Trener rukometašica Voždovca 1955 otkrio je u izjavi "Sportskom žurnalu" apsurdnu, ali ne toliko iznenađujuću činjenicu.
Nije nikakva tajna da je sport u Srbiji skliznuo u amaterizam. Ne računajući fudbalske superligaše, učesnike košarkaške ABA lige i sportiste-reprezentativce, koji su shodno vrhunskim rezultatima i potencijalu ušli u programe Olimpijskog komiteta Srbije i Ministarstva sporta, ostali su za svoj znoj, odricanja i svakodnevni rizik od povređivanja novčano kompenzovani malo ili nimalo.
Kao dobar primer je u subotnjem izdanju "Sportskog žurnala" apostrofiran ženski rukometni klub Voždovac 1955, naslednik ugaženog Voždovca, koji je 80-ih godina u SFR Jugoslaviji bio istaknuti prvoligaš.
Voždovac 1955 se drugu sezonu zaredom takmiči u najjačoj srpskoj ligi (trenutno zauzima osmo mesto u konkurenciji 10 ekipa), a narednog vikenda učestvovaće i na završnom turniru Kupa Srbije u Smederevu.
Kako je za "Žurnal" otkrio trener Radan Rovčanin, za ovaj tim nastupaju uglavnom devojke rođene 2002. i 2003. godine, ponikle u mlađim selekcijama Voždovca 1955.
"Njih 70 odsto igra i Ligu mlađih kategorija. Nismo u mogućnosti da dovodimo i plaćamo igračice sa strane. Pomalo apsurdno, to su sve deca koja u našem klubu plaćaju članarinu, a igraju Superligu Srbije. Ovaj uspeh time dobija na značaju, a šlag na torti bio bi da ponovo obezbedimo opstanak u elitnom rangu", izjavio je Rovčanin.
Njegove izabranice u polufinalu će se sastati sa Jagodinom, koja je aktuelni prvak države i jedan od malobrojnih klubova koji se mogu dičiti kakvim-takvim profesionalizmom. Drugi par čine Zaječar i Bekament iz Bukovičke Banje.
Postavlja se pitanje kako očekujemo da iz ovakvih uslova u domaćim takmičenjima "nikne" jaka reprezentacija (na slici)? I čudimo se što je na prvenstvima Evrope i sveta maksimalan domet jedna pobeda u grupnoj fazi.