Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Marko Pantelić za MONDO o karijeri, golovima, Žigiću, Milošu Teodosiću, bratu na kojeg je ponosan, Bjekoviću, Dostaniću, VAR-u... Posebne poruka za Luku Jovića i Josipa Šimunića.
Secam se emisije uživo posle cuvenog finala Kupa. Gosti u studiju, Milenko Kikovic trener pobednicke, Zoran Filipovic trener poražene ekipe i Dragan Stojkovic tada predsednik Fudbalskog saveza Srbije i Crne Gore.
Hvalimo antologijsku "spoljnu" Marka Pantelica kojom je srušio "svoju" Zvezdu i podario Smederevu prvi trofej u istoriji kluba. Istovremeno, konstatujemo da se junak susreta nije udostojio da stane ispred kamera i diktafona i iznese svoje impresije posle susreta. Piksi kaže da takav potez ne prilici profesionalcu, svi zakljucujemo da je to razlog zašto je tu gde jeste, a ne tamo gde svojim potencijalom zaslužuje da bude - u Pari Sen Žermenu.
Sutradan me je pozvao telefonom: "Brate molim te, moraš da me razumeš. Suviše se besa sakupilo u meni. Svašta se pisalo i pricalo, a niko ne zna pravu istinu. Eksplodirao sam i izbacio iz sebe sav revolt. Svestan sam greške i nece se ponoviti", izgovorio je u dahu. Još vruce glave i onako iz srca. Receno-ucinjeno. Nijednom više nije odbio izjavu. Pobedio ili izgubio. Zakljucno sa onom oproštajnom u Mariboru. Uvek srdacan, strpljiv i brutalno iskren.
Sada je izuo kopacke i stavio kravatu. Deluje mudrije i ozbiljnije. Ali cud je ostala ista. Uostalom, poslušajte odgovor na pitanje šta mu je Deki Stankovic rekao kada je saznao da je dobio ponudu rukovodstva FSS: "Rekao je ’pa dobro su se setili’".
Ovo je Mondova azbuka sa novim potpredsednikom srpske kuce fudbala Markom Pantelicem.
10 karijera za FILM: Od vrha do dna i nazad!
…
A kao Ajaks
"Samo neko ko je nosio dres slavnog holandskog kluba, može da oseti šta znaci fudbalska uzvišenost. Nemam nijednu negativnu uspomenu iz Amsterdama. Mislim da ljudi u Srbiji ne kapiraju na pravi nacin velicinu Ajaksa. To je uz Juventus, Bajern i Junajted jedini klub na svetu sa osvojena sva tri evropska i onim interkontinentalnim trofejom. Navijaci su posebna prica, to je nenormalna kolicina energije koja se sa tribina prenosi na teren. Sada su sa Dušanom Tadicem napravili posao decenije. Bili su deficitarni na poziciji pleja i nisu žalili novac da ga dovedu iz Sautemptona. Vratilo im se višestruko vec u prvoj sezoni. Cuo sam se sa Ducom pre žreba, plašio se Juventusa i priželjkivao Real Madrid. Možda mu je sudeno da baš on prekine dominaciju ’blankosa’ u Ligi šampiona".
B kao Boateng
"Igrao sam sa obojicom u Herti. Bili su klinci i zvali su me ’papa’. Žerom je vremenom uspeo da smiri temperament i da izraste u vrhunskog štopera. Kevin-Prins nije i to ga je koštalo bolje karijere, mada ni titula sa Milanom nije za bacanje. Cujemo se povremeno, naše prijateljstvo ostaje zauvek".
