"Na ovom terenu smo se tata i ja dodavali, a posle sam tu igrao svoje prve utakmice", priseća se mladi napadač Crvene zvezde dok nam pokazuje na travu kluba koji je, nažalost, nedavno ugašen.
Ima 19 godina. Voli da igra šah i bilijar, a Rubikovu kocku slaže za 39 sekundi. Jednako je efikasan i u postizanju golova.
Prošle sezone dao ih je 44 u omladinskoj konkurenciji, ove je u Ligi šampiona mladih u cetiri utakmice tri puta bio strelac, dok je za prvi tim Crvene zvezde vec dao sedam golova u 16 utakmica.
Ponavljamo, ima tek 19 godina.
Zbog toga je vec nekoliko puta bio na raznim inostranim listama najperspetivnijih svetskih fudbalera, ali savet kojeg se pridržava glasi: "Samo strpljivo".
Dao mu ga je Milan Kosanovic, a o saradnji sa jednim od najuspešnijih domacih strucnjaka za mlade fudbalere i mnogim drugim temama, MONDO je sa Dejanom Joveljicem razgovarao u njegovoj rodnoj Bijeljini.
Vodio nas je u svoj omiljeni kafic, na teren Osnovne škole "Knez Ivo od Semberije" koji je na svega nekoliko metara od porodicne kuce, ali i onaj malo veci - gde je igrao svoje prve utakmice u dresu Sloge junajted.
Clan kluba iz rodnog grada - koji se takmicio u Drugoj ligi Republike Srpske ali je, nažalost, nedavno ugašen - bio je samo do devete godine, kada ga je primetila Crvena zvezda. Jedna utakmica bila je dovoljna da privuce pažnju cuvenog Tome Milicevica. Vec sutradan obukao je crveno-beli dres.
"Igrali smo prijateljsku utakmicu sa Zvezdom u Beogradu, na terenu iza južne tribine. Dao sam gol, a drugari koji su bili rezerve pricali su mi da je vec posle 10 minuta utakmice Toma Milicevic prišao našoj klupi i rekao: 'Ovo dete mora biti naše'. Posle utakmice mi je receno da sutradan idem sa Zvezdom na turnir u Kacu. Tamo sam dao prve golove u crveno-belom dresu i osvojio prvu zlatnu medalju", prisetio se Joveljic, istovremeno pokazujuci nam fotografije sa pomenutog turnira, ali i još neke iz tog perioda.
Medu njima je i jedna iz hodnika "Marakane", ispred klupskog postera, na kojoj desetogodišnji Dejan sedi pored Nenada Milijaša. Danas saigraca u prvom timu.
"Dok sam skupljao lopte na utakmicama prvotimaca maštao sam o tome kako i ja dajem golove pod reflektorima. Uvek su me privlacile utakmice u vecernjim terminima. Nadao sam se da cu docekati da sa drugarima iz omladinaca igram pod reflektorima, ali nisam... Nema veze, bitno je da su oni postavljeni, a možda sa nekima od njih budem zajedno nastupao za prvi tim", priželjkuje mladi napadac.
Pomenuta fotografija od pre desetak godina nije jedina koja je nagoveštavala kako ce se razvijati karijera Dejana Joveljica. Tu su i nešto stariji Luka Jovic i Mihailo Ristic, bivši igraci crveno-belih takode rodeni u Bijeljini.
"Jeste, sa Lukom sam živeo zajedno u karantinu kada sam došao u Zvezdu. Družimo se i dalje, ali je on sada na Kopaoniku, a sa Riletom se nisam cuo, ne znam da li je došao kuci", rekao nam je Joveljic, kojeg smo posetili 26. decembra, izmedu dva putovanja - po povratku iz Istanbula sa drugarima i pred odlazak u Rim sa devojkom.
"Svaka cast Luki kako igra ove sezone, on je sjajan napadac. Skupljao sam lopte i na njegovim utakmicama", prisetio se sa osmehom.
Da je Bijeljina rasadnik talenata potvrduje i to što Zvezda ima još nekoliko igraca iz grada u Republici Srpskoj. U omladincima je Njegoš Kupusovic, a u Graficaru (Zvezdi B) su Stefan Santrac i Željko Gavric.
I oni su veoma mladi došli u Beograd i morali da se osamostale pre vecine vršnjaka. Kako to izgleda, ispricao nam je Joveljic.
"Prvih 10 dana u klupskom hotelu, takozvanom karantinu, bili su mi najteži u životu. Naravno da nije lako kada se rano odvojiš od porodice, ali stekao sam ogromno životno iskustvo. Video sam koliko je teško i naucio da mnogo više cenim neke stvari, posebno sada kada sam došao do dresa prvog tima. Ja sam uvek imao veliku podršku svojih roditelja, u pocetku me je tata redovno vozio iz Bijeljine na treninge, dok se nisam skroz preselio u Beograd. Imao sam 12 godina kada sam poceo da živim sam u stanu".
