Nekad su nas ubijali izvori stresa, danas nas ubija - stres. Šta je stres, koje sve vrste stresa postoje i koje su osnovne strategije za nošenje sa stresnim situacijama… Evo šta savetuju naši stručnjaci.
Od stresa danas ne možete da pobegnete. Posledice mogu biti jako ozbiljne, ako ne umete da se sa stresom izborite, a upravo je o tome bilo reci na drugoj "Kafi sa psihologom" koja je sinoc održana u organizaciji Hemofarm fondacije.
"Tema stresa je izuzetno aktuelna. Gde god otvorimo novine, eto je prica o stresu, svi pricaju kako su pod stresom… I s jedne strane utisak je da je stresa sve više.
S druge strane, ako posmatramo istorijsku perspektivu, i razmislimo, verovatno je ljudima za vreme Drugog svetskog rata bilo teže nego nama danas, ili pre hiljadu godina… Verovatno je prosecnom coveku bilo teže nego danas. Ili, pre 50.000 godina, kada su naši preci bili pod ozbiljnim rizikom da budu pojedeni. Vecina ljudi danas nije u takvom riziku. Iz te perspektive, stresa je, može se reci cak i manje nego pre.
Ono što se promenilo kroz evoluciju je da su nas nekada ubijali izvori stresa. A danas, kad više nismo pod takvim rizikom, ubija nas stres. I to je ono što ovu temu cini toliko relevantnom", kaže Vladimir Borovnica, psiholog i psihoterapeut Bolnice za psihijatriju Klinicko-bolnickog centra "Dr Dragiša Mišovic".
Šta je stres?
Stres je normalna, adaptivna reakcija organizma koja nas priprema na borbu ili beg. I u tom kontekstu, stres je korisna stvar, koja nas sprema na neku "akciju".
"Problem nastaje što u savremenom poslovnom okruženju naše telo reaguje kao pre 1.000 godina, ili pre 100.000 godina, a mi više nemamo takve motorne akcije iza toga.
Mi se iznerviramo i onda… otkucamo mejl. Umesto da kao u prošlosti reagujemo u skladu sa datim okolnostima. To cini da smo mi danas stalno u stanju umerenog ali hronicnog stresa. A taj stres je po zdravlje najopasniji", objašnjava Borovnica.
Stres je reakcija organizma na odredene okolnosti izazvane stresorima (uzrocima stresa), koja ima svoju biološku, a potom i svoju psihološku komponentu. Ono što je danas opasno, je to što živimo u jednom prolongiranom stanju stresa prakticno bez predaha.
Poslovni stres ima tri kljucne kategorije, kaže Vladimir Borovnica.
"Pre svega tu je preopterecenost obimom posla, rokovima, ciljevima. To je, ako proširimo perspektivu i logicno. Kada je tržište (delimicno ili potpuno) liberalno, konkurencija gura sve poslovne sisteme ka optimizaciji, i to dovodi do toga da smo svi pod stalnom, ne ekstremnom, ali prolongiranom napetošcu koja ne prolazi.
To je prvi faktor stresa.
Drugi faktor stresa na poslu jesu meduljudski odnosi, a treci kljucni faktor je balansiranje poslovnog i privatnog. Ovaj treci faktor javlja se kao posledica kompetitivnosti tržišta koju smo pominjali na pocetku, koja na stera da se naprežemo do maksimuma i ne ostavlja nam mnogo prostora za privatni život."
Reklo bi se da je upravo ovaj treci faktor onaj "kamencic" o koji se spotaknemo kad pokušamo da primenimo neke od metoda za oslobadanje od strsea koje se najcešce pominju.
Vecina antistres metoda zahteva vreme, recimo - bavljenje sportom. Svi znamo da fizicka aktivnost može da pomogne u borbi protiv stresa, ali... vecina ljudi danas nažalost nema vremena da se bavi sportom, i upravo cinjenica da nemamo vremena je jedan od znacajnih stresora u današnje vreme.
Šta nam preostaje onda?
Vladimir Borovnica kaže da ipak imamo na raspolaganju neke mogucnosti.
"Svi znamo da kad smo pod stresom pomažu meditacija, sport, bavljenje nekim hobijem… Ali, to zahteva vreme. Ipak, osim toga, ima i manje ociglednih stvari koje su vrlo efikasne u ublažavanju napetosti izazvane stresom."
