HRVATSKA
/Dubravko Miličić, 24sata.hr/
–---------------------------------------------------------------------
Iz skupine E prolaze Švajcarska i Brazil, iz skupine D Argentina i Nigerija.
Tako je, uoči prvog kruga, stvari vidio Jose Mourinho. Eto, ubio Mourinho sve nade Hrvatima i Srbima za bilo kakav uspjeh, pokopao ih Portugalac, a da prvenstvo nije ni počelo. Kineski zid i Mourinhova katastrofalna analiza jedine su dvije stvari koje se vide iz svemira. I dobro da je to rekao, jer, ne zna on, sada je to jasno, mentalitet ovdašnjih ljudi. Ništa ne može motivirati Hrvate i Srbe kao podcjenjivanje. Ili gledanje s visoka.
Čudni su ovdje ljudi, to je podneblje u kojem, ako išta vrijedi, onda je to Godwinova "duljina rasprave", koja, empirijski dokazano, povećava vjerojatnost uplitanja Hitlera u priču. Hrvatsko-srpska inačica Godwinova zakona ne poznaje izuzetke, pa je ovdje uplitanje ustaša i četnika vrlo izvjesna, bez obzira radi li se o vrtlarstvu, nogometu, koncertu Justina Biebera ili Dawkinsonovoj teoriji kulturne evolucije...
I zato posebno veseli fotografija iz Rusije gdje zajedno, zagrljeni, stoje navijači u hrvatskim i srpskim dresovima. Dokaz da ima nade. Kao što je Mourinhova teorija dokaz da ne zna apsolutno ništa o nama, Balkancima. Kao što, vjerojatno, ne znamo ni mi sami. Jer da vam je netko uoči prvenstva rekao da će Hrvatska i Srbija biti ispred Brazila i Argentine, vjerojatno bi veliki broj Hrvata i Srba odmahnuo rukom. Ajde, ne lupetajte gluposti. I ako su Hrvati magistri za pokopati reprezentaciju, onda su Srbi na tu temu završili doktorat.
"Ne valja Milenković, Mitrović je u redu, ali nije svjetska klasa. Nema tu zajedništva", samo su neki od komentara kojima su Srbi ispratili svoju reprezentaciju.
Iskreno, nikad nisam vidio ovako dobru timsku igru Srbije kao protiv Kostarike. A ta Kostarika, gospodo, je na prošlom Mundijalu pobijedila Urugvaj i Italiju! I igrala neriješeno s Engleskom i završila kao prva u skupini. Ali, eto, ta Kostarika je slaba, ne valja. Jer, čim Hrvatska ili Srbija pobijede nekoga, onda protivnik ne valja. Nisu imali dan. I nije Kostarika toliko slaba, kao što se sad priča, već je Srbija izvrsno napravila sve u pripremi utakmice. I umjesto da kažete: "Bravo, momci", vi tražite dlaku u jajetu.
A Mourinho, eh, da, njega smo zaboravili. Srbiji i Hrvatskoj dao je identične šanse za naslov, 0,2 posto. Uostalom, njegovo mišljenje važno nam je kao nekad ocjena iz glazbenog u osnovnoj školi.
Samo, ima taj novčić i drugu stranu. Ne znam zašto, ali mi smo skloni poletjeti nakon jedne dobre utakmice. Ajmo ovaj put stati na loptu, pričekati drugo kolo, Srbija i Hrvatska napravile su sjajan posao, ali, to je tek 90 minuta.
SLOVENIJA
Rok Plestenjak /SiOL Sportal/
Za prvi put, ocjena odlično i sedi!
Nije uzalud fraza, da su prve utakmice na Mundijalu najteže. Na pitanje o pobjedniku utječe puno faktora. Nije u pitanju samo forma igrača i fizička spremnost. Tada dolazi do izražaja i srce, mentalna snaga momčadi, njihovo jedinstvo, želja za uspjehom da naprave nešto, što če puno značiti navijačima. Da se ne uplaše, nego disciplinovano slijede cilj i upustva, koje im je isporučio selektor. Baš tako, kako su napravili Srbi i Hrvati.
