U Srbiji svaki šesti par ima problema sa začećem. O tome šta država radi, šta bi još mogla da uradi, i kakvi su uslovi za lečenje infertiliteta kod nas bilo je reči na otvaranju konferencije "Evropa u Srbiji - IVF", sinoć u Beogradu.
Sa problemom neplodnosti suocava se više od 25 miliona ljudi u Evropi. U Srbiji, procenjuje se da je taj broj oko 800.000. Zvuci nerealno? Pomislite "ma nemoguce, mnogo je to"? Jeste mnogo. Ali statistika je takva. Samo što vam, kad se nadete u toj koži, statistika više nije ni važna, nikakvu utehu ne donosi to što niste "jedini"… Važno vam je samo da dobijete bebu.
Infertilitet je kompleksno stanje, uzrok velike tuge za ljude koji se sa njim suocavaju, ali i velikih nerazumevanja. Vecina ljudi o njemu ne razmišlja, cak ni kao o mogucnosti (jer "to" se uvek dešava nekom drugom), sve dok ih život ne suoci sa neplodnošcu, i to ne na nivou mogucnosti, vec u vidu bolne realnosti koja vam razori sve o cemu ste sanjali, a da toga možda niste ni bili svesni.
Dobra stvar je što niste sami, a nije ni sve izgubljeno. Vašoj ljubavi i želji za bebom treba samo podrška "sa strane".
Vantelesna oplodnja ne bi trebalo da bude tabu, nema tu nikakve misterije, i umesto da se o tome šapuce i da se deca rodena iz postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje posmatraju kao "drugacija", evo šta bi trebalo da znate. Vrlo je jednostavno, u stvari. Vantelesna oplodnja nije "veštacka" oplodnja. Nema tu nicega veštackog. Ima samo ljubavi i želje da žena i muškarac koji se vole postanu mama i tata.
Sinoc je u Beogradu otvorena medunarodna konferencija "Evropa u Srbiji - IVF", ciji je domacin lokalno udruženje "Šansa za roditeljstvo", a organizator krovno evropsko udruženje Fertility Europe.
Na samom pocetku, premijerno je prikazan dokumentarni film "Putovanje do bebe", cija je autorka Sandra Jovanovic, predsednica Uruženja "Šansa za roditeljstvo".
Šest parova iz Niša, Kragujevca, Leskovca, Novog Beceja, Sremske Kamenice i Beograda ispricali su svoje price. Neke još nisu dobile svoj srecan epilog, te ljude koji se vole toliko da žele bebu više od svega neizvesnost boli, ali nada ih pokrece, a ljubav im daje snagu. I niko od njih nije spreman da odustane.
Neke od prica iz ovog dokumentarnog filma posle bolnog puta "završene" su na najbolji moguci nacin, srecnim pocetkom nove faze u kojoj su muškarac i žena koji se vole postali mama i tata.
Ali, emotivna strana infertiliteta iako bolna, nije jedini problem. Vantelesna je skupa. Lecenje je skupo. Država pomaže, ali…
Pravo na tri pokušaja vantelesne oplodnje o trošku Fonda ima žena do navršene 42. godine života, a u jednom postupku se o trošku države obezbeduje i zamrzavanje do šest embriona, sa rokom cuvanja od pet godina.
A onda dolazimo i do drugog pokušaja… Iako je ranije objavljeno da država pokriva troškove i za drugo dete, za parove koji su vec jedno dete dobili iz VTO o trošku RFZO, to je samo formalno tacno. Država placa i pokušaje za drugo dete, ALI samo ukoliko je žena u postojecoj zajednici dobila jedno dete iz postupaka VTO a NIJE ISKORISTILA sva tri pokušaja.
To u praksi znaci da država parovima koji produ komisiju omogucava ukupno tri pokušaja. Pa ako prvu bebu dobijete iz prvog pokušaja, "ostaju vam" još dve šanse za drugu bebu. Ali, ako prvu bebu dobijete "iz treceg", država nece pokriti vaše pokušaje da toj bebi rodite brata ili sestru, a to, moramo da primetimo, nije isto što i "država placa VTO i za drugo dete". Nažalost.
Novi Zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji nudi neke mogucnosti koje do sada pacijentima u Srbiji nisu bile na raspolaganju, i zbog kojih su mnogi parovi odlazili na vantelesnu u Prag ili Solun, na primer, izlažuci se dodatnim troškovima i dodatnom stresu.
