Kolumnista MONDA Nebojša Petrović ovim tekstom je čestitao 40. rođendan Dejanu Stankoviću. Za 40. rođendan 40 pitanja koje je Neša postavio Stankoviću tokom karijere.
"Bolje je kada boli istina, nego kada utehu pruža laž" - Lovac na zmajeve (Haled Hoseini).
...
Izgubili smo od nekoga. Ne secam se više od koga. Da li od Estonije, Belgije... Ili od Ukrajine. Nije ni bitno od koga. Dešavalo nam se cesto pre i posle Antica. Cupkali smo u miks-zoni cekajuci igrace za izjave:
"Deki bi nam dobrodošao, kao kapiten. Ali verovatno nece stati", otelo se jednom kolegi iz "mlade garde". Onako nervozan zbog poraza i promrzao od hladnoce, mrzelo me da mu objašnjavam. Znao sam da ce mu se ubrzo kasti samo.
U tim situacijama nikome nije do posla. Ni nama do pitanja, ni njima do odgovora. Ali, šta da se radi. Javnost ocekuje rakcije i mi moramo da im izademo u susret. Igraci se snalaze svako na svoj nacin. Vecina ih stane, da ne grešim dušu. Ima i onih kojima telefon zazvoni baš kad ugledaju kamere, dok neki mudro sacekaju da se neko "zvucnije" ime zaustavi ispred novinara, pa sa kacketom na glavi protrce iza i udu u autobus. Apsolvirao sam sve njihove fore za ovih 20 i kusur godina.
Tadic je stao i tek smo mu postavili prvo pitanje, kada se iz svlacionice pojavio Stankovic. Prišao je, zaustavio se iza Dušana i strpljivo cekao. Niko mu nije mahnuo rukom, namignuo, poslao bilo kakav signal da bi nam znacilo ukoliko bi dobili i njegovu izjavu. Nije bilo potrebe. Kada roditelji od deteta stvore dobrog coveka, to je isto kao kad vocka rodi usred sela.
Bio sam na jugu kada je smestio dva komada Kajzerslauternu. Posle sam se preselio u pres ložu i od tada pocinje naša saradnja na profesionalnom nivou. Evropsko prvenstvo u Belgiji i Holandiji, Mundijali u Nemackoj i Južnoj Africi, kvalifikacioni ciklusi, prijateljske utakmice, turneje, konferencije, promocije, intervjui, emisije uživo. Uvek srdacan i na raspolaganju. Cak i u trenucima kada mu nije bilo do price.
Nijedno pitanje nije nezgodno ili deplasirano, ako se formuliše na adekvatan nacin. Zato je i odgovarao na svako. O porodici ("tata i mama nisu propuštali nijednu moju utakmicu u mladim kategorijama, Ana i klinci su danas 'air-bag' za sve probleme"), ritualima ("ništa specijalno, samo da me noge nose i da imam snage za 90 minuta"), suzama ("krenulo je možda i previše gore, zato i pad toliko boli"), komplikovanim odlukama ("otišao sam u trenere jer bi bilo sebicno sa moje strane da ne vratim fudbalu ono što mi je dao").
Zvezdaš od glave do pete, a najlepše su mi o njemu govorili zakleti Partizanovci.
Bata Mirkovic: "Na prvom mestu veliki covek, a posle toga veliki igrac, veliki saigrac i veliki protivnik. Ispisao je najsjajnijim slovima istoriju srpskog fudbala. Statistika je neumoljiva i kaže da je Deki naš najtrofejniji fudbaler. Imali smo zajednicki san da sa reprezentacijom osvojimo nešto znacajno, a snovi su tu da se sanjaju i dosanjaju. Nažalost, mi ovaj naš nismo uspeli. Želim mu dobro zdravlje, mirno more i svu srecu njegovoj porodici. Iako je najbolje partije pružao baš protiv Partizana, ostao je sa svima nama u dobrim odnosima. Nema Partizana bez Crvene zvezde i obrnuto. To svima u Srbiji mora da bude jasno".
Danko Lazovic: "Imao sam privilegiju da ga upoznam i van terena. Tvrdim da nemamo vecu fudbalsku velicinu u Srbiji. Može bez problema u rang sa Draganom Džajicem i ostalim legendama našeg fudbala. Meni se posrecilo da zakacim Pedinu i Baticinu generaciju i znam šta znaci uticaj lidera u svlacionici. Deki je uvek bio prvi koji ce ti pružiti zagrljaj i reci utehe kada naide loš trenutak u karijeri. Zato i jeste nosio kapitensku traku".
