Nekoliko jednostavnih tehnika koje će vam pomoći da počnete da živite "punim plućima". Nemojte dozvoliti da ljubomora "upravlja" vašim životom.
Verovatno ne postoji osoba na ovom svetu koja baš nikad nije osetila ni truncicu uznemirujuceg osecaja koji se javlja kad nas obuzme ljubomora. Ako ništa drugo, iskusili ste je u nekom trenutku veze kad ste bili jako, jako mladi, dok još niste izgradili samopouzdanje dovoljno da uspete da je "iskljucite". Ali, ima i ljudi koje ljubomora izjeda u svakoj vezi, u braku… Jedno je sigurno: nemojte nikad misliti da to ima bilo kakve veze s ljubavlju.
Ljubomora nije, i ne može biti, mera ljubavi. Nikad.
Nema goreg osecaja nego kad ljubomora pocne da upravlja vašim mislima, kad ništa što vaš partner uradi ili kaže ne možete da prihvatite, nego analizirate sve do poslednje sitnice, do trenutka kad vam se ucini da gubite razum i da je svet protiv vas. Došao/došla je kuci s posla pola sata kasnije nego obicno? Cini vam se da šapuce dok telefonira? Sumnjivo izgleda dok odgovara na poruke? Zašto vas je zagrlio/zagrlila? Zašto vas nije zagrlio/zagrlila?
Zvuci poznato? Verovatno je i vama jasno da i sebi i osobi koju volite pravite pakao od života. Takode, kad uspete da se umirite dovoljno da se racio vrati na scenu, jasno vam je i da ako imate razloga za ljubomoru, ionako je sve gotovo, tako da razloga zapravo više nema, a ako nemate, a ipak ljubomorišete, uskoro ce svakako opet biti gotovo jer niko, koliko god vas voleo, nece zauvek trpeti vaše ispade.
Ljubomora, kao što rekosmo, nema nikakve veze s ljubavlju. O uzrocima tog užasa koji vas obuzima, i o nacinima da ga se oslobodite bilo je reci na radionici posvecenoj ljubomori i zavisti, koju je u Opštini Savski venac sinoc održala Ivana Kuzmanovic, pisac i savetnik za licni razvoj.
Prva stvar koju bi trebalo da imate na umu je da ni jedna emocija nije sama po sebi toksicna, i to važi i za ljubomoru. Toksicno je samo njihovo potiskivanje, i ako uporno istrajavate u tome da idete protiv onoga kako se osecate, posle nekog vremena oseticete posledice. Vaše telo i duh pocece da se "bune" zbog toga što idete protiv sebe.
Od cega zavisi da li ce neko biti ljubomoran?
Ivana Kuzmanovic kaže da ovo zavisi od nekoliko faktora. Kod nekih osoba, ljubomora ce se pojaviti neminovno, zbog mentalnog sklopa, ali kad covek uspe da prepozna to osecanje, postoji mnogo nacina da se sa njim nosi.
Teorija privrženosti kaže da to kakve cemo odnose imati u vezama u odraslom dobu zavisi od toga kakve smo odnose imali u najranijem detinjstvu, sa roditeljima, a narocito sa majkom.
Ta povezanost sa majkom u najranijim danima je od kljucne važnosti, a ona podrazumeva fizicku i emocionalnu dostupnost majke. To je nešto što detetu može da obezbedi sigurnu povezanost, i ako to izostane, uopšte nije važno da li majka to nije mogla da pruži iz objektivnih razloga ili ne.
Ono što je sigurno je da ce dete biti povezano ako je mama bila tu i fizicki i emocionalno, jer ta bliskost je baza koja onda omogucava da celog života budemo u stanju da sa partnerom u odraslom dobu ostvarimo tu povezanost.
Ako to izostane, nastaje emocionalno nesigurni tip, osobe koje ce kasnije u vezama tražiti simbiozu sa partnerom, jer ce imati osecaj da bez toga ni oni ne mogu da postoje kao licnosti.
Suština licnog razvoja je u tome da shvatimo da ono što nam je u detinjstvu bilo neophodno ne ostaje neophodno u zrelom dobu.
Cest uzrok ljubomore je nesigurnost. Kad ne volite sami sebe, kad sumnjate u to koliko vredite, kad sumnjate u to koliko ste privlacni, lako je ubediti se da ce vaš partner "cas posla" naci nekog privlacnijeg i interesantnijeg.