V kao VAR
"Blagodet za fudbal. Voleo bih da UEFA i FIFA obezbede svim klubovima u svim takmicenjima primenu video-tehnologije. Ima tu još prostora za napredak. Recimo, uveo bih pravilo da svaki sudija mora da pogleda snimak ukoliko dobije signal iz kontrolne sobe. Da se ne ponovi slucaj sa Brihom na Svetskom prvenstvu. Ok, glavni sudija je neprikosnoven i njegova je poslednja, ali šestoro ili osmoro ociju vide bolje od onog para na terenu. Secam se našeg ’fantom-gola’ u Talinu, možda bi sa VAR-om otišli na Evropsko prvenstvo 2012. Možda bi se i u Africi plasirali u osminu finala. Setite se ofsajda protiv Australije, pa kasnije i one ruke u 90. minutu. Uveo bih i ’extra-time’ ako treba, samo da se svaka sporna situacija proveri na video snimku. Ionako poluvreme traje u proseku 22 do 25 minuta efektivne igre. Dakle, izgubimo 20 minuta na aute, prekide, izmene, ukazivanje pomoci... Možemo valjda i koji minut na VAR".
G kao Grcka ili Gol
"Ipak gol. Gol je moj život. Gol je nešto što me celog života cinilo srecnim. Dao sam ih 11 za reprezentaciju, mada su mi jedan ’konfiskovali’, ali nema veze. Najvažniji i najdraži je taj protiv Australije, mada ostaje žal što nije bilo vremena i za drugi koji bi nas odveo u nokaut fazu. Kada bih birao najlepši, bila bi dilema izmedu onog u Talinu, spoljnom pod precku i onog protiv Rumunije za 2:0 u Beogradu. U Zvezdi ih je bilo daleko više, ali glasam za dva koja sam postigao na slican nacin. Onaj protiv Zaprešica kada sam serijom driblinga ’umrtvio’ celu njihovu odbranu i zakucao u ’devedeset’ i onaj debitantski protiv Borca iz Cacka. Sve isto, samo desnom nogom i sa suprotne strane. Dakle, prva i poslednja utakmica u dresu voljenog kluba. Cisto da se predstavim i da se odjavim".
D kao Dostanic
"Najzaslužniji za moje fudbalsko vaskrsnuce. Ubedivao me danima da dodem u Obilic, molio me da se vratim fudbalu, govorio ’istreniraj, pa se ljuti posle koliko hoceš’... Poslušao sam ga i nisam pogrešio. Izuzetno pošten i dobar covek, veliki znalac i profesionalac. Insistirao sam kasnije da dode u Sartid, saradivali smo i u Zvezdi, bio sam mu pri ruci i kada je preuzimeo neke timove u Grckoj. Ja ne zaboravljam ljude koji su mi pomogli u karijeru, a Ratko je uradio i više od toga".
Ð kao Ðavo
"Bjekovic i ja se znamo dugo. Bio sam igrac u vreme kada se on nalazio u rukovodstvu Partizana. Bez obzira na navijacke strasti, uvek je izmedu nas postojalo veliko poštovanje. Ne razumem one koji više mrze vecitog rivala nego što vole vlastiti klub. Neša i ja cemo uvek naci zajednicki jezik i raditi u korist srpskog fudbala. Vec radimo na sredivanju odnosa u reprezentaciji, ali budite sigurni da se u posao Mladena Krstajica i Darka Kovacevica necemo mešati. Svakako da cemo uticati na igrace koji su ušli u konflikt sa selektorom da spuste loptu, možemo da pomognemo savetima i sugestijama, ali je sportski sektor taj koji donosi konacnu odluku. Darko i Krle imaju poslednju rec. Ovo slovo me asocira i na mog Ðoleta iz Atine (Predrag Ðordevic, prim.aut). Covek vedrog duha koji uvek može da me nasmeje i sa kojim nikada nije dosadno".
E kao Emocija
"Ceo život idem srcem, tek u poslednje vreme glavom. Ne kajem se i ponosan sam na svaku odluku koju sam doneo u životu. Moguce je da sam sa 15 godina morao da imam više strpljenja u Zvezdi ili kasnije da ostanem duže u Pari Sen Žermenu. Ali, ako me pitaš da li bih nešto promenio, ne bih ništa. Jer, to sam ja. Roditelji su me vaspitali da ne gledam iskljucivo svoj interes i hvala im na tome".