Radomir Antic: "Bila mi je cast da ga imam za vodu svoje ekipe. Nikada ne sme da se zaboravi da iza jednog igraca stoji familija, sadržaj i emocija. Deki je autentican i univerzalan. Pripada Zvezdi i to je cinjenica, ali on je kao institucija više i od Zvezde i od Partizana. Cela ta njegova prica, pocetak, problemi, borba, golovi, trofeji... Napravio je imidž na koji mladi mogu da se ugledaju".
Kada tako zbore Partizanovci, šta da ocekujemo od jednog Zvezdaša koji ga je docekao u Laciju i pomogao mu da postane Fudbaler i Covek:
"Kažeš Deki, a misliš na trud i na odricanje. Volim ga kao brata", kaže mi Siniša Mihajlovic i pokušava da se seti scene kada je telefonom pozvao Stankovica da mu prenese interesovanje celnika Lacija:
"Ne znam da li je stajao u stavu mirno kada je cuo moj glas, ali se secam da je Ana prva pogidla slušalica i kada mu je rekla ko je sa druge strane žice, nije verovao. Deki je uvek imao ogroman respekt prema starijima od sebe. Bili smo cimeri kada je stigao u Lacio i trebalo mu je dve nedelje da skupi hrabrost da me pita sme li da zapali cigaretu. Bio sam iznenaden jer nisam imao pojma da puši. Ali to vam govori kakav je momak, 15 dana je puckao onaj dim iz mojih cigareta i tražio nacin kako da mi saopšti da ponekad i njemu dode da zapali. Eto, takav je. Ja sam umeo i da se posvadam i da se potucem na terenu, on nikada. Omiljen u društvu i uvek raspoložen za veselje, ali maksimalno profesionalan kada su obaveze u pitanju. Ne postoji igrac koji je igrao sa njim ili protiv njega, da ce vam reci nešto ružno o Dejanu Stankovicu".
Povodom 40. rodendana najtrofejnijeg igraca u istoriji srpskog fudbala, uživajte u odgovorima na 40 najzanimljivijih pitanja koje sam mu postavio tokom karijere. Od Kajzerslauterna do Kampa "Deki 5".
Onako, integralno i originalno. Bez filovanja, ukrasa i sredivanja. Sa sve zarezima, dramskim pauzama i umotvorinama. Pa i ponekim italijanskim izrazom, "si capisce perche".
I da vas podsetimo na PRVI INTERVJU koji je Dejan Stankovic dao nekom mediju po završetku igracke karijere. Bio je to intervju za MONDO:
Stankovic u MONDU: Hvala navijacima Juventusa!
...
1. Secaš li se imena korejskog golmana kome si dao dva gola na debiju za reprezentaciju Jugoslavije?
"Kako da ne (smeh). Ali se secam Petkovih reci pre izlaska na teren. Rekao mi je: 'Mali ne brini,
debitanti uvek igraju najbolje. Tresao sam se kao prut, nije mi bilo dobro. Imao sam podršku svih u ekipi. Dao sam dva, a mogao sam realno još tri komada. Leteo sam po terenu. Miha mi je namestio prvi, prešao je centar po levoj strani, centrirao, ja sam skocio... ne znam... nisam takav gol ponovio nikada više u karijeri. Posle opet na Mihin korner, na drugoj stativi. Fenomenalan osecaj".
2. Da li je istina da je predsednik Intera Masimo Morati posle pobede protiv Milana od 2:0, svakom igracu poklonio skupoceni sat sa ugraviranim datumom i rezultatom utakmice?
"Da, istina je. Ne znam ko ti je dao informaciju, jer je to trebalo da ostane naša mala tajna. Nije to prvi put da nas 'prezidente' iznenadi na sebi svojstven nacin. Masimo je 'numero uno', jedinstven na svetu. Kad najmanje ocekuješ, on izmisli nešto što te ostavi bez teksta. Nije mogao da odabere originalniji poklon za ljude koji imaju sve. Sat ostaje kao uspomena za ceo život. Sutra kad završim karijeru, skinem prašinu sa neke komode, stavim ga na ruku, pogledam šta piše i setim se svega. I utakmice i rezultata i Moratija. Da, ugravirano je i ime svakog igraca, to si zaboravio da kažeš".
3. Kako su Zaneti i Kambijaso podneli odluku Dijega Maradone da ih izostavi sa spiska za Svetsko prvenstvo u Južnoj Africi?
