Golman Partizana i do skoro srpske reprezentacije Vladimir Stojković otkrio sve detalje užasnih scena iz Đenove gde su huligani želeli da ga rastrgnu. Bio u svlačionici Italije! O Partizanu: "Iz odnosa poštovanja do međusobne ljubavi".
Golman Vladimir Stojkovic važi za jednog od najboljih u srpskom fudbalu poslednjih decenija. Cuvar mreže crno-belih, a nekada Crvene zvezde, imao je mnogo lepih uspomena, odlicnih utakmica, ali i mnogih neprijatnih situacija.
Najneprijatnija, najužasnija dogodila se u Ðenovi pre osam godina kada je Srbija trebalo da igra protiv Italije. Neposredno pre toga prešao je u Partizan, što se navijacima Crvene zvezde nikako nije dopalo. Organizovali su svoje huliganske grupe da dodu u Ðenovu i naprave nerede koji su skupo koštali Fudbalski savez Srbije, što su i želeli, a posebna meta bio je upravo Stojkovic.
U emisiji "Balkan info", Stojkovic je prvi put detaljno ispricao šta se dogodilo u Ðenovi.
"Krecemo na utakmicu i ulazimo u autobus, a Bambi Tošic zaboravlja pasoš. Ja sam sedeo ispred 'šaraga' na kraju autobusa, sa desne strane do prozora. Primetio sam prvo (Gojka) Kacara, potom i (Danka) Lazovica da se svadaju sa nekim, a oni mi kažu da mene vredaju. Tad mi je Danko rekao da zamenimo mesta, da ja sednem u sredinu 'šaraga', sasvim slucajno mi je to rekao. Tada sam video gomilu ljudi koji me vredaju i pevaju istu pesmu. Gurali su autobus toliko da se lepio za zemlju sa leve i desne strane. Legao sam na pod izmedu sedišta, kada su oni uspeli da obiju autobus. Tu je bio jedan policajac koji je nestao u sekundi. Ubacili su pet, šest baklji i dimnih bombi i nije se video prst pred okom, a dim nije mogao da izade. Ušlo je cetvoro, petoro njih sa fantomkama i bakljama i tražili mene. Bio sam ispod sedišta. Cak je jedan udario sedište i mene po uvu, toga se secam. Video sam samo noge jednom momku koji je prilazio. Saigraci su govorili da nisam tu i da sam otišao kolima, a oni su ponavljali: ‘Gde je, gde je?’. Išli su na prepoznavanje sa bakljama pred licem. Secam se da se Željko Brkic uplašio jer je podsecao na mene po konstituciji. Nekako su na molbu Dekija Stankovica i njegov autoritet izašli, pa su pokušali da se vrate opet, a onda je Bambi uleteo u autobus kao sa devetog sprata. Tada smo krenuli. Posle cetiri metra autobus se ugasi, vozac je bio prestravljen. Ponovo se krene sa guranjem, ali smo uspeli brzo da krenemo put stadiona".
Dok su huligani, a najratoborniji bio je Ivan Bogdanov, koji je potom bio osuden na tri godine i tri meseca zatvora zbog izazivanja nereda. Nikola Klickovic je bio osuden na zatvorsku kaznu od tri godine, a dve godine i osam meseci dobio je Danijel Janjic. Sva trojica su potom deportovana iz Italije u Srbiju.
Na stadionu "Luidi Feraris" u Ðenovi Stojkovic je morao da se skloni na sigurnije mesto od svlacionice Srbije - u svlacionicu domacina!
"Tokom utakmice sam bio u italijanskoj svlacionici. Shvatio sam koliko je situacija ozbiljna, jer ako opet dodu doci ce u našu svlacionicu, a ne u njihovu. A policije nije bilo nigde. Objašnjavao sam Kasanu i Pirlu šta se dešava. Kasano je znao da sam ja igrao za Zvezdu, jer sam branio protiv Rome. A veciti derbi je bio za sedam dana".
Stojkovic je ispricao i kako se dogodilo da prede u Partizan, iako je bio miljenik navijaca Zvezde i kapiten tog tima jedno vreme.