Šta su u prvom nastupu napravili Nemci, označeni kao superfavoriti turnira? Ili superjaki Argentina i Brazil, gdje je toliko majstora? Ostali su bez pobjede, sebi su zagorčati život, a svetu ponudili dokaz kako ćemo u Rusiji gledati vrlo malo utakmica na kojima će se igrati fudbal više manje samo u jednom smeru. Nešto slično, šta su u prvom krugu priredili Rusija ili Belgija demontirajući Saudijsku Arabiju i Panamu.
Zato treba respektirati način, a pogotovo rezultat, koji su napravili Srbi i Hrvati. Pobjeda brez primljenog gola je želja svakog trenera, koji igra značajne međunarodne utakmice. Srbija i Hrvatska nisu igrali briljantno, ali su uz puno taktične discipline, borbenosti i odgovornosti pronašli siguran put do pobjede. Prva tri boda su u džepu, odmah su na vrhu tablice, prolazak među 16 najboljih se lagano smeši. Osjećaj je još pozitivniji, jer obe reprezentacije nisu odigrale bajno, nego baš ovoliko, koliko je potrebno za dragocjenu pobjedu. A to je važan podatak, jer za obe stižu utakmice istine. Protiv velikana.
Kockice, kako zovemo vatrene u Sloveniji, imale su u prvom nastupu nešto lakši put do pobjede od "orlova", jer je Nigerija potpuno zakazala. Ali, da bi zakazao pita se nešto i protivnik. Možeš da odigraš samo onako, koliko ti dozvoli rival. Igra Nigerije se raspala, a puno bolje nije izgledala ni Kostarika, koja je već reprezentancija sa određenim renomeom. Biti među osam na prethodnom Mundijalu u Brazilu, pobjediti i Urugvaj i Italiju, pri tome imati na vratima strašnog vratara Navasa i motivisanog selektora, to nije mala stvar. Ali i ovakva Kostarika ne bi, takav sam utisak stekao, postigla zgoditak protiv Srbije ni da se u nedelju igralo još pola sata.
"Orlovi" su pokazali zavidnu kvalitetu u obrani, gdje nisu previše "plivali u prostoru". Kostarika izuzev par prilika nije bila baš opasna. Isticao se i 20-godišnji Nikola Milenković, odigrao kao pravi iskusan rutiner, a najvišje mi je u sjećanju ostalo slavlje nakon pogotka. Prava majstorija Aleksandra Kolarova i onda neverovatno snažan izljev emocija među igračima, koji je pokazao više nego hiljadu riječi. Jedna od značajnih vrlina Srbije je homogenost, složnost, svi dišu za jednog, to su stvari, koje bi mogle na narednim utakmicama praviti razliku.
Protiv Švicarske i Brazila bit će sigurno puno teže. Obrana će imati više iskušenja, a u napadu Aleksandar Mitrović neće moći sebi dozvoliti onakav broj promašenih šansi. Protiv sledećih protivnika ih ionako neće biti baš mnogo, tako da ćče možda odlučivati jedan ili dva majstorska poteza. Kao u slučaju Kolarova. Dojmio mi se i Sergej Milinković-Savić. Igra pod velikim pritiskom, jer se cela Evropa pita zašto ovaj momak vredi baš toliko mnogo novca, koji se spominje u mogućim transferima. Za tako mladog igrača nije mala stvar da izdrži pritisak, a mogao bi biti iz utakmice u utakmicu još bolji, jer je tek počeo da igra za reprezentaciju.
I dakako, čestitke Banetu, Branislavu Ivanoviću, koji igra u Zenitu skupa sa Slovencem Mihom Mevlju, za novi srpski rekord.
BOSNA I HERCEGOVINA
/Adnan Pločo, Sportske.ba/
–---------------------------------------------------------------------
Krstajić se provukao na prvom pitanju, hoće li položiti ispit?