"Teško, ali profesionalno. Pricao sam i sa jednim i sa drugim. Cucu (Kambijaso, prim.aut) je ocekivao, vec duže vreme nije u krugu kandidata. Ali prica o Havijeru je zaista cudna. Prvo mu je skinuo traku, on je to prihvatio dostojanstveno. Onako kako samo Zaneti ume da ispoštuje rec starijeg od sebe. Odazivao se na pozive, igrao utakmice, jednu, drugu, trecu, cetvrtu... Maradona oduševljen njegovim ponašanjem, hvalio ga, isticao u svlacionici kao primer i odjednom, nema ga više na spisku. Bez objašnjenja. To ga je više zabolelo nego nepozivanje u reprezentaciju. Mnogo mu je krivo. Vešto skriva, ali ja ga poznajem i vidim da ga boli. Budimo realni, ne da zaslužuje da bude u timu, nego... Ako neka ekipa igra na rezultat, onda su dva majstora taktike poput Kambijasa i Zanetija zlata vredna. Da možemo da im damo pasoše, pa da dodu ovde nama da pomognu".
4. Secaš li se naslovne strane "Gazete delo sport" na dan finala Lige šampiona, kada Murinjo skida masku Elenija Erere i postaje "Special one"?
"Mi smo njemu mnogo verovali. Znali smo da protiv Bajerna ne možemo da izgubimo. Bilo je mnogo znakova koji su ukazivali na to. Gol protiv Dinama iz Kijeva u 93. minutu, kada smo jednom nogom vec bili u autu. Pa polufinale sa Barselonom, u tom momentu najboljom ekipom na svetu. I onda još samo jedna prepreka. Bili smo mnogo spremni za taj poslednji korak, da ga ne bismo napravili. Žoze je skidao masku i svi smo znali da te veceri u Madridu ulazimo u istoriju".
5. Kako si se osecao u trenutku kada ti je Slobodan Santrac saopštio da ceš poceti utakmicu protiv Nemacke na Svetskom prvenstvu u Francuskoj?
"Nisam spavao citavu noc. Bio je to udarac za mene, znaš ono... Nije svejedno. Uspeo sam da izguram 70 minuta baš onako lepo. Secam se svakog detalja sa te utakmice, to ostaje urezano za ceo život. Stalno pricam klincima koji ulaze u reprezentaciju, nije lako igrati na Mundijalu. Kad se najmanje nadaš, možda zaigraš. I možda ti je to prva i poslednja šansa da budeš akter Svetskog prvenstva".
6. Imajuci u vidu projektile koje ispaljuješ šutevima sa distance, zašto se retko kada hvataš za penal?
"Ima boljih izvodaca od mene. Ne volim da ih šutiram tokom igre, ali ukoliko dode do penal
ruleta, nikakav problem. Tu bih prvi digao ruku".
7. Može li sukob Kežmana i Vidica da naruši atmosferu koju ste dugo i strpljivo gradili tokom kvalifikacija za Mundijal?
"Nisam niciji advokat, ali veruj mi 'nula problema'. To su stvari koje se dešavaju na treningu. Svako ko se bavio fudbalom, zna o cemu pricam. Ideš cvrsto, idem i ja. Kada obojica idemo tako, nema povrede. Znaš kako, pripreme su to, 23 glave - 23 cudi. Mi se znamo 10 godina, ako jedan start može da pokvari atmosferu, onda blje i da ne putujemo u Nemacku".
8. U filmu "Munje", Glogovac pita Duleta Savica "je l' se cuješ sa Šesticem?", a ja tebe pitam je l' se cuješ sa Ognjenovicem?
"(smeh) Ne cujemo se, putevi se razidu. Pratim, znam gde je, znam šta radi. U planu je jedan projekat o mojoj karijeri, da ne otkirvam sada o cemu se radi, Perica se javio i rekao mnogo lepih reci o našim pocecima. Da nije imao pehove sa povredama, ubeden sam da bi napravio mnogo bolju karijeru".
9. Koliko si puta procitao knjigu Haleda Hoseinija "Lovac na zmajeve"?
"Jednom i sasvim dovoljno. Fenomenalna knjiga. Sad ima i film, ali to nema veze jedno sa drugim. Kupio sam i drugu njegovu 'Hiljadu cudesnih sunaca' i nikako da je procitam. Mucim se sa Džonom Grišamom, ne mogu da premostim 50. stranu. Mnogo cudna ova njegova poslednja knjiga".