Ž kao Žigic
"Brat za sva vremena. Vec izvesno vreme pokušavam da mu udem u trag, ali kao u zemlju da je propao. Nabavio sam nekoliko brojeva telefona i nijedan mu nije u funkciji, a hteo sam da ga pozovem na dodelu Zlatne lopte Milojevicu i Mitrovicu. Apelujem na sve koji znaju bilo šta o njemu da mi jave gde je i šta radi. Poslednja informacija koju imam glasi da je negde u Španiji sa porodicom. Evo, moj telefon je isti, ako cita ovaj tekst neka me pozove. Jako bih se obradovao da ga cujem posle toliko vremena. Bili smo perfektan tandem. Nismo morali ni da pricamo, dovoljan je bio pogled da se razumemo na terenu. Setite se akcije iz auta u polufinalu Kupa protiv Partizana. Pavkov kao Žigic? Svaka cast Pavkovu i hvala mu za dva gola protiv Liverpula i za bespoštednu borbu protiv Salcburga, ali Žiga je jedan jedini".
Z kao Zlatni gol
"Da, protiv Sartida. Ups, za Sartid protiv Zvezde. Cudno mi je to i da izgovorim. Gol koji je obeležio moj povratak na fudbalsku mapu i koji mi je širom otvorio vrata velike karijere. Emocije su bile pomešane, goreo sam od želje da pokažem koliko vredim i u tom šutu je sve ono što se skupljalo u dubini duše odjednom izašlo na površinu. Slicnu spoljnu sam kasnije ’prodao’ i na Koševu protiv Sarajeva, da bih je
definitivno patentirao u Herti i Ajaksu. Postala je na neki nacin moj zaštitni znak".
I kao Iraklis
"Prvi profesionalni klub u karijeri i sredina koja me veže za ime jednog coveka ogromnog srca. Dule Mitoševic je bio fenomenalan igrac, sjajan strucnjak i vrhunski pedagog. Prvi je prepoznao moj potencijal i gurnuo me u profesionalne vode. Na njegovu preporuku i licne garancije, Pari Sen Žermen me je doveo na probu i ponudio mi ugovor. Neizmerno poštujem njegovu porodicu i sve što bih rekao i što osecam o Duletu Mitoševicu ne mogu da izrazim recima u ovom trenutku".
J kao Jovic
"Hmm, 'ajde ovako. Da kažem nešto što mi leži na duši. Luka je prošao težak period u Zvezdi, Benfiki i prvoj sezoni u Ajntrahtu. Sada je odigrao fantasticnih šest meseci. Ali pazite, to je šest meseci. Luka, molim te, zbog tebe i zbog svih nas koji te volimo, koji ti želimo dobro i koji te vidimo kao lidera reprezentacije na buducim evropskim i svetskim prvenstvima, ne dozvoli da te ponesu price, batali menadžere, zaboravi na Real, Bajern, avione i kamione, provodi vreme iskljucivo sa najdražima i posveti se terenu, lopti i golovima. Šest meseci ne znaci ništa. Luka, imaš snage i kvaliteta za godine i godine vrhunskog kontinuiteta".
K kao Kvalifikacije za EP
"Treba li bilo koga da se plašimo sa ova tri monstruma u špicu?! Bio sam na žrebu u Dablinu i veruj mi na rec, nijedna reprezentacija iz prva dva šešira nije želela Srbiju za rivala. Nas niko u grupi ne može da nadigra, bitno je samo da ovi momci budu standardni u svojim klubovima i da spremni stižu na okupljanje reprezentacije. Videceš, i Sergej ce doci na svoje. On je mlad momak i normalno je da doživi krizu. Vec od proleca ocekujem da zaigra na nivou prošlosezonskih partija u dresu Lacija".
