Probleme sa mentalnim zdravljem ima oko 400.000 ljudi u Srbiji, a ipak živimo u naivnom uverenju da se to dešava "nekom drugom". Kako da znate kad treba da potražite pomoć i kako da pomognete nekome koga volite, pitali smo stručnjake.
Priroda problema sa mentalnim zdravljem je takva da nas uzdrmaju do temelja. Uticu na to kako se hranimo, kako spavamo… kako se osecamo, kako doživljamo sebe i svet oko sebe.
Jedna od raširenih predrasuda, koja koci osobe koje se sa ovakvim teškocama suocavaju u traženju pomoci, je da su problemi sa mentalnim zdravljem posledica slabosti necijeg karaktera i volje. Tome doprinosi i naša sklonost da olako i bez previše razmišljanja kažemo da smo "nešto depresivni", da sebi pripišemo "opsesivno-kompulsivni poremecaj" ili se proglasimo "anksioznim" bez imalo udubljivanja u pravo znacenje onoga što smo izgovorili. I možda nam je upravo zato teško da prepoznamo kada nam je stvarno potrebna pomoc. Ili kada je pomoc potrebna nekome koga volimo. Narocito ako, sa strane gledano, ne postoje "nikakvi razlozi" da neko bude depresivan. Ili anksiozan. Ili da se uopšte na bilo šta žali.
Otuda se tako cesto može cuti ili procitati da "to" sve rešava "rad na njivi", da je osoba koja se na probleme eventualno požalila "besna", jer "drugi žive u mnogo lošijim uslovima, pa šta im fali", ili, recimo, omiljena opaska velikog broja ljudi, primenjiva u razlicitim životnim situacijama, pa i kad je o mentalnom zdravlju rec, kako su "naše babe… (dopišite sami), pa nisu imale kad da budu depresivne".
Istina je, kao i obicno, malo dublje ispod površine. I malo je drugacija nego što deluje sa strane.
Statistika Svetske zdravstvene organizacije pokazuje da ce se svaka cetvrta osoba na svetu tokom života suociti sa nekim od problema iz oblasti mentalnog zdravlja.
U Srbiji, mentalni poremecaji su šesti najveci zdravstveni problem, posle bolesti srca i krvnih sudova, malignih tumora, dijabetesa, opstruktivne bolesti pluca, povreda i trovanja, a ljudi ipak žive u naivnom uverenju da se to dešava "nekom drugom".
O situaciji na ovom polju u našoj zemlji, povodom Svetskog dana mentalnog zdravlja koji se obeležava 10. oktobra, razgovarali smo sa docentom dr Ivanom Staševic Karlicic, v.d. direktora Klinike za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarevic".
"Ucestalost mentalnih poremecaja u Srbiji je ista ili slicna kao u razvijenim zemljama. Procenjuje se da oko 400.000 gradana naše zemlje ima u nekom trenutku tokom života problema sa depresijom. Najteže duševno oboljenje shizofrenija kroz celu istoriju, u celoj svetskoj populaciji, pa tako i u Srbiji, ima stabilnu stopu od jedan odsto. Depresija, treci vodeci uzrok invaliditeta na svetu takode ima stabilne stope koje se krecu do 12 odsto u opštoj populaciji", kaže dr Staševic Karlicic, dodajuci da svaka peta žena i svaki deseti muškarac doživi bar jednu depresivnu epizodu tokom života.
Odgovarajuci tretman može pomoci u najvecem broju slucajeva, dok odlaganje ili neodgovarajuci tretman mogu produžiti ovakvo stanje na mesece i godine.
Razbijanje stigme i tišine kojom su okruženi problemi sa mentalnim zdravljem su važan deo borbe za bolje mentalno zdravlje. Nažalost, duboko ukorenjene predrasude cesto su razlog zbog kojeg osobe koje pate od ovih problema izbegavaju da traže pomoc koja im je preko potrebna.
Ali, jako je važno da ako imate problema, ako vas muci nešto da znate da niste sami. Da vas to kako se osecate ne cini slabom licnošcu. Da rešenje postoji. I da ne treba da se stidite toga.
U Srbiji se ljudi teško odlucuju da potraže pomoc. Stid i stigmatizacija uzimaju danak, pa se gradani za pomoc obracaju tek kad su vec na ivici pucanja.