Jedna od vrlo dobrih i korisnih antistres metoda je imenovanje osecanja.
"Kad se nademo u stresnoj situaciji, trebalo bi da pokušamo da artikulišemo osecanja, da prepoznamo i imenujemo sve ono što se u nama pokrenulo. Prosto da se zapitamo, da li sam se naljutio, šta me je sve naljutilo, da li sam se uplašio, šta me je sve uplašilo, da li sam se razocarao… Da izvucemo dakle što više emocija i da ih imenujemo", savetuje Borovnica, isticuci da se time emocionalna reakcija utišava i stavlja pod kontrolu.
Ovo imenovanje osecanja je prvi korak, a iza toga slede metode koje nam mogu pomoci da situaciju drugacije sagledamo. Uvek iza dogadaja, a pre stresne reakcije na taj dogadaj stoji naše tumacenje situacije.
"Recimo, ako ste na poslu, i šef vam da dodatni posao, neko ce zbog toga da se naljuti, neko ce da se obraduje. Cak ce se ista osoba u jednom slucaju obradovati, a u drugom se naljutiti, zato što to možemo razlicito da protumacimo.
U jednom trenutku to možemo da doživimo kao da nas šef mnogo opterecuje, da ne brine o nama, u drugom kao priliku da se dokažemo, da napredujemo, znak da šef u nama vidi potencijal.
Znaci, uvek izmedu dogadaja i reakcije imamo tumacenje, i to je nivo na kojem postoje antistres metode, koje ljudi najteže percepiraju. Metode koje menjaju naš doživljaj situacije je najteže prepoznati, a tu postoji znacajan prostor za borbu protiv stresa", objašnjava Borovnica.
Problem je u tome što kada imamo neku stresnu situaciju, mi cesto sebe vidimo kao žrtvu, kao pasivnog, nemocnog ucesnika, a drugu stranu kao bezobzirnu, agresivnu, bezobraznu, dok samu situaciju doživljavamo kao pretecu.
Šta možemo da ucinimo da promenimo stvari
"Sliku o sebi iz pasivne možemo promeniti u neku aktivniju sliku. Imamo puno istraživanja koja pokazuju da povoljniji ishod stresa ako sebe vidimo kao borca a ne kao žrtvu", kaže Vladimir Borovnica.
Ovo je ponekad lakše reci nego uciniti, ali nije nemoguce.
Jedna od tehnika koje vam u tome mogu pomoci je da se stalno trudite da svest vracate na ono što vam je u datoj situaciji cilj.
"Svako od nas ima neke ciljeve u životu. Ali, kako pritisak sa strane raste, mi gubimo svest o sopstvenim ciljevima.
I tu može da se napravi dobra gradacija: 'imam svoje ciljeve, borim se za njih', 'imam svoje ciljeve, mislim o njima, ali se ne bavim njima', 'imam svoje ciljeve ali ni ne mislim o njima' i 'potpuno sam izgubio svoje ciljeve'.
Što smo niže na ovoj skali to smo pod vecim hronicnim, tihim, ali po zdravlje najopasnijim stresom", objašnjava on.
Zato je jako važno da negujete refleks da razmišljate o svojim ciljevima. Ali, ne na nivou "mantri", nece vam pomoci da stoji te pred ogledalom i govorite sebi "super sam, ja sam borac":
"Potrebna vam je rutina koja bukvalno dodiruje nivo licnosti, u psihološkom smislu. Jako je važno da negujemo rutinu da mislimo o svojim ciljevima u svakoj situaciji. I da kad je situacija napeta, sebi postavimo pitanje zašto smo tu", savetuje Borovnica.
Problem ume da bude to što je u prirodi coveka da stresnu situaciju vrlo cesto doživljava kao pretecu. Ono što je važno je da znate da je takva situacija sasvim normalna, i da je posledica cinjenica da se ljudi uglavnom fokusiraju na ishod situacije.