L kao Lozana
"Najveca odskocna daska u karijeri. Kada sam došao, bili su poslednji na tabeli. Debitovao sam protiv Lugana, dao gol i asistirao za 2:2 na poluvremenu. Udem ljut u svlacionicu i kažem saigracima ’momci ja imam snage za još jedan gol, ali ako ga primimo, ispadamo iz lige i ja odoh dalje’. I stvarno ga dam za 3:2, u narednih sedam meceva nanižemo pet pobeda i dva remija i umuvamo se nekako u plej-of. Tada su se bodovi delili na pola kao kod nas u Superligi i mi u poslednjem kolu ostanemo bez šampionske titule. Sve u svemu, 14 golova na 21 utakmici. Povratak ’otpisanog’".
Lj kao Ljupko
"#Onokad se divite nekome ko je ispunio vaše navijacke snove pa se posle nadete na istom zadatku. Ovaj naš se završio neslavno u kvalifikacijama za Ligu šampiona, ali smo bili jedna od retkih ekipa koja je te sezone uspela da pobedi PSV Ajndhoven. Imali su strašan tim sa Kokuom i Van Bomelom, Milan ih je zaustavio tek u polufinalu i to golom u poslednjem minutu. Secam se legendarne proslave gola u prvoj utakmici, potrcao sam ka tribini i video kako jug propada u talasima. Kao da se ruši cela Marakana, ljudi su padali jedni preko drugih. Neki neverovatan osecaj euforije, erupcija oduševljenja koju je jako teško objasniti. Išcupao sam korner zastavicu i mahao njom u ritmu talasa na tribinama. Ne znam zašto, tako mi je došlo. Revanš je bio cudan. Penal, crveni karton i sve se srušilo kao kula od karata".
M kao Marko Pantelic
"Zapravo, Marko Mak Pantelic. Dugo sam molio roditelje da mi ’poklone’ brata ili sestru. I kada su mi konacno ispunili želju, majka me pita kako hocu da mi se zove brat. Ja kao iz topa ’Marko’. Ona kaže ’pa ne može Marko kada si ti Marko’. A ja uporan, Marko pa Marko. To je najlepše ime na svetu i nijedno drugo ne dolazi u obzir. I majka nije imala kud, ali je pod pritiskom prijatelja i rodbine morala da doda i srednje ime. Opet pita mene za savet i ja kažem ’Mak’. Ona me gleda bledo: ’zašto sad Mak?’. Ja kažem pa zato što je štrudla sa makom najlepša štrudla na svetu i moj brat mora da bude najlepši decko na svetu. Veliki poljubac za majku koja ispunjava sve moje želje. Zaista sam ponosan na svog brata, mnogo ga volim i dao bih život za njega. Vrlo je ozbiljan u svojoj profesiji, proslavio se ulogom Kirila u ’Putu za Montevideo’ i žao mi je što ga u poslednje vreme nema više u filmovima i serijama. Posvetio se humanitarnom radu i svi smo u porodici ponosni na njegovu nagradu za ’kilometar kose’ koja je bolesnim devojcicama obezbedila nove perike".
N kao Nelspruit
"Stadion Mbombela. Mesto gde su se raspršili svi naši snovi. Jedini dogadaj u životu zbog kojeg bih vratio vreme i odigrao ponovo tih 90 minuta protiv Australije. Ne mogu da pricam o tome. Mogli smo do polufinala. Da umesto Urugvaja... ne, zaista ne mogu. Reci cu nešto cemu nije ni vreme ni mesto. Ajmo na naredno slovo, brzo".
O kao Olimpijakos
"Bili smo sudeni jedno drugome. Ja sam na pocetku karijere znao gde cu da završim sa fudbalom. Kada sam stigao u Pirej, obecao sam predsedniku Marinakisu da cu se povuci kada obezbedimo cetvrtu zvezdicu na dresu. Tako je i bilo. Imao sam kasnije nekoliko ponuda, ali Zvezda je jedini klub koji je posle Olimpijakosa dolazio u obzir. A na Marakanu nisam hteo da ne bih zauzeo mesto Luki Jovicu".