Još jedan od cestih uzroka ljubomore je problem sa poverenjem u ljude, generalno. Ako je vaš pogled na svet takav da su ljudi uglavnom "loši" i "ne može im se verovati", teško je izmestiti se iz toga kad razmišljate o osobi s kojom ste u vezi.
Ljubomora je ponekad i posledica anksioznosti. Ljudi koji se za partnera vezuju optereceni anksioznošcu, plaše se da ce izgubiti osobu koja im toliko znaci. Plaše se da ih partner nece voleti dovoljno, i ne ocekuju da ce osoba koju vole moci da odgovori na njihove potrebe.
Ali, ako se budite i ležete sa ovim osecajem, vaš odnos sa partnerom može biti nepovratno ugrožen. Jer, to je vec opsesivna ljubomora. U tom slucaju, delovace vam nemoguce da prosto ne obracate pažnju na stvari koje vas uznemiravaju. A to ce neminovno uzdrmati vašu vezu, jer stvara užasnu, opterecujucu dinamiku u odnosu šta god vaš partner radio, i koliko god se trudio da vas uveri da nema razloga za takvo ponašanje.
Anketa
Da li ste ljubomorni?
-
Da, ako mi partner daje povoda
42.19% (162)
-
Da, ne mogu da se kontrolišem
21.88% (84)
-
Ne, imam više nego dovoljno samopouzdanja
22.14% (85)
-
Ne, apsolutno verujem svom partneru
13.79% (53)
Šta možete da uradite ako shvatite da vas ljubomora obuzima u potpunosti?
Ivana Kuzmanovic predlaže nekoliko relativno jednostavnih tehnika, koje bi trebalo da vam pomognu da uspostavite kontrolu nad svojim mislima, tako da zaustavite sve te crne scenarije koji se samo nižu munjevitom brzinom.
Prva (i verovatno najjednostavnija) stvar koju možete da pokušate je da pocnete da radite nešto. Deset cucnjeva, deset sklekova… Ako to ne upali, udahnite nekoliko puta duboko, a zatim zaustavite disanje na nekoliko trenutaka. Ponovite ovo dva ili tri puta.
I dalje vam misli "divljaju"?
Sledece što možete da pokušate je da sebi kažete "e hocu sad da budem ljubomorna", "e hocu sad da se osecam ovako", vi izgovarajuci to preuzimate odgovornost. Onog trenutka kad ste preuzeli odgovornost, vi ste uspostavili kontrolu, i intenzitet osecanja ce se smanjiti.
A ako uspete u tome, na raspolaganju vam je još nešto: humor i autoironija koja ce napraviti sjajan otklon. Jer, kad kažete sebi "aha, dobro, evo sad cu opet malo da dramim", "ajde, hoceš sad da se isplaceš", "sad ceš da proveravaš telefon, pa neceš ništa da nadeš"… Verovato cete shvatiti da nema nikakvog smisla da se bavite time, vrlo brzo.
Ako ima znakova da se osoba koju volite udaljava od vas, ili sumnjate da vas vara, razgovarajte i iznesite otvoreno sve što vas muci. Ali, nemojte da se to pretvori u optuživanje. Ako nadete dokaz… možda ne bi bilo loše da pre nego što razgovarate sa partnerom potražite pomoc terapeuta, da biste se smirili dovoljno da možete da vodite smislen razgovor koji se nece pretvoriti u ocajnicki plac i izliv besa koji vam nece doneti nikakvu utehu niti razrešenje situacije.
Ipak, važno je da budete svesni sledeceg: šta god da je uzrok, za vas i vaše mentalno i emocionalno zdravlje jako je važno da se oslobodite ljubomore, nezavisno od vašeg odnosa sa partnerom i buducnosti vaše veze.
Radite na sebi
Ako ne možete sami da se izborite, potražite pomoc. Možda vam terapija zvuci preterano, ali imate toliko knjiga, toliko sajtova na kojima možete naci korisne savete… Ucite o sebi. I o ljudima. I videcete da su ljudi uglavnom dobri. Iako možda ne deluje tako na prvi pogled.
I nemojte gubiti iz vida da je osoba koju volite izabrala da bude sa vama. Zato što je u vama prepoznala nešto vredno ljubavi.