Kada je Aleksandar Prijović zatresao mrežu Gruzije i osigurao Srbiji plasman na Svjetsko prvenstvo činilo se, barem u Bosni i Hercegovini, da će "orlovi" otići na veliko takmičenje u sjajnoj atmosferi i sa dobrom ekipom.
Ipak, otkaz Slavoljubu Muslinu i postavljanje Mladena Krstajića na mjesto selektora Srbije pozitivnije je prihvaćeno u Bosni i Hercegovini, nego u zemlji koju vodi na Mundijalu u Rusiji. Srbija je u nedelju počela svoj put na ovogodišnjem Mundijalu. Rođeni Zeničanin je uspio savladati Kostariku, položio je prvi ispit na Svjetskom prvenstvu, a pitanje je hoće li položiti ispit, koji bi u njegovom slučaju bio plasman u drugi krug Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Srbija je lider grupe nakon prvog kola, ostali su im još mečevi sa Brazilcima i Švicarcima, u kojoj igraju svi osim Švicaraca, a onim što su pokazali protiv Kostarikanaca teško da mogu u drugi krug.
Da se ne lažemo, pobjeda protiv Kostarike je zaslužena, ali su je "orlovi" ostvarili samo zahvaljujući genijalnosti Aleksandra Kolarova. Borba i zalaganje bili su na najvišem mogućem nivou, ali mnogo propusta bilo je tokom igre i za nadati se da je Krstajić uvidio koje greške mora otkloniti.
Stoperski par Nikola Milenković i Duško Tošić, zajedno sa bekovima Aleksandrom Kolarovom i Branislavom Ivanovićem, pokazao je kako se bori za nacionalni dres, a to se posebno odnosi na mladog Milenkovića koji je igrom i postavljanjem izgledao kao da mu je treći ili četvrti Mundijal, a ne premijera na smotri najboljih svjetskih reprezentacija.
Vezni red Srbije u nekoliko je navrata imao sjajnih akcija, ideje su bile vrhunske, ali isto tako imali su i nevjerovatnih grešaka, koje nisu za očekivati u vrhunskom fudbalu. Sergej Milinković-Savić je ponovo potvrdio da je vrhunski fudbaler i da će još dugo godina dominirati fudbalom. Međutim, baš kao i Aleksandar Mitrović, o kojem ćemo kasnije, ne smije sebi dozvoliti promašaje iz izglednih prilika.
Poseban akcenat treba staviti na napadača Aleksandra Mitrovića. Trudila se "devetka" Srbije, vodila bitku sa odbranom Kostarike, ali jedan napadač sebi ne smije dozvoliti promašaje koje je imao Mitrović, posebno ne na Svjetskom prvenstvu, gdje jedan detalj može biti ključan za svaki tim.
Igra Srbije protiv Kostarike nije ono što može zadovoljiti ljubitelje fudbala. Pred Krstajićem i njegovim momcima su još dva pitanja, najteža na ovom testu u Rusiji. Srbija ima sjajnu generaciju, individualno izuzetno kvalitetne igrače, a sada je na selektoru i momcima da se pokažu kao tim i da, nakon što su se provukli na prvom i možda najlakšem pitanju, preostala dva apsolviraju na pravi način i odu u narednu rundu.
MAKEDONIJA
/Milko Živković, Nova Makedonija/
–---------------------------------------------------------------------
Srbija je pokazala želju, dobru organizaciju i jasnu ideju u igri, što je donelo i rezultat, u formaciji 4-2-3-1 koja očigledno više odgovara igračima, nego sistem koji je dao uspeh u kvalifikacijama. "Orlovi" su imali tečniju, povezaniju igru, a delovali su stabilnije i u odbrani.
Posebno su se istakli Duško Tošić koji je bio svuda i pokrivao i sitne propuste debitanta Nikole Milenkovića, Aleksandar Kolarov koji je kapitenski povukao ekipu i dao prelep gol, dok je drugi debitant, Sergej Milinković-Savić, pokazao zašto je insistiranje javnosti da se nađe u timu opravdano, ključnim dodavanjima koja su stvorila šanse za gol. Raduje njegova dobra saradnja sa Aleksandrom Mitrovićem, od koje se očekuje da "upali" u sledećim mečevima.