10. Koliko Stefan pati što mu se najbolji drug Dejan Veron preselio u Argentinu i kako je Huanu Sebastijanu palo na pamet da sina nazove po tebi?
"Ne znam, valjda mu se svidelo. Ne znam ni kako oni to izgovaraju tamo u Južnoj Americi. Verovatno 'Dehan', malo cudno. Ali piše se 'Dejan', Stefan i Dejan su išli zajedno u rezred. Sad se Seba vratio u Argentinu, ali kako mi je rekao 'vracam se tamo da malo spustim nivo', a on uzeo dva prvenstva, Libertadores, igrao finale Interkontinentalnog kupa sa Barsom i dva puta proglašen za najboljeg igraca Južne Amerike. Baš dobro što je spustio nivo".
11. Ko od trojice sinova najviše podseca na ujaka Milenka Acimovica?
"Ahahahahahaaa. Najstariji, definitivno. Ima kretanje k'o dete u dubak. Ali mu je lopta mekana. Baš kao šure. Ti trci, ona ce te stici. Talentovani levak. Drugi je golman. Lud, hrabar, ne plaši se nicega. Izubijan ko uskršnje jaje, ali ništa ga ne boli. Najmladi? Najmladi je sa tri godine radio ono što ova dvojica nisu mogla ni da zamisle. Jedino što je za trening bio lenj".
12. Da li ti imponuje podatak da su se mnoge znamenite licnosti iz srpske istorije prezivale Stankovic?
"Nisam obrukao prezime. Znam da je bilo mnogo Stankovica medu kompozitorima, doktorima, umetnicima... Eto, nastavljam tradiciju i na sportskom planu".
13. Da li bi kum Marko Pantelic pristao da se ošiša na 'nulu' ukoliko se Srbija plasira u finale Svetskog prvenstva u Južnoj Africi?
"Licno bih ga ja ošišao. Obecavam, kupicu mašinicu i ošišacu ga do poslednje dlake. Ne samo njega, nego celu reprezentaciju".
14a. Rim ili Milano?
"Rim kao grad, Milano kao nacin života".
14b. Siniša ili Žoze?
"Siniša kao prijatelj i sve što ide uz to, Žoze kao trener".
14c. "Zlatni globus" ili "Srebrna amfora"?
"Zlatni globus, sto puta. Za sada imam 'amforu' i što bi Italijani rekli držim je 'streto'. Za 'globus' moram dobro, baš dobro da se oznojim".
15. Bližiš se stotoj utakmici u reprezentaciji, a onda ni Savo Miloševic nije daleko. Rekord je na dohvat ruke?
"Godinama se utakmice talože i postaju jedna lepa brojka. Ne igram fudbal da bih obarao rekorde. Nikad se ne zna, možda napravimo podvig u Južnoj Africi i kažem 'dosta'. Bitno je i da se plasiramo na naredno Evropsko prvenstvo. Evo, sada pristajem da mi se oduzme 20 nastupa za reprezentaciju u zamenu za odlazak u Poljsku i Ukrajinu. Da nije bilo povreda i kartona, odavno bih bio blizu 'stotke'".
16. Šta si rekao Murinju ogrnut srpskom zastavom dole na terenu Bernabeua posle osvajanja Lige šampiona?
"Samo tri reci. 'Grazie per tutto'. Taj zagrljaj je oslikao dve godine zajednickog rada. To nije bio zagrljaj tipa 'e bravo, uspeli smo'. Ne, bio je mnogo više od toga. U principu, znalo se da je to njegova poslednja utakmica na klupi Intera. U tom zagrljaju je bila gomila emocija. Žoze je samo za javnost odbojan i arogantan. I to je trik. Svu tenziju prebacuje na sebe da bi zaštitio ekipu i da bi igraci mogli na miru da funkcionišu. U odnosu na sve trenera sa kojima sa saradivao, bez dileme 'Special One'. Obezbedio je Interu mesto u istoriji i otišao u pravom momentu".
17. Za koga ce Ana navijati u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo kada dode do duela muža i brata?
"Polako, da vidimo prvo ko ce od nas dvojice imati snage da i dalje bude na terenu. Kada dodu pripreme, Mile stalno kuka kako mu je to poslednja sezona i kako diže ruke od fudbala. Prode ga kriza posle mesec dana i zaboravi na oproštaj. Eto ga sada u Austriji, tamo je kapiten i oseca se sjajno. Ana tvrdi da zna za koga ce da navija, ali to ni nama ne želi da otkrije. Njena tajna i neka ostane tako".