Upravo je tata Mladen i najzaslužniji za Dejanovu ljubav prema Crvenoj zvezdi.
"Kao mlad redovno je išao vozom iz Zenice da gleda Zvezdu, a od mojih - recimo - 300 utakmica u mladim kategorijama odgledao je 298".
Nije dugo trebalo da bi ga gledao i u Ligi šampiona. U poslednja dva kola, trener Vladan Milojevic ukazao mu je poverenje prvo u Napulju (igrao celo drugo poluvreme), a potom i protiv Pari Sen Žermena u Beogradu (ušao u 86. minutu).
"Receno mi je da cu putovati u Italiju sa prvom timom, medutim, na spisku je bilo 20 igraca, a 18 se skida za utakmicu tako da nisam znao da li cu biti u protokolu. Saznao sam tek sat vremena pred pocetak. Ocekivao sam da cu dobiti pet do 10 minuta, ali mi je onda trener u 40. rekao da pocnem sa zagrevanjem i da cu uci u drugom. Ne mogu da vam opišem kako sam se osecao...", u dahu je pricao Jovelja, kako ga zovu saigraci.
Kaže da su iz Napolijevog tima najveci utisak na njega ostavili Marek Hamšik - "sjajan igrac i ozbiljan car" su epiteti kojima ga je opisao - i "stena" Kalidu Kulibali.
Iako je protiv Parižana krace bio na terenu, ostace upamcen njegov srdacan pozdrav i caskanje sa Nejmarom posle utakmice.
"Potkacio sam ga i oborio odmah po ulasku na teren. Prvo me je pogledao zacudeno, a potom se nasmejao. Posle utakmice sam mu prišao i izvinio se. Bilo mu je simpaticno što mi je to bio prvi start, lepo smo se pozdravili i ja mu poželeo srecu u nastavku takmicenja... Bile su te dve utakmice ogromno iskustvo za mene".
"MOJE PROLECE I ZVEZDINA DEVETKA"
Joveljic je ove sezone upisao 12 nastupa za prvi tim Crvene zvezde, ali ukupno 357 minuta. I pored toga dao je cetiri gola.
Pošto su crveno-beli završili sa Evropom do iduceg leta, a u prvenstvu imaju solidnih devet bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Radnicki, ocekuje se da mu Vladan Milojevic na prolece ukaže nešto vecu minutažu nego što je dosad imao.
"Nadam se da ce ovo biti moje prolece! To mi je cilj, da skupim što više minuta i golova. Najmanje još pet da ih dam", priželjkuje talentovani centarfor.
Rekao nam je i da jedva ceka cetvrtak, 10. januara, za kada je zakazan pocetak priprema crveno-belih, ali ne samo da bi ponovo istrcao na teren.
"I zbog Milana Kosanovica (pomocnik Vladana Milojevica, prim. aut). On je vrhunski strucnjak koji drži fudbal u malom prstu. Ne samo da je sjajan trener, vec i osoba".
U nedavnom intervjuu za MONDO, Kosanovic je izmedu ostalog govorio i o Joveljicu, a da se odlicno poznaju, mladi fudbaler dokazao je iz prve pogodivši cija je bila izjava koju je procitao o sebi:
"Kosanov" savet da bude strpljiv mu je vodilja, ali on se ne odnosi samo na cekanje šanse, vec i omiljenog broja na dresu. "Devetka" je trenutno na ledima Milana Pavkova, dok Joveljic nosi "28".
"Vec na pomenutom turniru u Kacu, Toma Milicevic me je pitao koji broj želim i dao mi 'devetku' koju sam nosio kroz sve selekcije mladih kategorija. Po ulasku u prvi tim nisam mogao da biram, dobio sam '28', ali nadam se da cu se ustaliti kao 'Zvezdina devetka'", priželjkuje Jovelja, koji savete ne dobija samo od trenerskog tandema Milojevic - Kosanovic, vec i od starijih saigraca.
"U svlacionici sedim pored Filipa Stojkovica i Vujadina Savica, pa cesto pricamo, a letos sam na pripremama bio cimer sa Dušanom Jovancicem. Odlicno smo se slagali, možda sam mu baš ja pomogao da se brzo uklopi i ustali u startnoj postavi", našalio se mladi fudbaler.
SA JOVELJOM DOLAZE I ADEKANJE I GAETANO
Pored prvog tima, ove sezone Joveljic je igrao na medunarodnoj sceni i za omladince. Pomenuli smo vec, u cetiri utakmice Lige šampiona za mlade dao je tri gola. Rivali su bili isti kao i u seniorskoj konkurenciji - Liverpul, PSŽ i Napoli. Svakome je dao po jedan gol.