"Nažalost, i kod nas je još 'sramota' ici kod psihijatra, ali to je problem koji nije ogranicen samo na našu zemlju. Stigmatizacija psihijatrije je globalni problem, i zbog toga je Svetska zdravstvena organizacija ovu dekadu proglasila borbom protiv stigmatizacije psihijatrije. U tom smislu svi profesionalci iz domena metalnog zdravlja (psihijatri, psiholozi, medicinske sestre, socijalni radnici) pored lecenja bave se edukacijom i zdravstvenim prosvecivanjem, jer je rano i pravoremeno lecenje preduslov za kvalitetan život kako za pojedinca tako i za zajednicu kojoj pripada", kaže dr Staševic Karlicic.
Ne postoji covek koji u odredenim okolnostima nece imati neki duševni problem.
Osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem nisu "lenje", "navikle da žive pod staklenim zvonom", "bahate" i "nezahvalne", to su clanovi naših porodica, prijatelji ili poznanici, kolege sa fakulteta ili posla, koji su u nekom trenutku dosegli tacku sloma.
Znate, onu koja postoji za svakoga od nas, samo joj se mesto razlikuje…
Uprkos tome, gradani Srbije zbog stida izbegavaju da potraže pomoc, pa umesto da dobiju strucnu podršku, terapiju kakva im je potrebna, mnogi piju lekove za smirenje na svoju ruku:
"Nažalost, od svih lekova iz klase psihofarmaka, lekova koji uticu na psihicko funkcionisanje, psihicke simptome, psihicka stanja i funkcije, u Srbiji je još uvek najveca potrošnja takozvanih lekova za smirenje koje gradani uzimaju samoinicijativno ili na savet lekara koji nisu psihijatri. Neka ovo bude prilika da porucimo gradanima da ove lekove uzimaju samo uz savet psihijatra jer u suprotnom mogu ugroziti sopstveno zdravlje u smislu razvoja bolesti zavisnosti i potencijalno teškog apstinencijalnog sindroma", kaže za MONDO dr Staševic Karlicic.
Kada bi trebalo da potražimo pomoc strucnjaka?
"Svaki osecaj diskomfora koji se može manifestovati kao stalni osecaj napetosti, treme, išcekivanja, lošeg raspoloženja, slabog spavanja, slabog apetita, nesposobnosti da se doživi životna radost, može biti znak da vam je potrebna pomoc profesionalca. Ako u okolini imate nekog ko je isuviše razdražljiv, burno reaguje na male povode, manje je efikasan na poslu, ima porodicne probleme i probleme u emocionalnim relacijama, takode zavreduje vašu pažnju, podršku i savet da se obrate za strucnu pomoc", objašnjava naša sagovornica.
"Ali, važno je znati da nisu svi kratkotrajni poremecaji raspoloženja, volje i napetosti zaista i bolest koju treba leciti. Citav mozaik simptoma (neraspoloženje, poremecaj sna, smanjen apetit, razdražljivost...) koji traju bar dve nedelje i pri tom ozbiljno narušavaju kvalitet života pojedinca i njegove okoline su skup kriterijuma koji definiše depresiju. Depresija je uvek razlog za javljanje na lecenje."
Kako možemo da pomognemo nekome ko ima ovakvih problema?
"Osim licne podrške i razumevanja najvažnije je coveka koji ima tegobe uputiti da potraži strucni savet. Naš zdravstveni sistem ima razgranatu mrežu pocev od primarne do ustanova tercijarne zaštite koja se na izuzetno kvalitetn nacin bave unapredenjem mentalnog zdravlja. Ministarstvo zdravlja, Klinika Laza Lazarevic i Grad Beograd u februaru mesecu ove godine poklonili su gradanima prvi Centar za mentalno zdravlje u kojem svakog radnog dana od 9 do 8 casova gradani mogu dobiti strucne savete, psihoterapijske i farmakoterapijske intervencije. Sve ovo moguce je dobiti bez uputa, zdravstvene knjižice i bilo kojeg vida placanja, a sa ciljem unapredenja mentalnog zdravlja nacije.
