Dugo će se čekati na šansu kakva se ukazala na Svetskom prvenstvu 2018, nadamo se poslednjem koje je odigrano po aktuelnim pravilima. Ovako zaista nema smisla.
/od reportera Monda iz Rusije/
- Rusija 2018, šansa koja se ukazuje jednom u 100 godina -
Od prvog ikada održanog Svetskog prvenstva u fudbalu održanog od 1930. godine u Urugvaju - za nas čuvenog "Montevida" - nije se dogodilo da u završnici ne učestvuju sile poput Nemačke i Italije, koje skupa imaju osam titula prvaka sveta na prethodnih 20 mundijala.
Verovatno zato što nisu bile ni pozvane da učestvuju.
Ako bismo im dodali i trostrukog finalistu Holandiju, koja je poput Italije eliminisana još u kvalifikacijama, uveliko bismo imali dovoljno argumenata da Rusiju 2018 doživimo i kao priliku koja se ukazuje jednom u 100 godina za timove koji su već dugo prisutni na velikoj sceni, uvek tu, ali retko ili do kraja.
Po završetku grupne faze takmičenja na XXI svetskom prvenstvu u fudbalu, nakon neočekivane eliminacije aktuelnog šampiona Nemačke (to im se nije dogodilo od 1978. godine u Argentini), saznali smo i da će dva istorijski važna tima sa velikim zvezdama u svojim redovima odmeriti snage već u osmini finala.
Reč je naravno o utakmici Francuska - Argentina, koja je uveliko postala "Classic", i u kojoj je morao biti eliminisan još jedan bivši prvak sveta nakon čega je Mundijal 2018 i pre završetka prve runde eliminacija postao specifičan u odnosu na prethodne. Zašto? Zato što će završnicu igrati samo dva višestruka prvaka planete, Brazil (5) i Urugvaj (2), tim koji je drugi i poslednji put bio šampion daleke 1950.
Tu su još Španija i Engleska sa po jednom titulom.
Drugim rečima, od 14 timova koji su i dalje u konkurenciji, devet nikada nije osvojilo Mundijal. Švedska je jednom igrala finale, Hrvatska jednom polufinale, kao i Rusija (ali pod imenom SSSR), ostali nisu stigli dalje od četvrtfinala. Japan ni toliko.
Verujemo da vam je poenta uveliko jasna, ali to nije sve.
Uveliko je poznato da će se 6. jula u Nižnjem u prvom zakazanom četvrtfinalu sastati Urugvaj i Francuska, što znači još jednog eks-prvaka sveta manje u polufinalu.
Računajući od Svetskog prvenstva 1994. u SAD, Južna Afrika jedina je domaća ekipa koja nije igrala polufinale (2010. godina). U Francuskoj 1998, Japanu i Južnoj Koreji 2002, Nemačoj 2006. i Brazilu 2014. domaćin je uvek bio jedna od četiri ekipe u završnici, a Rusija će se danas na "Lužnjikiju" sastati sa bivšim prvakom sveta, Španijom.
Ili ćemo ispratiti jednog od glavnih favorita i bivšeg prvaka ili domaću selekciju, bez koje se igralo za finale samo jednom u poslednjih pet navrata.
Šta tek reći za Švedsku i Švajcarsku, koje su "izvukle" jedna drugu u osmini finala i dobile priliku da se nađu među osam najboljih, a to bi posebno trebalo da boli, peče, svrbi i nervira nas, Srbe - još nedovoljno svesne kakva je šansa propuštena.
Dakle, Svetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine jedinstvena je prilika za timove poput Urugvaja i Engleske, koji dugo pokušavaju da ponove skoro zaboravljene uspehe, kao i Belgije, Hrvatske i Kolumbije, koji su imali i imaju kvalitet, ali ne i veliko finale, da iskoriste šansu kakva će se - po svemu sudeći - ukazati tek u narednom veku.
Tek će Katar 2022 i SAD 2026 pokazati da li je u Rusiji 2018 uspostavljen neki novi svetski poredak. Do tada, ovaj Mundijal biće samo šansa koju mnogi nisu iskoristili, počev od svih afričkih selekcija i naših "orlova", pa... videćemo koga sve još.
Nekim timovima ovo nije bilo dovoljno.
- Rusija 2018, dokaz da ovako ne ide dalje -
FIFA je u periodu između Brazila i Rusije prošla kroz najneslavniji period svoje istorije, kada su u pitanju ljudi koji rukovode ovom moćnom organizacijom, ali je Mundijal 2018 već posle prve faze takmičenja pokazao da mito i korupcija, pohlepa i besčašće, nisu umanjili strast i ljubav koju građani sveta osećaju prema svojoj omiljenoj igri i svojim i najdražim timovima.
Nažalost, i ovog juna ispostavilo se, da neki od tih timova ne haju preterano za čast i poštenje u situacijama kada se tako nešto ne podudara sa takmičarskim ambicijama.
Najkraće rečeno: ponovo smo bili svedoci neprijatnih utakmica u završnici prve faze takmičenja, u kojima je cilj bio sve osim pobede i viteškog nadmetanja. Navijači i njihove emocije, ali i suština sporta, i u Rusiji su stavljani u drugi plan tamo gde se za takvim načinom razmišljanja javljala potreba.
Specifičnost ovog Mundijala je u tome što je glavni akter najkontroverznije utakmice na turniru, ali i u prethodnih nekoliko decenija, bio nacionalni tim Engleske, zemlje u kojoj je nastala ova igra, čija je Fudbalska asocijacija jedna od četiri "čuvara integriteta fudbala", uz Škotsku, Vels i Severnu Irsku.
