronaci motiv za vežbanje, narocito ako niste taj tip osobe i vežbanje vam nije prirodno stanje stvari. Ali, jednom kad pocnete, i osetite tu navalu endorfina, lako je "navuci se".
Znate koliko je ta euforija daleko od vas? Manje od deset minuta.
Nedavno istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da je osobi koja redovno vežba tri ili više puta nedeljno za tu prirodno izazvanu euforiju koja se javlja kao posledica fizicke aktivnosti potrebno svega devet minuta i 44 sekunde, prenosi "Indipendent".
Toliko, u proseku, traje mentalna tranzicija od "vežbam zato što moram" do trenutka u kojem shvatimo da u stvari vežbamo zato što to volimo. I zato što se osecamo super kad vežbamo.
I odjednom postaje manje važno kako izgledamo i koliko kilograma imamo…
"To je nešto što svi mi prepoznajemo, danas kad nam se život pretvorio u obaveze. Cesto je lakše smisliti razloge i opravdanja za to što ne vežbamo, ali postoji vrlo konkretan trenutak u kojem vam se stanje uma promeni i vi preduzmete 'akciju'. A kad to uradite, kad se naterate da pocnete, nikad se nece desiti da posle, razmišljajuci o trcanju ili treningu, pomislite 'žao mi je što sam to uradio, voleo bih da nisam'", kaže Majkl Kolfild, strucnjak za psihologiju sporta.
Velikim delom, to je posledica cinjenice da nas fizicka aktivnost dovodi u stanje euforije na potpuno prirodan nacin. A taj efekat još je i brži ako vežbate redovno.
Tip vežbi takode utice na to kad ce se javiti nalet endorfina. Najbrži efekat postiže se vežbanjem u teretani (potrebno je nešto manje od sedam minuta), sledi trcanje (oko osam i po minuta), šetnja bržim hodom ili planinarenje (oko deset i po minuta)…
"Razlicite vrste fizicke aktivnosti stavljaju nas pred razlicite izazove. Takode, i ljudi su razliciti, imaju drugacije stilove života, a sve to utice na stepen motivacije. Ali, ono što je uocljivo jeste da osobe starosti izmedu 18 i 24 godine najlakše uspevaju da se pokrenu i pocnu da vežbaju", kaže Koldfild.
Naravno, svima nama naidu dani kad bismo radije "udarili snuz" i ostali u krevetu još malo, kad bismo radije otišli na kafu ili radili bilo šta drugo na ovom svetu, nego išli da vežbamo… Ali, sledeci put kad vam to prode kroz glavu, setite se da vas od tog osecaja do osecaja da možete da pomerite svet deli manje od deset minuta.
A ovaj drugi osecaj neuporedivo je bolji, morate priznati.