Popodnevna dremka možda je dobra za pamćenje, ali se pomalo i igra mozgom, evo kako.
Spavanje je veoma važno jer pomaže mozgu da se "osveži" i ocisti gomilu nepotrebnih informacija koje smo sakupili tokom dana, da se fokusira i da može da "svari" još informacija.
Medutim, nova studija sprovedena na Lankaster univerzitetu otkrila je da popodnevna dremka od sat i 45 minuta može da dovede do toga da stvorite lažna secanja, odnosno da verujete da su se neke stvari dogodile, iako nisu.
Ova ošamucenost, kakvu još osecate i kada predugo spavate tokom noci, posebno pogada desnu stranu mozga, koja je odgovorna za maštu, kreativnost i slicne stvari suprotne "logickoj" levoj strani mozga.
"Ova studija je dokaz da je popodnevna dremka veoma važna za sredivanje informacija u mozgu. Ali, pokazuje i to da informacije koje sredimo mogu da produ kroz pormenu od bukvalne do apstraktne forme", kaže autor studije, psiholog dr Džon Šo.
Do sada je vec poznato da desna strana mozga sadrži više lažnih secanja nego leva, bez obzira na spavanje. Postoje mnoge teorije zašto je to tako, a Šo veruje da desna strana mozga sakuplja "samo suštinu" informacija a ne same informacije, dok je pamcenje na levoj strani više zasnovano na recima.
"Hemisfere su razlicite", objašnjava on. "Leva je uska jezicka mreža, gde rec (stopalo, na primer) vuce asocijacije koje su usko vezane za tu rec (na primer, prsti, zglob, carapa). Na desnoj strani mozga, asocijacije su šire, tako da možda na istu rec, stopalo, mogu da se jave asocijacije poput - fudbala".
Psiholog objašnjava da desna hemisfera mozga pretvara reci u "suštinu" i da je rezultat zbog toga više podložan "greškama", odnosno da može da se desi da se secamo necega što zapravo nikad nismo videli i nije se desilo.
Kao što je vec receno, dokazano je da popodnevna dremka utice više na desnu stranu mozga, stvarajuci lažna secanja, ali i "izoštravajuci" prava.
Da bi sve to istražili, Šo i profesor Monagan testirali su dve grupe ljudi, od kojih je jedna spavala popodne sat i 45 minuta, dok je druga celog dana bila budna.
Pre toga, obema grupama je dat test.
Od njih je zatim traženo da se fokusiraju na centralnu tacku kompjuterskog ekrana, dok se 48 reci pojavljivalo sa leve i desne strane te centralne tacke. Date su im instrukcije da pritisnu "da" ili "ne" taster u zavisnosti od toga da li su tu rec videli ranije ili ne.
Neke od reci koje su se pojavile na testiranju bile su "krevet, odmaranje, budnost, sanjanje, dremanje, hrkanje".
Posle dremke, ucesnici je trebalo da se prisete reci koje su bile deo originalne liste, koje nisu bile na listi i koje nisu ranije videli ali su povezane sa recima sa liste (na primer, spavanje).
Grupa ucesnika koja je spavala popodne znatno je cešce obeležavala reci koje nisu bile na listi kao poznate, tj. videne, misleci da su ih vec videli.
Analizirajuci aktivnost mozga, tim je otkrio da je ovaj efekat na pamcenje primetan samo na desnoj strani mozga.