Prateći nastupe pojedinih političkih stranaka u vreme izbora za Savete mesnih zajednica u naseljenim mestima leskovačke opštine sreli smo se s nesvakidašnjim zahtevima više seljana za hitnu izmenu imena svojih sela.
Nesvakidašnje su nevolje meštana sela iz Gornjeg i Donjeg Brijanja kod Bojnika.
Sela su gotovo spojena, pa se ne zna gde počinje koje "Brijanje"... Takvih interesantnih imena sela u leskovačkom kraju je zaista puno: "Zloćudovo", "Smrdan", "Crkovnica", "Prdavče"... i slična.
Jedna nesuđena zvezda "Granda" doživela je poseban podsmeh na audiciji u Leskovcu od gledalaca i žirija iz glavnog grada kada reče da je rodom iz sela – "Donje Brijanje".
"E bogami, zamenićemo naziv selu. Eto, ja, vraćam se pre neki dan s posla kući ka Lebanu a meni će kondukter uz osmeh – izlaz Konjino", žali nam se mlađi čovek na gradskoj autobuskoj stanici u Leskovcu zvanoj "Tri šešira".
Šveđani spasavaju srpsko selo?
"Konjino" je selo izuetne lepote i vrednih povrtara, oni ne bi kažu bili ljuti, kao njihova tek ubrana papričica iz plastenika, kada bi se njihovo selo zvalo recimo "Pridvorica" kao obližnje mesto iz opštine Bojnik.
Jedan ugledni ekonomista ,vlasnik živinarske farme iz sela "Donje Brijanje" kod Bojnika, svojevremeno iako ozbiljan stariji student bio je najuren sa šaltera fakulteta "kao poremećeni seksualni manijak" jer je službenici na šalteru rekao za njegovo mesto rođenja - "Donje Brijanje"...
Njihovi susedi iz sela "Gornje Brijanje" su zadovoljni jer ih Leskovčani manje zadirkuju zbog imena.
U leskovačkom kraju ima naziva za neke lokalitete kao što su "Svinjarnik", "Svinjarica", “Drkine vrbe", "Picin dol", "Zlokućane" i slično...
Koje mesto u Srbiji zaslužuje ovakvu nagradu?
Pitanja koja su bila postavljana gradskim ocima i nekim beogradskim političarima i stručnjacima za nazive i imena bila su između ostalog kako da kroz Zakon o lokalnoj samoupravi i teritorijalnoj organizaciji oni izmene pomenute za njih pogrdne nazive svojih sela?
Prema ranijim tvrdnjama starijeg etnologa i novinara Slobodana Markovića, možda je iz šaljivih razloga u ovome kraju "iznikao" jedinstveni imenik, ali i običaji kao što je nedavni "Đurđevdanski obred", a po našem saznanju jedinstven u Srbiji.
Tog dana - 6. maja, u ranim jutarnjim satima mlade snaše i po koja starija svekrva u nekim selima odlaze na potok, i brčkaju se polunage u njemu kiteći se đurđevdanskom travom.
Onda onako pokisle mlade snaše sa svojim svekrvama na obalama tamošnje reke u podnožju planine Radan pod imenom "Pusta reka" beru travu "dečije pače" zarad muškog potomstva u kući.
Vraćajući se onako mokre koga usput toga dana od muškaraca sretnu, od mlađih navale na njega i počnu ga štipati da se "uvere u njegovu muškost" ali ako sretnu kojeg pak starijeg onda ga svekrve pojure motičicama za okopavanje paprike i njihovim držalicama ga dobro "ispeglaju" po turu.
"Teško je nakon velike tradicije izmeniti običaje i verovanja južnjaka, a posebno nazive sela i krajolika,a zašto bi to činili", pričao nam je ovaj ugledni novinar iz Leskovca.
Ovogodišnji Đurđevdan leskovački Romi iz naselja "Podvorce" dostojno ali mnogo skromnije nego ranijih godina obeležili uz vruću jagnjetinu i reš pečenu živinu.
Naime svakoj "muškoj glavi" u ovome naselju "sleduje" po jedna pečena ćurka a ženskom čeljadetu sledi pečena guska...
Pre toga mladi Romi su odlazili na obalu obližnje reke Veternice, koja razdvaja centar Leskovca na dva dela i tu bi se dugo ljuljali u krošnjama mladih vrba radi zdravlja a protiv uroka...
Mogu li se nameravanim izmenama u nazivima ovih mesta iz leskovačkog Pomoravlja izmeniti i običaji pitanje je na koje tamošnji poslenici kulture nemaju odgovora, ali neka sela će se ubrzo možda drugačije zvati...
(Za MONDO - Toma Stevanović)