18. Da li te je voditeljka Viktorija Kebalo iznenadila sklekovima uživo u studiju?
"Iskreno, jeste. Insistirao sam da mi ne pokazuje koncepciju emisije i da mi ne daje pitanja unapred. Snimali smo iz tri puta, ali sve je ispalo spontano i zabavno".
19. Stefan je porastao, sazreo i evo, debituje za reprezentaciju Srbije. Da li je konacno shvatio da je njegov otac popularniji od Valentina Rosija?
"Stefan jeste, ali sada je Aleksandar problem. Zovemo ga 'Ale Vale', prosto je zaluden. Ok, Valentino je drugar, veliki 'interista', upoznali smo se, slikali... On je mnogo toga osvojio tokom karijere i zasluženo uživa status idola kod klinaca u Italiji. Stefana je prošlo, sada mu je na prvom mestu fudbal, na drugom fudbal, pa opet fudbal. U pocetku se samo zabavljao, to mu je bio moj savet. Probaj, igraj se. Kad ceš, ako ne sada".
20. Kako se boriš sa komentarima da u Interu pružaš mnogo više nego u reprezentaciji Srbije?
"Vecita prica. Nema šta da se pravdam, objašnjenje je jednostavno. Obaveze, struktura, postavka ekipe... Sve totalno drugacije nego u klubu. Imamo i u reprezentaciji izuzetno kvalitetan vezni red, ali kada nema rezultata onda sve poprima neki drugi smisao. Ja sam uvek verovao u cudo, verujem i sada. Mislim da možemo do plasmana na EP i to je to. Nije realno da zaigram na SP u Brazilu, posle ovih kvalifikacija ostavljam reprezentaciju. Godine stižu, napori su veliki, dolaze mladi, svežiji, željniji... Ja cu se povuci, patike na noge pa sa ovom mojom trojicom u dvorište".
21. Koliko si dugo skupljao hrabrost da pitaš Sinišu Mihajlovica smeš li da zapališ cigaretu po dolasku u Lacio?
"Jaoooo, ko o cemu, on samo o toj cigareti. Rekao sam mu 'nemoj cale više, nije lep primer za decu'. Tacno je, bili smo cimeri u sobi, ja sam samo puckao, bilo me je sramota iz poštovanja prema njemu. Da ne bude zabune, ne pušim puno. Poneku cigaretu".
22. Hilari je izgubila izbore, ali u fudbalu žene dobijaju sve znacajniju ulogu. Upoznali ste Evelinu Kristilin, Infantino je postavio Fatmu Samuru na mesto prvog operativca FIFA, Natali Boj de la Tur je na celu francuske Lige 1, Alona Barkat tvorac cuda iz Izraela Hapoela Ber-Ševe, Marina Granovskaja vedri i oblaci u Celziju... Kako se kao Balkanac miriš sa cinjenicom da nežniji pol uzima fudbal u svoje ruke?
"Ma daj molim te, pa bar sam ja navikao da žena komanduje. Doduše u kuci, ali šta je važnije od kuce i porodice?! Šalu na stranu, meni to ne smeta nimalo i nisam nikada po tom pitanju bio Balkanac. Ravnopravnost žena i muškaraca je po meni osnova života i ako neko ima kvalitet nevažno je kojeg je pola ili koje je boje kože i nacionalnosti. Ne cudi što ima toliko žena u fudbalu".
23. Stojke je prešao u Partizan, Leonardo iz Milana otišao u Inter, može li se desiti jednog dana da Deki St...
"Neeee! Ne može se desiti nikada! Mnogo smo pricali o Stojketu, mi smo profesionalci. Znamo samo da igramo fudbal. Nije prijalo nikome. Ja sam mu licno poželeo sve najbolje. Prošlo je. Stojke je golman Partizana, idemo dalje".
24. U Francuskoj sa Jugoslavijom, u Nemackoj sa Srbijom i Crnom Gorom, u Južnoj Africi sa Srbijom. Zar si pored svih ovih rekorda, morao da oboriš i taj po broju nastupa na Svetskim prvenstvima sa razlicitim reprezentacijama?