"Dosta njih ne želi da sasluša pricu do kraja. Ja sam objašnjavao da sam prvi put, drugi put i treci put molio Zvezdu da se vratim. I to da se vratim na pozajmicu, gde oni ne bi trebalo da plate ništa, vec ce to uciniti Sporting. Dobijao sam besmislene odgovore da sam previše dobar i da im ne trebam. To je odgovor da se ne uvrediš. Posle prvog pokušaja da se vratim, menadžer me je pitao da odem u Partizan i da li sam spreman za to, a ja sam rekao nisam. Drugi put, treci put se ponavlja ista situacija... Cetvrti put je bilo drugacije. Završio sam Svetsko prvenstvo i nije mi bilo prijatno odabrati tu opciju, jer nisam znao šta me ceka u Partizanu, niti šta me ceka od strane Zvezde. Znao sam da idem negde gde me vole, a za ove druge znam da me nece voleti. Baš situacija za iskušenje, neverovatna, jedna od najtežih odluka. Pricao sam sa svima i svi su se složili da je to dobro zbog reprezentacije i minutaže. Desilo se da sam prešao u Partizan, a nisam branio za reprezentaciju. Ali, nikada se nisam žalio, niti sam bilo koga pljuvao i vredao. Nisam tražio nikoga da place sa mnom, niti da mi pomogne. Vojnicki sam izdržao sve, cutao, radio, cekao. Da sam imao opciju... Logicno je bilo da se prvo javim Zvezdi, što sam i uradio, da se zna. Jednom, dva puta, tri puta... Odbijen sam i odlucio sam se za sportsku pricu", rekao je Stojkovic.
Upitan kako je izgledao prijem u Partizanu, Stojkovic je rekao da je od navijaca samo tražio poštovanje.
"Tu si, boriš se da sebi izgradiš neko poštovanje. Meni je prevashodno bilo bitno poštovanje, da vide da se dajem, da sam maksimalno posvecen i to mi je bilo najbitnije. Ne moraju da me vole, ali da me poštuju. Kad sam došao bilo je teško, izadete na teren, ne znate šta vas ceka. Prva utakmica dva, tri pet aplauza, ostali cute. Trebalo je da prode vreme da se sve to skocka, namesti i vrlo brzo su oni stali u moju zaštitu. Ta dogadanja (u Ðenovi), plus dobre odbrane i rezultati, sve je to doprinelo da bude kako treba u odnosu mene i navijaca... Godinama se to pretvorilo iz poštovanja u ljubav", kaže Stojkovic.
Na dodatno pitanje da li on oseca ljubav prema Partizanu, odgovorio:
"Da, zavoleo sam Partizan, to je ljubav. Ne može to bilo kojim jezikom da se objasni. Mislio sam da to ne može da se doživi. Kada dobijete negde ljubav za ljubav sve je drugacije".
U istoj emisiji govorio je i o majici sa porukom "Oprostite mi moju ružnu prošlost", koju je obukao ispod dresa Partizana na prvom "vecitom derbiju". Upitan da li ga je neko na to nagovorio, odgovorio:
"Mislite li da sam toliko naivan da je mogao neko da mi poturi tu majicu? Sva sportska javnost je mislila da sam završio karijeru, da sam prestravljen i da više necu moci da branim. I tako brzoplet, izrevoltiran sam pokazao tu majicu. Nijedno stvorenje ne može da poveruje da nekoga za cetiri dana zaboraviš ili nekog da zavoliš. Kao da promeniš devojku i zavoliš je za tri dana. Mora da prode neki period. Nisam hteo nikoga da provociram, ni ja, ni Partizan. Ja sam jedini igrac na promociji Partizana koji je okrenuo šal Partizan, a ne ‘Moja kuca’. Vodilo se racuna o svakoj sitnici. Rekao sam da sam došao iz sportskih motiva. Nikoga nisam provocirao, a na sve to sam dobio napad u Ðenovi, ali je ta majica bila moj revolt posle Ðenove. Da pokažem da se nisam uplašio. Ta majica je bila moj odbrambeni mehanizam. Razumem da je to nekoga to povredilo. Sada, kada sam zreliji i iskusniji, verovatno to ne bih uradio".
Celu emisiju pogledajte OVDE (deo o Ðenovi i Partizanu od 52. minuta)