P kao Plok
"Debi za A reprezentaciju. Izgubili smo od Poljske 4:3, ušao sam u finišu umesto Darka Kovacevica. Ko bi tada rekao da cemo danas biti bliski saradnici u FSS. Za njih je igrao Levandovski, ali ne Robert vec Marijuš. Sve znam, sve pamtim. Lepa vremena. Nije bilo lako dobiti poziv kao fudbaler Sartida. Petko je nešto prepoznao u meni, iako smo kasnije imali problema kada sam prešao u Zvezdu. Poceo sam kvalifikacije za SP, ali me nije stavio na spisak putnika za Nemacku. Posle odlaska Džajica, dogodio se sukob na relaciji Zvezda-FSS i ja sam kao kapiten Zvezde stao na stranu mog kluba. Mnogi su kasnije govorili da su se borili i rukama i nogama da me uguraju na taj spisak, ali neka hvala. Ja znam pravu istinu i ne želim da se vracam na taj period. Sve se kasnije vratilo i svima sam dokazao koliko vredim i kako se borim u dresu svoje zemlje".
R kao Rade
"Moj gos’n cale. Najveca podrška u karijeri. Nije propustio nijednu moju utakmicu, bio je i na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi. Ljudi ga neizmerno poštuju jer je veliki covek i pravi prijatelj. Stalno kukam kako sam kao mali dobijao najviše batina od svih mojih vršnjaka. Kada sada vratim film, moram da kažem ’cale, morao si više da me lemaš’".
S kao Stankovic
"E, kuma pitaj da ti prica o mom Radetu. Njegov Lepi i moj cale dolazili su na svaki naš trening i na svaku utakmicu. Oni su se družili, mi smo odrastali i tako je sve pocelo. Zvezda nas je spojila, od petlica, od desete godine. Ne znam kako bih mogao da opišem svoj odnos sa Dekijem. To je mnogo više od kumstva. Više i od porodice. Isto je tako i sa druga dva kuma, Dejanom Manojlovicem sa kojim se družim od malih nogu i sa Milošem Teodosicem. To je neka bezuslovna ljubav, uzvišeno poštovanje, nešto za ceo život".
T kao Teo
"Zajedno smo dizali Atinu na noge, ja na Karaiskakisu, on u dvorani 'Mira i prijateljstva'. Rekao sam mu jednom prilikom: 'Ti, bre, kume ubacuješ u tu mrežicu po 15 puta za cetvrtinu, a ja ga grunem jednom i cela Atina u transu’. Opušteno druženje bez ikakvog interesa je vremenom preraslo u nešto veliko i sveto. Danas smo nerazdvojni, koristimo svaki njegov slobodan trenutak da se vidimo i izademo. Cak su nam i žene postale ljubomorne, Jelisaveta stalno kuka: 'Pa šta vas dvojica više imate da pricate?’. Fenomenalan momak iz jedne sjajne porodice. Priznajem, ima malo ’ludog’ brata, evo veliki pozdrav za Jovana Teodosica".
C kao Cef
"Imam dve stvari koje me baš cine srecnim. Volim ujutru da odspavam, pa da se malo razvlacim po kuci u pidžami, a onda na miru i u tišini sa ženom da popijem kafu. Posle toga volim ranije da dodem sa posla, kao u pesmi 'Romanija', kad kaže ’samo da se kuci vratim ranije’. Da legnem i pogledam neku seriju, možda uz kokice i napolitanke. Nemam odredenu seriju, ženu ne drži pažnja, pa skace sa jedne na drugu. Ali oko utakmica nema kompromisa. Tu gledam sve i svašta".
U kao Uhersko Hradište
"Privilegija je što sam bio deo ekipe koja je ušla u anale srpskog fudbala. Prvi put samostalno, pod svojim imenom. Slavili smo protiv Ceške 3:1, Danko je dao prvi gol, ja onaj vodeci za 2:1, a Trišovic je stavio tacku. Fantastican osecaj, pocetak jednog novog ciklusa sa novim selektorom. O Havijeru Klementeu sve najlepše. Veliki covek sa ogromnim srcem".