"Kad sam debitovao '98, tim je bio jedan od najboljih u istoriji našeg fudbala. Bio sam klinac i nisam bio ni svestan gde sam i s kim sam. Imali su peh da u TOPU karijere budu pod sankcijama. Vrhunska generacija od koje sam svašta naucio i kasnije koristio kao dragoceno iskustvo. Nisam se osecao ispunjenim do kraja jer nisam ucestvovao u kvalifikacijama. Osam godina kasnije, druga prica. Bio sam od samog pocetka, nervirao se, radovao, borio, živeo za Svetsko prvenstvo. Generacija iz 2006. je mnogo obecavala, ali se okliznula. Bilo je teško održati atmosferu i tu smo poklekli. I konacno 2010, tim je bio sastavljen od vrhunskih momaka koji su na svakom treningu, u svakoj utakmici i u svakom momentu znali šta hoce. Možda sam tada igrao sa najviše žara jer je odgovornost na meni bila mnogo veca nego na prethodna dva Mundijala".
25. Nisi "predestinato" samo za trofeje, vec i za golove u gradskim Derbijima. Kako se zove ta srecna zvezda pod kojom si roden?
"Ne znam kako se zove, ali definitivno postoji. Da, ja jesam roden pod srecnom zvezdom. Tu je i specijalan motiv, velike utakmice mi podižu adrenalin. Namesti se. Prvo treba doci u situaciju da budeš akter tri velika derbija. U onom beogradskom prvo nastupaš kao navijac, tek posle kao igrac i kapiten. Kada se sve to skupi, želja je ogromna. U Rimu sve gori, 10 dana pre i 10 dana posle meca. Milanski, kao Milanska skala. Gospodski spektakl. Za razliku od ova dva, nema prevelike mržnje. Ako izgubiš, možeš bez problema da prošetaš gradom i pojedeš nešto".
26. Pogledaj naslovnu stranu Gazete dan posle magicne madridske noci. SOLO INTER. Secaš li se momenta kada su Zaneti i Kordoba podigli trofej?
"Iskreno, ne. Morao sam par dana kasnije da pogledam snimak, jer smo u svoj toj euforiji skakali jedni po drugima i ništa nisam video. Secam se samo urlika oslobodenja kada je trofej konacno došao u moje ruke i svih tih emocija koje su izašle iz mene. Imam tu naslovnu stranu uramljenu kod kuce".
27. Ko bi od igraca mogao da obeleži predstojece Svetsko prvenstvo u Nemackoj (2006)?
"Pre svega, žao mi je što nema Zanetija. Odigrao je cele kvalifikacije, ima više od 100 nastupa za državni tim i ne razumem potez selektora Argentine. Gledajuci kako je odgirao celu sezonu, imamo srecu što Pupi nece igrati u Gelzenkirhenu. Što se tice ostalih, Ronaldinjo je taj oko koga se sve vrti i mediji najviše pišu o njemu. Tu je i mali Mesi, ali vec dva meseca nije odigrao ozbiljnu utakmicu. Ima krhke mišice, povredio se tri puta u roku od mesec dana i pitanje koliko je sposoban da podnese pritisak".
28. Secaš li se broja autobusa kojim si svako jutro išao na treninge od Zemuna do "Marakane"?
"Ih, 'osamnaestica' i šipka se ne zaboravljaju. Bez toga nema uspeha. Žrtvovanje, napor, odricanje. Mora da si gladan svega da bi napravio nešto u životu".
29. Kako to da vecina srpskih fudbalera posle samo par dana u novom klubu stekne simpatije saigraca i postanu lideri u svlacionici, poput tebe u Interu ili Vidica u Junajtedu?
"Verovatno zato što smo puni harizme, pošteni, otvoreni, volimo da se zezamo, volimo da uživamo, ne odustajemo ni centimetar, borbeni smo, hrabri i neustrašivi. Eto, zbog toga".
30. Da li bi voleo jednog dana da zajedno sa Sinišom sedneš na klupu Zvezde?
"Bicu oprezan sa odgovorom, jer sam svojevremeno u studiju Skaj Italije izjavio da bih voleo sa Sinišom na klupu reprezentacije Srbije pa je to uzburkalo vode u javnosti. Rano je za takve planove. Nekako sam bliži Italiji, najviše zbog dece. Bolje je da tamo odrastu i da se iškoluju pa cemo sve ostalo lako. Zvezdu obožavam, dala mi je šansu da odrastem, da napravim ime, da osvojim prve trofeje. Jednog dana, kad se lepo odmorim, sve dolazi u obzir. Trenutno ne mogu sebe da zamislim ni na klupi ni sa kravatom. Sigurno je samo da cu bar još jednom obuci Zvezdin dres, u oproštajnoj utakmici na 'Marakani'".