Odnosno bez čije saglasnosti FIFA ne može da promeni niti jedno pravilo fudbalske igre.
Govorimo o takozvanim "čuvarima igre", ostrvskom kvartetu koji se pre 132 godine okupio kako bi unificirao pravila u Ujedinjenom Kraljevstvu i, do danas, zadržao ekskluzivno pravo da prostim "da" ili "ne" prihvati i odbije svaku inicijativu za promenu propozicija takmičenja.
Zašto ovo navodimo?
Upravo je "kolevka fudbala", Engleska, poslednja u nizu reprezentacija koja je hladnokrvno iskoristila aktuelan sistem takmičenja i čiji je selektor Garet Sautgejt, poput svog kolege sa klupe Belgije, Roberta Martineza, javno priznao da pobeda u jednoj od "derbija" prve faze nije bila prioritet i da je njegov tim imao drugačije ciljeve.
Najzvučnija utakmica prvog kola takmičenja po grupama bila je Španija - Portugalija. Bio je to spektakl završen rezultatom 3:3. Nisu razočarali i dueli Brazil - Švajcarska 1:1, u kom je sve "prštalo" od naboja, kao i Nemačka - Meksiko, gde je branilac trofeja naišao na neočekivano tvrd otpor i zabeležeio dramatičan poraz od 0:1.
Pre nego što je odlučeno ko će sigurno dalje, a ko ne, u drugom kolu uživali smo u utakmici Hrvatska - Argentina 3:0, malo je reći da je bilo drame u meču između Srbije i Švajcarske završenom rezultatom 1:2. Bilo je tu još nekoliko mečeva gde se direktno odlučivalo o prolasku dalje, naročito u grupi u kojoj su stradale Nemačka i Poljska.
A, onda su na red došla dva "blokbastera" prve faze.
Počelo je negledljivom "nulom" Francuza i Danaca na "Lužnjikiju", u meču pre kog je Oge Hareide znao da ga remi sigurno vodi dalje, a Didije Dešan da mu je bod dovoljan za odbranu prvog mesta pa je izostavio "nekoliko" standardnih: Nabila Fekira, Pola Pogbu, Bleza Matuidija, Kilijana Mbapea, Samuela Umtitija, Benjamina Pavara i Uga Lorisa.
Pred utakmicu je vladala karnevalska atmosfera ispred stadiona, ali su se navijači razišli u tišini.
Na sve se nadovezao dugo očekivani okršaj Engleza i Belgijanaca za prvo mesto u grupi, nakon što su pre toga "natankovali" neravnopravne rivale iz Tunisa i Paname. Ispostavilo se, međutim, da prvo mesto znači odlazak u polovinu žreba u kojoj su Brazil, Argentina, Francuska i Urugvaj, dok drugo "donosi" Kolumbiju u osmini i potom boljeg iz utakmice Švedska - Švajcarska u četvrtfini finala.
Martinez je bio pošten (ako se to tako može nazvati) utoliko što je i pre početka utakmice rekao da pobeda nije primaran cilj, jer je njegov tim već izborio osminu finala i ta izjava naišla je na osudu reportera iz celog sveta, računajući i Engleske. Međutim, kada su se pojavili sastavi, postalo je jasno da ni Sautgejt neće insistirati na pobedi, jer su na klupi ostavljeni Hari Kejn, Dele Ali, Džordan Henderson, Džes Lingard, Rahim Sterlin, Kajl Voker, gotovo kompletna postava koja je oduševila naciju "šesticom" u mreži Paname.
Kada je meč počeo, derbi za prvu poziciju pred očima celog sveta pretvorio se u derbi za drugu.
U utakmici u kojoj je "albion" uputio jedan udarac u okvir gola, pobedu Belgiji doneo je Adnan Januzaj udarcem koji su pogledom ispratili i Dani Rouz i Fabijan Delf. Štaviše, postoje i oni koji smatraju da se Delf doslovce sklonio kako ne bi izblokirao pokušaj jednog od Martinezovih "drugopozivaca".
Kada je farsa okončana, red je došao na Sautgejta da priznao da ni za njega pobeda nije bila imperativ i da ekipa nije imala ništa protiv toga na sastanku na kom je određena startna postava.
Koliko nepošteno, toliko i pošteno!
Da ne nameravaju i ne mogu da urade ništa po ovom pitanju, funkcioneri FIFA pokazali su neodređenim i blagim osudama u danima koji su usledili, fokus je brzo prebačen na "nokaut fazu" i ona je počela na spektakularan način - jedan za drugim sa Mundijala eliminisani su Lionel Mesi i Kristijano Ronaldo, najbolji fudbaleri sveta u poslednjoj deceniji.
Kako god da bude okončan turnir, oko jedne stvari ne bi trebalo da bude dileme - naredni bi morao da bude odigran po novim pravilima: žrebom za osminu finala. I Englezi bi trebalo da budu ti koji će predložiti žrebanje, uživo, u jeku Mundijala, uz sigurno rekordnu gledanost - kakvu bi i samo finale teško dostiglo.
Da li bi rešenje bilo preuzimanje sistema takmičenja iz Lige šampiona, gde su pobednici grupa u prvoj fazi nosioci, a drugoplasirani u podređenom položaju ili bi "prvi šešir" činilo osam timova sa najboljim skorom u prvoj fazi, "drugi šešir" sledećih osam nevezano za plasman u okviru jedne grupe (tada bi 3. kolo bilo još značajnije za konačan poredak)...
...ostavljamo "čuvarima igre".
Oni svakako znaju najbolje.
Ovako zaista nema smisla.