Evo šta o igri Srbije kažu komšije (III deo)

Autor:

MONDO je spojio "pera" bivše Jugoslavije. Ne, ne u želji da pravimo neku novu "Jugu", već da vam prenesemo razmišljanja naših komšija. Uživajte u utiscima novinara Dubravka, Roka, Adnana, Milka i Miloša!

Evo šta o igri Srbije kažu komšije (III deo) Foto: MONDO/M. Milojević

CRNA GORA

/Miloš Antić, Dnevne novine/
–---------------------------------------------------------------------

To je to. Za ovo ljeto. Osam godina mundijalske pauze i iskopirana priča iz Južne Afirke. 270 minuta fudbala i eto ih orlovi nazad. Kući. Među domaće lavove, željne krvi - probuđene fudbalske "stručnjake", kojih je u svakoj zemlji taman koliko i stanovnika.

Iznenađenje bi, realno, bilo da je drugačije. Jer, nije Brazil za vađenje. Ali jeste makar za mušku igru - koje, utisak je, nije bilo one noći u Moskvi. Bijela zastava je prelako istaknuta.

Učinak tima Mladena Krstajića u Rusiji mora se međutim gledati iz dva ugla:

Prvi ugao: Da je revolucionarni VAR poslužio svrsi - Srbija bi se sada spremala za Švedsku, a sanjala Englesku i plasman u četvrtfinale. Kako? Pa, Švajcarcima bi, da je sreće, bio poništen gol protiv Brazila (zbog čistog faula u napadu), a isto tako penal nad Mitrovićem (čist) usmjerio bi meč između orlova i onih tamo, alpskih, uvezenih, orlova u potpuno drugom pravcu.

Ipak, da se ostavimo onoga - šta bi bilo kad bi bilo, a posebno naširoko "opjevanih" teorija zavjere o tome kako su svi na bijelom svijetu protiv Srba.

Drugi ugao: Igrački. Po onome što je prikazala na terenu, a taj čuveni zeleni pravougaonik je jedino mjerilo, tu nema skrivanja, Srbija NIJE zaslužila da se nađe među 16 najboljih zemalja svijeta.

Pasivna igra, alibi pasovi prvom do sebe, često unazad, ogroman razmak između linija tima, loša postavljanja i komunikacija na terenu, početničke greške, uz selektora početnika i nedostatak snage u posljednjih dvadesetak minuta svakog meča - ne ide to tako.

Od igrača koji su nosili dres Srbije na Svjetskom prvenstvu ispit su položili - golman Stojković (možda je mogao bolje da reguje kod prvog gola Brazila, ali zicere je opet skidao), defanzivac Milenković (kristalno jasno da je zalog za budućnost, kao i što je jasno da mora još da guli koljena da bi dostigao Nemanju Vidića sa kojim ga porede), napadač Mitrović (najbolji igrač Srbije na Mundijalu, iako je promašio i protiv Kostarike i protiv Brazila ono što mora da spakuje u mrežu) i donekle Dušan Tadić i Aleksandar Kolarov. Možda i Luka Milivojević.

Ostali su bili daleko od očekivanog. Ivanović - korektan, ali mračan, nezainteresovan, vjerovatno (s pravom) ljut nakon ničim izazvanog oduzimanja trake na zalaksu reprezentativne karijere; Tošić - perfektan u prvom meču, ali u drugom da se ne ruši Šaćiri nakon očajno postavljene ofsajd zamke je - kriminalna odluka; Matić - očekivalo se da bude vođa Srbije, a bio je daleko od toga. Predvidljiv u pasovima, a slabašan i istrošen u duelima - što je čudno s obzriom da je poznat kao zid na sredini terena. SMS - najveće razočaranje! Nekoliko klasnih poteza na premijeri i više - ništa. Praznina. Ako je to, kako on kaže za ocjenu 7,5 ili 8 - onda taj dečko ima problem, a mi (novinari) nemamo pojma o fudbalu. Kostić - očekivalo se više, dva prodora je malo za momka takvih brzinskih sposobnosti, koji drma Bundesligom. Ljajić - apsolutno ništa ni na jednom meču, a imao je minutažu.

Na kraju - šteta - jer ovaj tim (uz one rezerviste, pojedince odjednom i startere kod Krstajića - Veljkovića, Rukavinu, Radonjića, Jovića, Živkovića, Prijovića) mogao je više. A tek nakon grupne faze otvarali su se neslućeni horizonti. Velika šansa je propuštena.

