Španski trener Pep Gvardiola, koji je sa Barselonom pravio čuda, otvorio dušu i napravio spisak od šest pesama koje najbolje opisuju njegov život, porodicu, ljubav prema fudbalu...
Pep Gvardiola je, bez dileme, jedan od najboljih fudbalskih trenera današnjice. Harizmaticni Katalonac, koji se dokazao kao strateg Barselone, a sa Mancester sitijem ima plan da zavlada Evropom, mnogo polaže na muziku, koja mu je inspiracija.
U intervjuu za BBC Radio 5, Gvardiola je izdvojio šest pesama koje su uticale na njegov život i koje su ga, kaže, obilkovale u coveka kakav je danas.
Prva na listi je "Don't Look Back in Anger" grupe Oasis. Inace, osnivaci mancesterskog benda - braca Galager, Noel i Lijam - veliki su navijaci Mancester sitija, a njihove pesme se puštaju na stadionu ovog kluba.
Braca Galager su odavno u svadi i bend više ne postoji, ali su njegove pesme, pogotovo sa albuma "(What's the Story) Morning Glory?" vanvremenski hitovi.
"Ne možete da zamislite koliko volim ovu pesmu. To je remek-delo. Pretvori me u najbolju verziju sebe", rekao je Gvardiola.
Ova pesma je, primetio je Gvardiola, posle teroristickog napada u "Mancester areni" tokom koncerta Arijane Grande u maju prošle godine, "postala pesma za sve".
Podsetio je na snimak sa trga u Mancesteru na kojem ljudi cutke odaju poštu žrtvama napada, a onda jedna žena pocinje da peva baš ovu pesmu.
"Veoma dirljiv momenat", dodao je Gvardiola.
Na pomenutom koncertu Arijane Grande, kada se dogodio horor, bile su i Gvardiolina žena i kcerke.
"Žena me je nazvala i rekla da se nešto dogodilo, ali da ne zna šta. Tada se veza prekinula. Bio sam kuci sa sinom. Probali smo da je dobijemo. Nismo uspeli, pa smo otišli do Arene. Kasnije je opet nazvala i rekla da su dobro i da dolaze kuci. Imali smo srece. Mnogi ljudi su nastradali", ispricao je Gvardiola.
Druga pesma, koja je za njega znacajna je "The Healing Day" od Bila Feja. Otkriva da je, zapravo, porodican tip i da voli da bude kod kuce, sa ženom Kristinom i decom.
"Volim Bila Feja. Cesto slušam ovu pesmu. Savršena je da ostaneš kod kuce i citaš knjigu ili budeš samo sa decom. Kod kuce se osecam sigurno. To je jedino mesto gde mogu da se glupiram, a da me niko ne osuduje".
Da iza svakog (uspešnog) muškarca stoji žena, potvrduje i Gvardiola. Kaže da veliku zahvalnost duguje svojoj Kristini, za koju kaže da je "neverovatna žena i majka".
"Kada pricamo o nekoj selidbi, ako ona kaže da ne idemo, onda nema selidbe. Ne mogu ovaj posao da radim bez porodice."
Na Gvardiolinoj listi pesama je i "Fiesta" Ðoana Manuela Serata.
"Sera je jedan od najboljih katalonskih pevaca. U ovoj pesmi govori o danu svetog Ðoana, koji se proslavlja 23. juna. Rec se o katalonskom prazniku, koji se proslavlja na ulicama, svi se zabavljaju...", rekao je Gvardiola, dodajuci da su mu zabave mnogo nedostajale, jer je izabrao da se bavi fudbalom, a kad ste u Barseloni onda je sve odredeno radu i ucenju.
Ipak, tokom leta, kada bi škola bila gotova, išao bi i on na proslave svetog Ðoana, a ta pesma ga podseca na detinjstvo.
Osim ove voli još jednu "domacicu". Izdvojio je "Amor Particular" od Luisa Ljaha.
"Ovo je jedna od najlepših ljubavnih pesama koje sam ikada cuo, a peva je legenda Katalonije, veliki pevac. Ovo je prava pesma. Otkrio sam je kao tinejdžer. Onda je došla prva ljubav, pa druga ljubav, zatim stvarni život. Pesma je do mog života definitivno", kaže Gvardiola.
Gvardiola je poput svakog Španca, Latina, emotivan, strastven.
"Ne stidim se da kažem koliko volim svoj narod. Baš suprotno, mislim da sam rekao to previše puta i da to govorim cešce nego što bi, možda, trebalo. Ali, takvi smo mi Latini - moje lice i moj govor tela uveek savršeno pokazuju kako se osecam u odredenom trenutku i to je zaista tako, nema laži, prevare, skrivanja"., kaže Gvardiola i dodaje:
"Možda ponekad i preteram u iskazivanju emocija sa mojim igracima, pa kažem sebi: 'Pep, ne radi to'. Ali, fudbal je strast na terenu, ponekad moram da ih zagrlim, ne moramo cak ni da pricamo. Ljudi zaboravljaju da smo i mi ljudska bica, a ne da nas doživljavaju kao robote, hladne mašine".
Posle odlaska iz Barselone, Gvardiola je jedno vreme živeo u Njujorku. A kad kažete muzika i Njujork... pa, naravno Frenk Sinatra.
"Šta da kažem o Njujorku, a da Sinatra vec nije objasnio. Harizmatican grad, posebno mesto, grad kojem svako želi da se vrati... Sinatra je bio borac, imao je radnu etiku, ne samo talenat. Svi znaju kakav je glas imao, pun harizme, ubedljiv. Odvek sam ga mnogo voleo, jer je donosio sve odluke, pevao je samo pesme koje je on želeo da peva. A da biste bili borac na sceni više od 50 godina morate da budete baš dobri".
Gvardiola kaže da je želeo da se na godinu dana odmori od fudbala.
"Pogodio sam trenutak. Naravno da nisam bio potpuno iskjucen od fudbala, ali život u Njujorku, a ne u Evropi, bilo je potpuno drugacije iskustvo. Kada sam potpisao za minhenski Bajern poceo sam da ucim nemacki jezik. Uh, koliko je težak. Po tri, cetiri sata sa profeseorom i posle dva meseca sam mislio: 'Zvacu ljude iz Bajerna i reci im da otkazujemo saradnju'. Pa taj jezik je težak i za nemacku decu! A zamislite mene sa 41. godinom tada? Ali, ja sam tvrdoglav".
Još jedan velikan svetske muzicke scene uticao je (i utice) na Pepa Gvardiola. Rec je o Eltonu Džonu a pesma je "Your Song" (to mu je bio prvi veliki hit u karijeri).
"Želja mi je da odem na njegov koncert. Imao sam 18 godina kada sam prvi put cuo ovu pesmu. Eltona sam upoznao kada smo igrali protiv Votforda. Cekam da zakaže koncert. Kada to uradi, odmah cu doci".