Na dvadesetom spratu Beogradanke daleko od bilo koje institucije, dva psihijatra (sertifikovani psihotarapeuti) zdravstveni saradnici (socijalni radnici, psiholozi, defektolozi) i edukovane medicinske sestre (koterapeuti) svakodnevno rade sa ljudima kojima treba bilo koji savet iz domena mentalnog zdravlja bez obzira da li su oboleli ili ne", kaže dr Staševic Karlicic.
"U slucaju da osoba ima problema iz sfere mentalnog zdravlja, saveti okoline kao što su 'pobedi sebe', 'trgni se', 'šetaj', 'budi nasmejan', 'slušaj muziku' i slicni, koliko god dobronamerni bili, ne pomažu", podseca naša sagovornica, dodajuci da je na današnjem nivou strucnih znanja i standarda depresija je u visokom procentu izleciva bolest, a u sto posto slucajeva se može dobro kontrolisati farmakoterapijom koja više nego znacajno podiže kvalitet života.
I, važno je da znate još nešto: to što neko deluje kao da savršeno funkcioniše u životu ne znaci da ne može patiti od nekog problema u vezi sa mentalnim zdravljem. Ima ljudi koji uz odgovarajucu terapiju mogu da žive i rade potpuno normalno. Ali, ima i onih koji ulažu neverovatan napor u prikrivanje svog stanja, tako da njihovi prijatelji, kolege, ponekad cak i clanovi porodice ne primete ništa.
Kako možete da pomognete
Budite tu. Slušajte, ali stvarno. Pokažite da vam je ta osoba važna, i pokušajte da je uverite da cete zajedno naci rešenje i nacin da joj bude bolje.
Nemojte suditi. Uzdržite se od kritike. Ako isticete da "ima ljudi koji žive i gore, pa nisu u depresiji", vi, iako nenamerno, osobi koja ima problem šaljete poruku da smatrate da ona bira kako ce se osecati i da je odabrala da ima problem.
Grub pristup je nedopustiv. Voljenu osobu grubostima necete uspeti da trgnete. Ako pokažete da vas izdaje strpljenje, ako osobu koja ima problem ignorišete ili je stalno "bockate", nanecete više štete nego koristi.
Nikada ne omalovažavajte osecanja osobe koja pati. "Ti si mnogo svilen/svilena", "ti si besan/besna", "živiš pod staklenim zvonom"… i slicne izjave šalju poruku da je iskustvo osobe o kojoj je rec beznacajno.
Problemi sa mentalnim zdravljem nisu stvar izbora. Posmatrajte to ovako, kad bi ta osoba dobila grip, ne biste joj rekli da je razmažena i da treba prosto da "odluci da nema grip" zar ne?
Ne pravite se da razumete. Ako se niste suocili sa depresijom (ili bilo kojim problemom iz spektra poremecaja mentalnog zdravlja), ne možete razumeti u punoj snazi kako se ta osoba oseca. Jer, na vaše "znam kako ti je", osoba koja je u depresiji želece da zaurla "ne, nemaš predstavu", ali nece za to imati snage. I samo ce se povuci još dublje.
Nekome ko nije to osetio na svojoj koži, gotovo je nemoguce objasniti kako je to kad svakog jutra žalite što ste se probudili. Kad rutinske obaveze, poput pranja zuba ili tuširanja, zahtevaju natcovecanski napor i snagu volje. Kad je sve što želite samo da otpuzite u mrak, sklupcate se i umrete. Kad… Kad je mrak u vama i šapuce, priziva vas i cini vam se da ne možete da mu se oduprete.
Ako niste bili tu, ne možete da znate kako je.
Ali, ako zaista želite da pomognete, pitajte tu osobu kako je. I stvarno slušajte šta vam se govori.
Budte stpljivi. Cak i kad vam to postane naporno. Budite strpljivi. Strpljenje je zrnce iz kojeg se rada nada, a nada je osobama koje su u depresiji potrebna koliko i vazduh koji dišu.
Ako se borite sa problemima, ako vas mori nešto, ako imate osecaj da je sve izgubljeno… niste usamljeni. Niste krivi. Niste slabi. Potražite pomoc.
Razbijanje tišine kojom su okružene osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem je važan korak u borbi da ovaj svet postane bolje mesto za život.