F kao Favr
"Znam zašto se smeješ. Isto se tako i on nasmeje kada mu pomenu Marka Pantelica. Imali smo mnogo lepih i ružnih trenutaka tokom saradnje u Herti. Ali ne mogu ništa loše da kažem o njemu kao strucnjaku. Želim mu od srca da postane šampion Nemacke. Jednom je i sa mnom bio nadomak titule. Ne bih rekao da je imao nešto protiv mene, jer Lusijen je takav, on ima protiv svih tokom 90 minuta meca. Meni je jedino zasmetalo kada me nije pustio da predem u Bajern. Sada je jesenji prvak sa Dortmundom, neka nastavi tako i neka konacno osvoji tu ’salataru’".
H kao Herta
"Zauvek u mom srcu, gledam svaku njihovu utakmicu. Berlin je predivan grad sa fantasticnim navijacima. Hvala im što su mi dozvolili da budem deo njihove bajke i da se osecam kao kod kuce. I dan danas kada odem u Berlin, docekaju me kao cara. Bilo je spektakularnih golova. Lobova, spoljnih, voleja, štikli... Naravno, bilo je i promašaja. Grujic je odabrao idealnu sredinu za novi pocetak u karijeri. Šteta što se povredio, ali to se i meni dešavalo. Nemci imaju specifican sistem treninga, verujem da ce brzo da se adaptira i da ce se iz povrede vratiti još jaci".
C kao Crvena zvezda
"Bilo je prica da preuzmem neku funkciju, ali nikakve konkretne ponude. Prvi koji se javio sa konkretnim predlogom bio je Slaviša Kokeza. Prihvatio sam istog momenta. O Zvezdi sam rekao dovoljno i ne bih da zvucim dosadno. Moja prva ljubav. Kod mene u kuci svi znaju šta je na vrhu liste prioriteta, Zvezda pa sve ostalo. Život ide dalje, mnoge stvari se nauce u hodu. Sada sam na drugom mestu i na drugoj funkciji, ali to ne može da izbriše prošlost i da utice na emocije".
C kao Covek
"Iznad svega, biti i ostati covek. U ovom svetu, to je sve teže. Trebalo mi je vremena da shvatim da je svet prepun ljudi koji gledaju samo svoj interes. Sada sam i ja zreliji i razmišljam malo drugacije. Ponekad moraš da prihvatiš tudi stav da bi lakše rešio problem".
Dž kao Džo Šimunic
"Ne dao Bog nikome ono što se dogodilo njemu i njegovoj porodici. On to nije zaslužio. Radi se o fenomenalnom momku, proveli smo divne trenutke u Herti, uvek je bio na mojoj strani i prvi je prilazio da proslavljamo moje golove. Želim mu da bude jaci od svega, da drži svoju porodicu na okupu i da pokušaju zajedno da prebole gubitak. U meni ce uvek imati druga i bezrezervnu podršku".
Š kao Švabo Osim
"Institucija. Kratko je trajala epizoda u Šturmu, ali dovoljno da mogu da se pohvalim cinjenicom da sam saradivao sa jednim od najboljih trenera u istoriji jugoslovenskog fudbala. Ivica je duša od coveka i želim mu još mnogo srece, zdravlja i radosti".
...
Puca od kvaliteta u reprezentaciji Srbije na poziciji Marka Pantelica. Ne zna se ko je u boljoj formi i ko više rešeta. Mitrovic, Jovic ili Prijovic: "Samo neka trpaju, da im svaka završi u mreži". Neka bude kako Marko kaže. Da i njemu bude lakše na novoj funkciji.
---------------------------------------------
SVE KOLUMNE i INTERVJUI NEBOJŠE PETROVICA