"Moram vam priznati da mi je veci pritisak bio kada sam igrao za omladince nego za prvi tim, jer se tada mnogo više ocekuje od mene. Teže mi je da šutnem penal kada sam u omladincima nego u seniorima, iskreno... Žao mi je što smo osvojili samo jedan bod (remi protiv Napolija 1:1 u prvom kolu, prim. aut), jer smatram da nismo lošiji od drugih timova. Oni su fizicki dominantniji, ali tehnicki i takticki nisu bolji od nas. Posebno ne toliko kao što se cini gledajuci tabelu (Liverpul i PSŽ 13, Napoli 6, Zvezda 1 bod, prim. aut). Razlika je i u uslovima koje imaju ti klubovi, ali ove sezone je Zvezda to poboljšala, pa cemo videti za ubuduce. Moram, ipak, da istaknem Liverpulovu Akademiju. Tamo smo trenirali dan pre utakmice koju smo igrali na nekom stadionu za ragbi. Kada smo stigli, nekoliko minuta smo stajali zabezeknuti svim terenima, perfektnom travom na njima i pratecom opremom. A, to je napravljeno samo za mlade kategorije, nema veze sa cuvenim 'Melvudom', koji je trening centar samo prvog tima", istakao je Joveljic.
Upravo je Liverpul, po njemu, veliki favort za trofej Lige šampiona mladih, a savetovao nas je da obratimo pažnju na desno krilo Bobija Adekanjea, 19-godišnjeg Holandanina nigerijskog porekla.
"I kapiten Napolija, 'desetka' Ðanluka Gaetano je sjajan igrac. Iz PSŽ-a mi niko nije ostavio neki poseban utisak".
Reklo bi se - strog kriterijum imace Joveljic ukoliko jednog dana postane skaut.
"Ha-ha-ha, ko zna, videcemo... Polako, tek sam završio srednju školu (Drugu ekonomsku u Beogradu, prim. aut). Imam u planu da upišem fakultet, nešto vezano za sport, ali znam da me ne privlaci posao trenera, barem ne trenutno", iskreno ce.
Jasno je da su ovakve teme preuranjene, jer Joveljiceva igracka karijera tek hvata zalet. Da se on pita, potrajalo bi nošenje crveno-belog dresa...
"Naravno da bih voleo dugo da ostanem u Zvezdi, ali ne pitam se samo ja, vec i klub. Drugacije je vreme nego pre, kada su igraci imali po 500 utakmica za Zvezdu...".
A kada dode dan rastanka, vec zna kojim putem bi voleo.
"Belgija ili Holandija bile bi sjajne za pocetak, za sticanje iskustva, a posle... Nemam neku posebnu želju, eto, neka bude Nemacka, Bundesliga je stvarno 'top' po mnogo cemu".
Posle ispijene cedene pomorandže, Joveljic nas je provozao Bijeljinom i odveo na teren Sloge junajted. I sam se iznenadio kada je video katanac na kapiji i zakljucane prostorije. Znao je da je klub nedavno ugašen, ali nije ocekivao da ce biti baš tako pusto...
Pronašli smo, ipak, rupu u ogradi i prošetali travom lokalnog fudbalskog igrališta u želji da napravimo nekoliko fotografija.
"Evo, ovde sam dolazio sa tatom da se dodajemo. Ovde sam igrao svoje prve utakmice", prisetio se Joveljic.
Jedna je iskorišcena da napravimo "duplikat" 10 godina kasnije na istom mestu.
Posle fotografisanja, nazad u auto - na cijem zadnjem sedištu su šahovska tabla i figure, a za oko su zapali i privesci na kljucevima - bilijarska kugla, naravno broj 9, i slovo D, kao asocijacija na Zvezdine navijace, Delije.
"Šah igram odmalena, a bilijar sam poceo nešto kasnije. Sada imam i svoju opremu... To su mi izduvni ventili, pomažu mi da vežbam mirnocu i koncentraciju, što su veoma bitne stvari ne samo u fudbalu, vec i u životu", objašnjava Joveljic.
Zvezdin napadac poznat je i po brzom slaganju Rubikove kocke.
"Ona mi je pomogla da prekratim vreme kada sam imao mononukleozu, ali kada je jednom složiš postaje manje zanimljivo. Rekord mi je 39 sekundi, što mislim da je sasvim dobro vreme".
Apsolutno je u pravu, a s obzirom na to da za prvi tim Zvezde postiže skoro pa gol u svakoj drugoj utakmici, ukoliko nastavi tim tempom, ceka ga velika karijera...