31. Šta ti je prošlo kroz glavu kada je Rafa Benitez ispisao na tabli startnih 11 za finale Svetskog klupskog prvenstva protiv Mazembea?
"Mogu li da budem iskren? Nisam mogao da verujem. Svašta sam prošao u fudbalu, pocinjao utakmice, bio na klupi, na tribinama, pobedivao, gubio, radovao se, tugovao, sve. Ali ono što sam u tom trenutku osetio ne može da se meri ni sa jednim osecanjem u karijeri. Oteo mi je san, sprecio me da budem deo jedne price koju sam apsolutno zaslužio. Kako zalaganjem, ponašanjem i odnosom, tako i igrom tri dana ranije u polufinalu. Dao sam gol, namestio gol, izgubio jednu i po loptu za celu utakmicu. Ne samo da sam ja bio šokiran, bila je šokirana cela ekipa. Pola 'stafa' nije znalo da ja ne pocinjem utakmicu, tišina u autobusu, tišina u svlacionici. Svi su sišli da mi pruže podršku, predsednik, Tronketi Provera, njegovi sinovi, sportski i tehnicki direktor. U tom momentu svašta ti se mota po glavi. Bitno je da smo osvojili trofej, ali kad si me vec pitao, nikada u životu nisam osetio tako nešto kao kada je on oko 19 sati izdiktirao pocetnih jedanaest. Da li ga je ta odluka koštala posla? Ne znam, možda".
32. Kada bi u tvom licnom muzeju bilo mesta za samo jedan dres, koji bi pre uramio, crveno-belu 'desetku' ili crno-plavu 'peticu'?
"Zvezdinu desetku. Bez razmišljanja".
33. Do koje godine si verovao u Deda Mraza?
"Neko ovde još uvek veruje (okrece se ka sinu Aleksandru), tako da ne smemo da odamo tajnu. Je li Aki, je l' dolazio Deda Mraz? Je l' doneo poklone? Je l' ih ostavio ispod jelke? Eto, vidiš. Svi još verujemo u Deda Mraza. Da li je tata stavio bradu i obukao kostim? Ma neeee, cuješ šta ti kažemo. Bio je pravi pravcati Deda Mraz".
34. Može li 'kalcopoli' da poremeti atmosferu u italijanskoj reprezentaciji uoci Svetskog prvenstva u Nemackoj?
"Mislim da može. Videli ste šta se sve desilo sa Modijem, Juventusom i sudijama, jeste Inter imao svojih grešaka, ali sada je dokazano da smo bili sputavani u borbi za titulu. Prozvali su cak i Lipija i par igraca koji su na spisku. Nije im svejedno. Odrazilo se to na njihovu igru u prijateljskim mecevima sa Švajcarskom i Ukrajinom. Neko ko ide da osvoji Mundijal, mora da gazi na terenu i da dokaže svoju superiornost. I pored svega, za mene su oni i dalje u krugu kandidata za titulu, zajedno sa Engleskom, Brazilom i Francuskom. Italijani su uvek Italijani. Ne zovu ih džabe 'Talijani'. Igrace svoju igru. Del Pjero nije u formi, Toti se vraca posle teške povrede, imaju u špicu Tonija koji je dao 31 gol na 38 utakmica u Seriji A. To nije malo. Pozadi su cvrsti, ako se vrati Nesta on ce to da zakljuca i teško ce im bilo ko dati gol"
35. Slovenija sada ima prvu damu Amerike (Melanija Tramp) i predsednika Evropske kuce fudbala (Aleksandar Ceferin). Da li se tek sada osecaš privilegovano kao slovenacki zet?
"Hahahahaha, jako pitanje. Pa izgleda da Slovenci baš dominiraju. Valjda ce Ana i Milenko da
me se sete kada bude zatrebalo".
36. Italijani su te uvrstili u TOP 11 fudbalera koji nikada nisu razocarali u "Derbiju dela Madonina" Kakav je osecaj biti u društvu Paljuke, Gatuza, Cola Simeonea, Ševcenka, Milita...
"Velika cast. Sa Ševom sam se uvek 'krkao' do koske. Ne samo u Italiji, vec i sa Dinamom iz Kijeva i reprezentacijom Ukrajine. Šteta što nikada nismo bili u istoj ekipi. Strašan napadac. On u špicu, Kaka na polušpicu, pa spašavaj se ko može".
