Eh, da mi je sad mamina kuhinja

Autor:

Dok sam pisao ovaj tekst, a posle ne baš izdašnog ručka ovdje u Barseloni, setio sam se mamine kuhinje. Ljudi, kako ona priprema naša morska jela!

Eh, da mi je sad mamina kuhinja Foto: MONDO/MN Press

Dobar vam novi dan, dobri ljudi, nadam se da lijepo provodite vikend!

Mi dobismo i Slovake, završili smo prvi u grupi i sad čekamo utorak i četvrtfinale, najvjerovatnije sa Mađarskom, koja baš i ne blista, ali mi znamo ko su oni i šta sve mogu, pa nas neće uspavati.

Mađari sigurno nisu zadovoljni svojom prikazanom igrom na turniru. Što ne znači da nas očekuje lak meč, daleko od toga. Svi znamo ko je Mađarska u svetu vaterpola. Pripremićemo se maksimalno za izuzetno težak meč koji nas očekuje.

Ako ste mislili da se do četvrtfinala odmaramo - ne odmaramo se. Selektor Dejan Savić nam je zadao jake treninge, da nam održi ritam i tonus. Od kako je počelo EP teže su nam, sigurno, padale utakmice, jer planirano nismo došli skroz odmorni. Grupna faza je bila jedan vid priprema za najbitnije utakmice koje nam slijede.

Na Savićev rad smo navikao (i ne samo ja, svi smo), na intenzitet i ritam treninga, ali na urednika MONDA Peđu nisam! Ljudi, od njega ne možeš pobjeći!

Poslije treninga sam mu napisao da idemo na ručak, pa ćemo da radimo poslije ručka, a on meni: "Ako, ako, važno je da radiš, ne zabušavaj!".

Znate li što me je pitao (kao u šali): što sam dao samo dva gola Slovacima?!

"Pa, Peđa, vidiš da je završilo 13:5, čovječe, nisam morao ni jedan da dam. Malo bi mogao da odspavaš, pa da radimo kako treba, ko će ti čitati ova pitanja, mislim stvarno :D :D :D", glasio je moj odgovor njemu.

Dok smo se dopisivali, urednik mi reče da je na tradicionalnom ručku kod roditelja. "Blago njemu", pomislih.

Mi smo danas ovdje za ručak imali pileće pljeskavice i pomfrit. Pravovremena reakcija našeg Stefana Ćirića nas je spasla da nam donesu malo paste u sosu od sira i malo pesta, što i nije bilo loše na kraju.

Eh, da je sad mamina kuhinja... Ona tako dobro umije da spremi naša jela sa mora!

Domaća žućenica sa krompirom (mmmmmmm). Salata od domaće "Grbaljske pamidore" sa crnim lukom (mmmmmmmmmmmmmm), znaju ljudi koji su probali o čemu pričam. Mušlje i pilingrine mogu na kila da pojedem, a o prstacima da i ne govorim, sve to na bijelu ili crvenu buzaru (ne znam da li više volim bijelu ili crvenu)... Sir iz ulja ne možemo da preskočimo nikako (ljudi, ako to niste probali - obavezno! Tražite da vam neko donese iz Crne Gore). Lignje i riba na kraju svega ovoga uz marinadu i nikog srećniji od moje majke nakon praznih tanjira :)

Uh, ogladnio sam dok vam pišem o ovome! 

Kad smo već kod ovih morskih tema, sjetih se i da sam davno pričao sa Prletom (Andrija Prlainović), a znate da je on moj komšija iz Herceg Novog, na temu ribolova. Da l' nije imao vremena ili ga nije privlačilo, nisam siguran. Ali ja sam baš bio opsjednut ribolovom. Tata mi je pravio luk i strijelu od žice od suncobrana kojima sam lovio. Tražio sam mu podvodnu pušku, a za nju sam bio maloljetan, pa je morao da improvizuje :)

Ako ste čitali moje prethodno javljanje, znate i kakav je moj idealan dan (ako nisam u bazenu): kupanje u moru posle doručka, dok sunce nije jako, potom u hladovini malo karte, a predveče spremamo štapove i opremu i krećemo u noćni ribolov na lignje pod feralom (vještačkim svjetlom). Eh da je takav svaki dan...

PS: Dragi prijatelji, izvinite, ali moram na trening! Odgovoriću vam na vaša pitanja čim budem mogao, jer imamo treninge dva puta dnevno, ali ne brinite, neću vas zaboraviti. I hvala što čitate ova moja pisanija i što nas bodrite!

#SrbijaZaDelfineNavija

Sve vesti