• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Japanci uvoze perje iz Srbije, ali gusaka sve manje

Autori Danijela Pašić Autori Goran Sivački Autori Mladen Nikolić

Bela jata hiljada gusaka pre više decenija krasile su dvorišta u Banatu. U Mokrinu, selu simbolu uzgoja gusaka u Srbiji, bilo ih je i po 15.000. Danas ih je samo 1.500, a ovim poslom se sve manje meštana bavi. Zašto je to tako?

Istraživali smo na ovogodišnjem "svetskom prvenstvu" u nadmetanju gusaka - "Gusanijadi".

Da su proizvodi od gusaka - perje i paperje, gušja mast ili gastronomska poslastica - pašteta od gušče jetre, zlata vredni, odavno se zna.

Kvalitetna jetra za paštete, kažu stručnjaci, u svetu dostiže i cenu do 300 evra po kilogramu, guščija mast od davnina je poznata kao lek, a perje je dragoceno jer je najkvalitetnije i najbolje greje i koristi se za izradu jastuka, jorgana, jakni... Pored toga i guščje meso je, tvrde nutricionisti vrhunsko, jer je puno proteina i nema holesterola.



Pa zašto je Srbija, odnosno Vojvodina, nekada poznata po gigantskim jatima ove vrste ptica odustala od ovog, naizgled unosnog posla?

Litar masti 2.000 dinara!

Cela guska košta od 2.000-3.000 dinara, zavisi koliko ima kilograma, (obično se prodaju one težine od 4 do 6 kg) - dakle 500 dinara je kilogram. Mast je 200 dinara decilitar - a litar 2.000 dinara.

"Veliki je problem, kao i sve u poljoprivredi - tako i tu - bude problem sam plasman. Znači, vi proizvedete guske i kad dođe da treba da se kolju i prodaju nemate kome, ili kad krećete u to obećavaju vam sve će moći i sve ćemo naći - a kad dođe vreme i predate robu - ne dobijete pare", objašnjava nam predsednik uduženja odgajivača gusaka "Belo pero" Živica Terzić.

Kaže da ni on više ne pamti vremena kad je sve dobro funkcionisalo i kad su bili organizovani otkupi.

"Bilo je to pre nego što sam rođen, 60-tih godina prošlog veka. Postojali su odgajivači sa po 3.000 - 4. 000 gusaka. Mokrin je tada imao i 15.000 gusaka, a sad kad bi sve sabrali, možda 1.500. A da nema ovog nadmetanja, to bi bilo i drastično manje", kaže Terzić koji kaže da Mokrin živi za "Gusanijadu" i da samo zbog nje meštani i dalje drži guske.

Pa šta drugo rade?

Pretežno se, kaže Terzić, bave ratarstvom, sade kukuruz, pšenicu, suncokret, a sve više ljudi radi i u firmama u Kinkindi i Senti gde su otvoreni strani proizvodni pogoni koji se bave proizvodnjom kablova za autoindiustiju, a postoji i livnica u Kikindi, Toza Marković...

Terzić, koji se od malih nogu bavi uzgojem gusaka, objašnjava da je u udruženju "Belo pero" 80 članova koji se bave aktivno bave uzgojem gusaka. "Uglavnom ih držimo zbog nadmetanja, porodice koriste meso za ličnu upotrebu, ponekad nešto prodaju, ali ozbiljnije komercijalne priče nema"...



A zašto?

"Prvo, zato što držimo jednu autohtonu rasu koja nije do te mere za komercijalnu upotrebu, to su guske koje snesu do 10 jaja (a po jaje nose svaki drugi dan) same legnu na jaja i legu mlade. Nisu industrijske koje legu 30, 70, 80 jaja", navodi Terzić.

ZANIMLJIVE ČINJENICE

Guska može da živi i do 30 godina, a može da bude teška i više od 20 kilograma. Na ovogodišnjoj Gusanijadi, možda neopravdano, u senci su ostale najstarija guska Četkica koja ima 22 godine, Stesa sa 19 kilograma, ali i legenda svih Gusanijada - trostruki šampion Acika, koji sada mirmo, "penzionerski" živi sa svojim guskama, ali i dalje je tata! Šampioni sa Gusanijade inače nikada ne završe "u loncu" i vlasnici ih maze i paze do smrti.