Do Katara. Da neki novi klinci Srbije prije svega budu tamo. I da prođu grupnu fazu.
A i da moja Crna Gora osjeti mundijalski barut.

P.S. Goran Bunjevčević - RIP.

MAKEDONIJA

/Milko Živković, Nova Makedonija/
–---------------------------------------------------------------------

Nadao sam se da će meč sa Brazilom ličiti na filmsku sportsku dramu u kojoj na papiru slabiji tim pravi iznenađenje protiv moćnog protivnika, koji će se pamtiti i prepričavati godinama, u kom će Mladen Krstajić emotivnim govorom probuditi svoje izabranike i uliti im snagu da naprave podvig, u kome će se pojaviti neočekivani heroj, koji ulazi sa klupe da reši utakmicu u korist orlova u samoj završnici. Ali umesto filmskog hita sa "nemačkim" scenariom za Brazil, u režiji Srbije, dobili smo dosadnu C produkciju sa predljividivim krajem, u kojoj je Filipe Kutinjo zaslužio oskara za glavnu ulogu, a Nejmar za već prepoznatljivo valjanje po terenu, dok su srpski fudbaleri statirali u većem delu utakmice.

Pokazala je Srbija da ima kvalitet i pripretila Brazilu ozbiljnije u nekih desetak minuta u drugom poluvremenu, kada su orlovi stvorili par šansi, ali izostao je hrabriji pristup, veći rizik, prepoznatljivi srpski inat, pa i mangupluk, koji su potrebni da bi se dobio ovakav duel. Srbija je zato izgubila meč u kojem nije imala šta da izgubi.

Ipak je bilo nerealno očekivati ozbiljniji uspeh, posle svih turbulencija u toku kvalifikacija i nakon obezbeđenog plasmana na Svetsko prvenstvo, odnosno smene selektora, sastava i sistema igre u relativno kratkom periodu. Krstajićevi eksperimenti u traženju dobitne kombinacije nisu dali rezultat, i teško je bilo poverovati da se može savladati "Selekao" sa defanzivnom linijom koja je verovatno prvi put igrala zajedno. Nije mogla Srbija na taj način da eliminiše petostrukog svetskog prvaka koji je poslednji put završio planetarno takmičenje u grupnoj fazi 1966 godine, kada fudbaleri iz sadašnjih timova nisu bili ni rođeni. A verovatno bi i dva čuda u istom danu bila previše, posle eliminacije Nemačke od Južne Koreje. Možda su upravo sudbina sada već bivšeg svetskog prvaka, kao i argentinske muke protiv Nigerije i strah za dalji plasman koji su doživeli "evropski Brazilci" iz Portugala protiv Irana, dodatno uozbiljili Brazilce, koji nisu dozvolili orlovima da ugroze njihov odlazak u osminafinale.

Ali Srbija nije otišla praznih ruku iz Rusije. Dobila je, pre svega, štopera za budućnost u Nikoli Milenkoviću, predvodnika mlađih igrača iz sastava, od kojih se očekuje da će postići bolje rezultate na idućim velikim takmičenjima, nakon što izvuku pouke iz iskustva na Mundijalu. Po rečima srpskih fudbalera, stvorena je dobra atmosfera u reprezentaciji koja treba da se prenese i zadrži, nadam se i na Evropskom prvenstvu 2020 godine, kao i na Svetskom prvenstvu dve godine kasnije, na kojima verujem da bi orlovi mogli da postignu mnogo više nego u Rusiji.

SLOVENIJA

/Rok Plestenjak,
SiOL Sportal/

–---------------------------------------------------------------------

Orlovi, vreme radi za vas.

Bilo je tako blizu, baš na dohvat ruke, ali su se snovi raspali kada je Brazil poveo 2:0. Tada je postalo potpuno jasno da Srbija neče ostvariti poduhvat i izbaciti velikoga favorita. A nije bila daleko, da dogura među najboljih 16. Na kraju se je ispostavilo da bi se trebalo samo posložiti poslednje minute na infarktnoj utakmici sa Švajcarskom i osvojiti bod. I da je bilo nemoguče vaditi se protiv Brazila. Remi sa Švajcarskom bi bio dovoljan, ali... To je fudbal, uvek če se vuči neki repovi, šta bi bilo, da je bilo.