37. Posle igracke karijere, dugo si tražio sebe u fudbalu. Klupa Udinezea, trenerska licenca, predsednicke ambicije u FSS, uloga tim-menadžera Intera... Da li se plašiš da te i ova nova funkcija u jednom trenutku ne zasiti?
"Nije ni u Udinama, ni kasnije u Interu dolazilo do zasicenja. Ja sam jednostavno hteo dalje, u nove izazove. Bilo je i nekih neslaganja, da budem iskren, ali suština je bila u mojim daljim koracima. UEFA i jeste organizacija u kojoj cu puno uciti, puno joj dati i ne verujem da mogu da imam faktor zasicenja".
38. Kao covek koji je zadužen za analizu rada u omladinskim selekcijama drugih saveza, kako komentarišeš trend da naša talentovana deca iz dijaspore koriste srpski dres kao odskocnu dasku u karijeri i kasnije prihvataju poziv zemalja u kojima su rodeni (Dragovic, Prijovic, Lijanko Vojnovic, Pantovic) ili se sete Srbije tek kada tamo nisu više poželjni (Krkic, Prijovic)?
"To je individualna stvar i nezgodno je komentarisati. Da bismo pricali o tudim odlukama, moramo da znamo kompletnu sliku i da imamo sve kockice mozaika. Ja znam za sebe i svoju decu, a o drugima zaista necu da govorim".
38. Veruješ li da se Marko Van Basten šalio sa promenama pravila i koliko te brine ako je zaista mislio ozbiljno? Ima li fudbal smisla bez ofsajda, sa narandžastim kartonima, licnim greškama i 25-ercima?
"Najiskrenije, nadam se da se samo šalio. Ne bi valjalo zbog njega da je zaista uveren u to što je rekao. Ako se ispostavi da je bio ozbiljan, plašim se da ga niko više iz fudbalskog sveta nece shvatati ozbiljno. Mislim da su inovacije poput 'oka sokolovog' i eventualnog 'celendža' sasvim dovoljne fudbalu i da ce one dovoljno uticati na igru i pravednost, a za Van Bastenove predloge želim da verujem da su bili šala".
39. Znaš li da od selektora sa kojima si saradivao u reprezentaciji može da se napravi tim vredan svakog poštovanja? Pazi, formacija 4-2-3-1: Curkovic - Ðoric, Ðukic, Živadinovic, Antic - Boškov, Klemente - Petkovic, Petrovic, Savicevic - Santrac. Šta misliš, dokle bi dogurali na Svetskom prvenstvu i kome bi od njih dao kapitensku traku?
"Ufff, brate... kakav tim! Hahahahha. Dogurao bi daleko. Napad je fenomenalan, krila su vrhunska, možda bi samo odbrana mogla malo da se doradi. Golman prva liga. Ne bi bilo loše, ne bi bilo loše... Traku bih dao Radomiru Anticu. Za atmosferu u svlacionici bi bio zadužen Živa. Znaš ono 'ajmo momci, za državu, za narod' Klemente? Havijer bi pokušavao još uvek da se navikne na Srbiju. Svako je od njih ugradio po jedno parce u moj mozaik i hvala im na tome".
...
Bili smo u Melburnu, neka turneja reprezentacije po Aziji. Loše je spavao zbog vremenske razlike i džet-lega, ali se spustio u hotelski hol i pristao na kratak intervju. Interesovala me je samo jedna stvar, kako neko 98-oj utakmici u dresu državnog tima pristupa kao da je rec o debitantskom nastupu:
"Poznaješ me dugo godina i znaš na koji nacin razmišljam o fudbalu. Može da se odigra loše, kao pre par dana u Koreji, ali neki nivo, neka volja, neka želja da se za reprezentaciju da maksimum, ne smeju nikada da dodu u pitanje. Ja najbolje znam kada nisam zadovoljan samim sobom i ne treba mi tada nicija kritika".
Kada sam svojevremeno ušao u Interov kamp i zamolio ga da mi sredi intervjue sa par igraca, samo je rekao da ih sacekam i da se slobodno pozovem na njega. Izlazili su redom Zaneti, Kordoba, Veron, Vijeri, Martins, Toldo... Svi su stali. Dovoljne su bile dve magicne reci - "Deki Stankovic".
Neka je sa srecom 40. rodendan!
--------------------------------------------
SVE KOLUMNE i INTERVJUI NEŠE PETROVICA