I dalje se najviše traži i prodaje guščja mast."Ljudi često zovu i traže mast jer je dobra za bronhitise kod dece, čak je i lekari preporučuju, zatim meso je nešto što može da se koristi bilo da se prave prerađevine kao što su salame, ili suvo guščije meso", priča naš sagovornik.

Pitam za guščiju paštetu koja bi sigurno bila najisplatljiviji proizvod.

"Paštetu ne pravimo jer se guske kod nas ne kljukaju. Kada se kljukaju - one imaju jetru od pola kilograma ili 750 grama a kada se hrane prirodno imaju jetru kao kod kokoške, možda malo veću. Drugo, naši ljudi nisu na to navikli, nije to nešto što je bilo hrana Mokrinčana, niti narod ima naviku da jede guščju paštetu a meso je vrlo ukusno i jednostavno za spremiti, kao i salame i guščje kobasice, sve smo probali i sve je ukusno", priča Terzić.

Poneko se, kaže i dalje bavi i skupljanjem perja.

"Uzme po 100 guščića pa ih dva-tri puta čupa u toku godine, pa perje da, a guščići mu ostanu i budu guske. Ali, kad ih proda to bude jeftino, time se bavi par ljudi". Perje se, kaže, i dalje otkupljuje.

"Postoje Japanci koji kupuju perje - preko momka iz Sente koji je posrednik, i koji ima ugovor sa firmom iz Japana, pa mu on odvaja perje od paperja, ima mašinu duvaljku, pa se izvozi za Japan samo to paperje. Od njega prave jakne i jastuke", ističe Terzić i dodaje da perje košta oko 1.000- 1.500 dinara kilogram, a potrebno je šest do osam gusaka u jednom čupanju za kilogram perja.


Da li guske boli kad ih neko čupa, nismo mogli da ne upitamo...

KULTNI FILM

Posao ovekovečen i na filmu - davnih 60-tih Beli Bora Perjar postao je junak "crnog talasa" u filmu Aleksandra Petrovića "Skupljači perja".

"Normalno da je da se guske čupaju jer one i same tokom leta odbacuju svoje perje, mitare i drugo im raste. Tako se čuvaju od toplote, a kad se čupaju niti im škodi niti ih boli", tvrdi Terzić.

I Janoš Kivuč iz Temerina već 30 godina se bavi uzgojem gusaka. Pamti vremena kada su on i supruga imali i po 2.000 komada, a sad ih drže samo 600.

"Nema potražnje za mesom, pala je, jeste kvalitetno meso ali ljudi nisu navikli da to jedu, a i skupo im. Ja kilogram mesa prodajem za 300 dnara živo, a očišćeno za 450 dinara", priča za Mondo Kivuč.

Najviše, kaže, prodaje mast, dimljene batake i belo meso, po koje dolaze ljudi iz raznih krajeva Srbije.

Ipak, posao koji je nekada cvetao, sada je "na minimumu" isplativosti.

"Ja ne vidim da će biti bolje...To treba država da pokrene. Nemamo ni jednu klanicu specijalizovanu za to...Ima i drugih stvari zbog kojih nismo pripremljeni. Vakcinacija je jedna od njih - kod nas je obavezna vakcinacija na kugu, a u EU nema izvoza mesa ako se guskama da ta vakcina", jada se Janoš.

"Ovde ne možemo raditi jer nema klaonica i dok se ne napravi prava klaonica, nema svrhe da držimo više gusaka. A da izvozimo ne možemo jer država traži da se guske vakcinišu", objašnjava muke guščara Kivuč.

I kad ne bude vakcinacije, treba bar dve godine da prođe da bi se dozvola dobila, dodaje.

Za to vreme, njegova porodica, hrani se guščjim mesom.

"Imamo i ćurke, ali guska je prava stvar", siguran je Janoš, Don Kihot guščarstva.






--

Komentari 31

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Idi begaj

Bolje im je, da se blagovremeno preorjentišu na tegleću marvu, toga baš imamo u izobilju.

Sve manje

Manje gusaka, manji natalitet kod nas i u celoj Evropi, manje para ....

Anonimus

@Sve manje Tebi je samo za novac. A to što je manje zdravlja pošto ima sve više bolesnika telesnih i duševnih i što je sve više bluda i razvrata to nema veze. To je ono što uništava narode a ne manjak novca. I pre nego što je novac izmišljen, ljudi su živeli normalno čak i bolje nego danas.

special image