Srbija je ostala bez najznačajnijeg dela Mundijala, statistika kaže da je osvojila 23. mesto, što baš nije rezultat kojem su se prije početka nadali največi optimisti. A kažu mi srpske kolege da ih baš i nije bilo mnogo. Ali sveokupno gledano, utisak nakon tri utakmice Srbije nije loš.

Rađa se neka nova, mlađa Srbija, koja bi mogla postati značajna evropska fudbalska sila. Vreme radi za njih. Još joj nešto fali za veča postignuča. Treba još par godina da proradi mašinerija. Ako če biti dobro vođena, ako neče biti više nenadnih promjena selektora, ako če se izkoristiti svu snagu koju crpi iz generacije ''Novozelanđana'', onda če se napraviti uspeh več na sledečem Mundijalu. Sretno u Kataru 2022!

Žoze Murinjo verovatno več nekoliko dana slavi, jer če Nemanja Matić, bez kojeg na Old Trefordu ne može ni pomisliti na udarnu jedanaestoricu Junajteda,  imati duži odmor. Prije Mundijala se Portugalac zezao da bi baš zbog toga volio da Srbija ne prođe svoju skupinu. To se na kraju i obistinilo. Kako sada stvari stoje, če se ova nevina šala možda pretvoriti i u nešto ružnije, da Matić napusti reprezentanciju zauvek. I nije jedini od starijih igrača, koji su več prešli 30. godinu, kojeg se povezuje sa ovim pitanjem. To bi bila stvarna šteta, jer talentovana generacija, koja vuče energiju i bazu od čuvenih Paunovićevih svetskih prvaka, treba par rutinera, par dokazanih svetskih asova, od kojih ne treba da prenosi samo iskustvo, več da pomognu jedni drugome i skupa vuče srpski brod prema novom cilju.

Mlađi imaju više energije, drskiji su. A u poslednjoj utakmici trebali bi biti još više. Neobičan je osječaj izgubiti od Brazila, a da nakon utakmice skoro ne nađeš zamjerke na igru, pristup ili zalaganje, ali svejedno znaš, da nešto fali. Osječaj, da si pokazao sve što znaš, a da to zbog taktičnih odluka selektora ili drugih razloga ni blizu nije bilo dovoljno za povoljan rezultat. To boli. Ili to, da se je pravio opšti utisak, kako Brazil nije ni trebao da odigra sa punom snagom. Da je osvojio tri boda lakše od očekivanja. Onda si je potrebno priznati - ili si stvarno toliko lošiji od Brazila, ili ga, jer je največi fudbalski div sveta, previše respektiraš, pa te to koči u želji za iznenađenjem.

Sličan utisak sam stekao 2006, kada su u Berlinu otvorili Mundijal Hrvatska i Brazil. Brazil je na kraju pobijedio 1:0, a Hrvati skoro bez ijedne šanse. A namučili se na terenu. Kao da su bili previše zakočeni, pa zbog toga neopasni za vrata Brazila. Ko Srbi na zadnjoj utakmici u Moskvi. U početku drugog poluvremena bilo je par krasnih minuta, kada je izašla na plano cela raskoš srpske kolektivne snage, ali to nije trajalo u nedogled.

Kad je Silva pogodio za 2:0, sve se raspalo. Onda su počela bolna sečanja na poraz od Švajcarske, kada se odlučivala sudbina. Na stranu VAR, na pad Mitrovića u švajcarskom sendviču, i priče šta bi bilo, da je bilo.

Orlovi se na kraju nemaju ništa sramiti. Napravili su mnogo. Pa igrali su protiv druge i šeste reprezentancije sveta, ako je suditi po rankingu Fife! U Kataru bit če več druga priča. Orlovi, vreme radi za vas!

BOSNA I HERCEGOVINA

/Adnan Pločo, Sportske.ba/

–---------------------------------------------------------------------

Krstajić pokazao da ne zna, SMS dokazao da je Muslin bio upravu

Fudbalska reprezentacija Srbije odigrala je svojih 270 minuta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Orlovi će sutra doputovati kući u Beograd, a kada se sve sabere bolje nisu ni zaslužili.

orlovi srbija Foto: MN Press

Iako krivicu nikada ne treba prebacivati na jednog ili dva čovjeka, Mundijal u Rusiji pokazao je da Mladen Krstajić nije dorastao poslu selektora, a da je Slavoljub Muslin imao apsolutno pravo što nije pozivao Sergeja Milinkovića Savića u reprezentaciju. No o tome nešto kasnije.