Novi Zakon definiše kakav tim lekara mora imati zdravstvena ustanova da bi se mogla smatrati centrom za biomedicinski potpomognutu oplodnju, a koji cine specijalista ginekologije sa užom specijalnošcu fertilitet, embriolog, urolog i medicinsko-laboratorijski tehnicar.
Takode, definisano je i ko sve može da se podvrgne procesu biomedicinki potpomognute oplodnje: bracni odnosno vanbracni partneri, punoletna i poslovno sposobna sama žena, i žena ili muškarac koji su upotrebu svojih reproduktivnih celija odložili iz medicinskih razloga.
Muškarac, dakle, ne može samostalno uci u ovaj proces, jer sistem ne poznaje kategoriju surogat majcinstva, ali žena može.
Definisano je, takode, da se zamrznute celije i embrioni o trošku države mogu cuvati pet godina, a taj rok može se, uz molbu i opravdane razloge produžiti na još pet godina.
A onda stižemo i do donacije reproduktivnih celija ili embriona. Za primenu Zakona neophodni su i pravilnici koji bi trebalo da budu doneseni do novembra ove godine, ali, evo šta to znaci...
Donacija podrazumeva primanje doniranog reproduktivnog materijala koji se koristi u procesu vantelesne oplodnje, što znaci da paru može biti potrebna donirana jajna celija, doniran spermatozoid ili doniran embrion.
Ukoliko žena nema svojih reproduktivnih celija, za oplodnju se koriste jajne celije donatorke, ukoliko muškarac nema svojih spermatozoida, koriste se donirani spermatozoidi, a ukoliko par nema ni jajnih celija ni spermatozoida, korise se donirani embrioni.
Novi Zakon dozvoljava poklanjanje, tojest darivanje reproduktivnih celija ili embriona paru koji nije u mogucnosti da ima svoje reproduktivne celije ili embrione, što u stvari znaci da je dozvoljeno preko Banke reproduktivnih celija donirati reproduktivne celije i embrione.
Striktno je zabranjeno nudenje semenih celija, jajnih celija i embriona radi sticanja bilo kakve koristi.
Reproduktivne celije jednog davaoca, kao i darovani embrion jednog para, mogu se upotrebljavati za biomedicinski potpomognutu oplodnju samo jednog para ili jedne žene koja je sama u postupku.
Ali, dok na snagu ne stupe i podzakonska akta, necemo znati kako ce se to sprovoditi u praksi. Ostaje nam samo da se nadamo da ce se to desiti uskoro. Jer medu 400.000 parova koji žele bebu a ne mogu da je dobiju, mnogo je onih kojima vreme koje je država odredila kao "poslednji rok", a to je do 42. godine života žene, istice.
Izvor: MONDO/Bojana Zimonjić JelisavacCekajuci pravilnik...
Konferencija "Evropa u Srbiji - IVF" skrece pažnju na probleme sa kojima se suocavaju parovi koji se bore sa infertilitetom, a predsednica Udruženja "Šansa za roditeljstvo" Sandra Jovanovic kaže da se nadaju da ce dobiti bolje uslove, kao što su cetvrti postupak vantelesne oplodnje ili izradu pravilnika koji su jako bitni za nastavak lecenja parova.
"Naša ideja je da imamo još jedan postupak, cetvrti, a pravilnici su nam bitni jer imamo Zakon koji reguliše proceduru vantelesne oplodnje i donaciju, ali nemamo pravilnike i zato ne možemo da radimo proceduru donacije u Srbiji", kazala je ona.
Jedna od teškoca sa kojom se suocavaju parovi koji imaju problem neplodnosti i to što ljudi u Srbiji nisu dovoljno informisani, nemaju prave informacije i, kako kaže, žive i dalje u okruženju koje je patrijarhalno, u kojem se i dalje negativna svetlost baca na ženu.
"Prvo moramo da razbijemo tabue, da približimo proceduru vantelesne oplodnje i da više pricamo o tome, da se vantelesna oplodnja predstavi na bolji nacin, a to je da se izvuce iz mraka i da se ljudi koji imaju problem ne skrivaju, da mogu da dodu što pre do informacije i što pre krenu u borbu koja im je ponekada neophodna", kaže Sandra Jovanovic.