Možda je izostala jedino realizacija, dok se stiče utisak da je povlačenje posle datog gola bilo planirano, s obzirom na nemogućnost rivala da ozbiljnije ugrozi Vladimira Stojkovića.
Reprezentativci Srbije ističu dobru atmosferu i jedinstvo u ekipi, na koje nije uticala sumnja dela javnosti u selektora Mladena Krstajića, niti priče o podeli igrača zbog kapitenske trake. A Matić je pokazao da su orlovi spremni i da se "pobiju" u Rusiji.
Očekujem da Srbija igra još bolje i slobodnije u narednim mečevima, posle dobrog starta, naročito u važnom duelu sa Švajcarskom.
CRNA GORA
/Miloš Antić, Dnevne novine/
–---------------------------------------------------------------------
Dobro je počelo, ali bez euforije!
Mirisalo je na "jedinicu". Start Mundijala, nakon preskakanja svih velikih takmičenja od 2010. godine, toliko loših stvari u međuvremenu, opasan meč, praktično kvalifikacioni, ali osjećalo se u vazduhu da Srbija ima kapacitet da riješi Kostariku.
I desio se Kolarov, a mogao je (i morao) ranije Mitrović u dva navrata, pa kasnije Kostić...
Ali, ovako je možda slađe, iako bi valjalo zbog gol-razlike. Srbija Mladena Krstajića je za 90 minuta u Samari pokazala da ima tim. Ono što nije imala dugo vremena. Da je ekipa koja ima glavu i rep. Meč sa nezgodnom Kostarikom, koja je igrala četvrtfinale Mundijala prije četiri godine i ispala tek nakon penal ruleta, odrađen je - gotovo rutinski.
Onako kako to rade veliki. Sigurnost Stojkovića, mirnoća i iskustvo Ivanovića, Tošić koji stavlja glavu gdje mnogi neće nogu, igrač za narednih desetak godina - Milenković, haubica kapitena Kolarova, čiji je gol proslavljen i širom Crne Gore. Pa, brana na sredini koju su sazidali Matić i Milivojević i onda četverac od kojeg se očekuje da rješava sve. Lucidnost Ljajića i Tadića, dodiri klase Milinković-Savića, snaga Mitrovića.
Nije to sve išlo glatko na otvaranju, još mnogo je prostora za napredak u svakoj od linija tima, ali da potencijala ima - ima. Još kada se zna da Krstajić na klupi ima Kostića, Živkovića, Radonjića, Jovića..., koji uvijek mogu da unesu brzinu više. Ono što je najvažnije - takav je makar utisak - je da ekipa diše kao jedan.
Sada je još jedno finale. Švajcarska. Ta kombinacija klinaca, šampiona Evrope i svijeta i iskusnih igrača kojima je ovo posljednja šansa da naprave nešto veliko u dresu sa državnim grbom, za Srbe može da bude dobitna. Brazil onda može da dođe kao opuštanje. Odmor. Biranje protivnika u "nokaut" fazi. Kako god. Samo bez euforije, molim. A počela je - makar u javnosti - brzo. Prebrzo. Kao dokaz da ništa nije naučeno iz prošlosti.
***Redakcija MONDO se najiskrenije zahvaljuje se kolegama na tekstovima!
Partizan razbio Zvezdu i odigrao najbolji meč sezone! Obradovićev tim dominirao, Grobari slavili pred Delijama
Srbija pregazila Dansku i ide na Eurobasket: Blistali Aleksa i Balša, a moglo je i ubedljivije!
"Trebalo je da ubacim 30 poena, neće niko da nas sažaljeva": Petrušev o porazu od Partizana za otrežnjenje!
Mondo ukrštenica za 22. novembar: Jutarnja zabava i "razgibavanje" mozga!
Partizan za 55 dana mora da sakupi milione evra: Rasim Ljajić otkrio koliko crno-beli duguju!