U prvom klou, kako smo već i pisali, Srbija se provukla protiv Kostarike. Pobjeda Orlova u tom meču je bila zaslužena, ali da nije bilo genijanog poteza Aleksandra Kolarova pitanje je da li bi Srbija dala gol i da se igralo dva dana.

Nakon toga došao je meč sa Švicarcima. Igrači Srbije su odlično ušli u utakmicu, poveli veoma rano, pokazali da ih sve priče koje nemaju veze sa fudbalom apsolutno nisu poljuljale. Prvo poluvrijeme na terenu je postojala samo Srbija, a u drugom Orlovi su ostali bez krila. Isključivi krivac za poraz je selektor Mladen Krstajić, koji je pokazao da nema ideje i da nije znao šta raditi kada su Švicarci izjednačili i preuzeli incijativu. Greška prva! Na kraju Srbija je izgubila, treba reći zasluženo, a plasman u osminufinala postao je samo san.

Dan nakon utakmice selektor Krstajić umjesto da smiri atmosferu i pokuša pripremiti tim za meč sa Brazilom i eventualno iznenađenje, dodatno podgrijava atmosferu svojom objavom na instagram profilu i tako stavlja dodatni teret na leđa svojim igračima. Greška druga!

Protiv Brazila niko nije očekivao pobjedu, ali Srbija je možda i mogla savaldati Karioke, kada se pogleda sinoćnja utakmica. Ipak, Krstajić je i pred ovu utakmicu odučio da javnosti pokaže da nema ideje i da nije dorastao selektorskoj funkciji, pa je odbranu, koja je zaista odlično funkcionisala, odlučio promijeniti. Umjesto doličnog Tošića, odlučio je dati priliku Veljkoviću, a upravo je Brazil prvi gol postigao nakon greške odbrane. Greška treća!

Kada se sve sabere Srbija je po imenima igrača koje ima sigurno trebala biti u knock out fazi. Ipak, onim što su pokazali u Rusiji nisu to zaslužili.

Ako se gleda pojedinačni učinak igrača, Vladimir Stojković je pokazao da je vrhunski čuvar mreže i da njega nije bilo u mreži Srbije bi sigurno završile barem još dvije, tri lopte. Veliki dobitak za Srbiju je i mladi Nikola Milenković. Defanzivac Fiorentine koji ima svega 20 godina pokazao je da se radi o ogromnom talentu, a njegov nastup na Mundijalu može se ocijeniti kao veoma uspješan i on je sigurno najveći dobitak Orlova na Mundijalu u Rusiji.

Bane Ivanović, Duško Tošić i Aleksandar Kolarov odigrali su dobro prvenstvo. Niko im ne može prigovoriti za njihove partije, a to se posebno odnosi na Tošića koji je pristupom i zalaganjem pokazao kako se bori za nacionalni dres.

Prelazne ocjene mogu dobiti još Aleksandar Mitrović, Filip Kostić i Dušan Tadić. Posebna priča je vezni red. I dok se za Luku Milivojevića može reći da je nešto i uradio za tim, Nemanja Matić, od kojeg to niko nije očekivao, odigrao je jako loše posebno protiv Švicarske i Brazila.

Za kraj smo namjerno ostavili Sergeja Milinkovića Savića. Fudbaler koji je prije Svjetskog prvenstva, barem su tako mediji tvrdili, bio na meti najvećih klubova svijeta i koštao 100 miliona eura, nije pokazao ništa. Jedne škarice protiv Kostarike su sve što je Milinković Savić pokazao na Svjetskom prvenstvu. Nakon nastupa u Rusiji njegova cijena, koja je i prije Mundijala bila nerealana, će sigurno opasti, a pitanje je i koliko će sada klubovi biti zainteresovani da ga angažuju. SMS je u Rusiji dokazao da je Slavoljub Muslin bio upravu što ga nije zvao za mečeve kvalifikicija. Jer budimo realni, Muslin je Srbiju odveo na Mundijal, a tamo Sergej Milinković Savić nije pokazao ništa.

I na kraju zaključimo. Srbija ima dobre igrače, ali je Mladen Krstajić pokazao da nije dorastao funkciji selektora. Nije uspio od dobre ekipe napraviti tim. A bez obzira kakve igrače imate, ako nemate tim, jedino što možete očekivati je neuspjeh. A nastup Srbije u Rusiji se može ocijeniti kao neuspješan.

***Redakcija MONDO se najiskrenije zahvaljuje se kolegama na tekstovima!

Sve vesti