"Uzmimo na primer da treba da predstavite neki projekat na poslu, pred šefovima. To je nelagodna situacija, javni nastup, uslovno receno, imate tremu… Vecina ljudi ce se fokusirati na to da li ce uspeti ili nece. I upravo taj fokus na ishod je ono što stvara stres. Ali, i kad pokušate da na to gledate kao na izazov u smislu 'šta mogu da dobijem iz ovoga, unapredenje, projekat', vi ste manje više na istom", objašnjava on.
Bez obzira na perspektivu, dakle, da li vam je u fokusu ono što možete da dobijete ili ono što možete da izgubite u nekoj situaciji, vi ste skoncentrisani na ishod, pristup vam je isti.
A zapravo je pitanje koje ce vam pomoci da promenite percepciju situacije i da se izborite sa stresom "kako se ja kroz ovu situaciju razvijam, nevezano za to kakav ce njen ishod biti".
"Postavljanjem ovog pitanja vi pored doživljaja pretnje situaciji dodajete i doživljaj šanse. I to je najrealnije. Nije realno da ocekujete od sebe da cete zaboraviti na ishod neke situacije koja vam je u odredenom trenutku važna", kaže Borovnica.
Ali, ako kao deo svog pogleda na svet usvojite i negujete mehanizam prepoznavanja šanse, to može postati odlicna antistres tehnika koja ce vam pomoci u mnogim situacijama.
Da li stres akumuliran tokom života zauvek ostaje u nama
Kada doživimo traumatska iskustva, ona ostaju u nama. Ali, teorija "ono što nas ne ubije, cini nas jacim" važi samo donekle, odnosno, samo ako su u pitanju umereni stresovi.
Ako su u pitanju ekstremni stresovi, ostaju nam traumatska iskustva koja ostavljaju tragove, objašnjava Borovnica, dodajuci da se i sa njima može živeti dobro i kvalitetno, ali znatno teže nego ranije:
"Postoje razlicite kategorije trauma. Jedna je apersonalna trauma. Znaci, izadete napolje, sapletete se i polomite ruku, niko vam to nije uradio. Druga kategorija traume je personalna trauma koja dolazi od nepoznate osobe. Izadete napolje i neko vas opljacka.
Treca kategorija je ona koja dolazi od osobe koja nam je izvor oslonca. Recimo… 'prebije me roditelj' ili me fizicki kazni. I ta kategorija je najgora.
Prva kategorija, apersonalne traume ostavljaju nas u uverenju da je svet opasan. Druga kategorija nas ostavlja u uverenju da je drugi ljudi mogu biti opasni 'plus' svet je opasan.
A treca kategorija uci nas da je svet opasan, da drugi ljudi mogu biti opasni, i da je potreba za osloncem opasna. I to je najgora posledica ozbiljnih trauma."
Stvar je u tome što je prirodni lek protiv stresa i trauma siguran odnos, osecaj da nekome možete da ispricate sve i da vas taj neko razume. A ako vi vucete traume koje dolaze iz izvora oslonca, ako imate problem sa poverenjem i povezivanjem sa ljudima, vaš prirodni put isceljenja se sece.
"Ako imate ovu trecu kategoriju, atacment traume, vama je prekinut prirodni mehanizam za oporavak. Problem time postaje samo gori, i to su traume koje se najcešce lece", objasnio je Borovnica.
Šta ako ne možete više da izdržite stres na poslu
U idealnim okolnostima, promenite poslovno okruženje. Ali… život nisu idealne okolnosti. Vrlo cesto nisu cak ni blizu idealnih, nažalost.
Vladimir Borovnica istice da je jako važno da bez obzira na to da li ste trenutno u situaciji koja vas onemogucava da promenite posao, da razmišljate o tome.
"Važan faktor je da razmislite o tome da li stvarno ne možete ništa da uradite ili ste samo jako dugo imali prilicno ogranicene izbore, tako da ste navikli da se osecate bespomocno. U takvim situacijama, kad ne možete da promenite okolnosti, važno je da razmišljate o tome zašto nešto radite.
Ako ste u lošem poslovnom okruženju i trenutno niste u mogucnosti da se iz njega izmestite, jako je važno da se svakog dana pitate 'što ja sedim u ovoj teškoj, zatrovanoj situaciji'.
Ako negujete tu zapitanost, vi prvo menjate sliku o sebi, i sebe vidite kao nekoga ko ima aktivnu ulogu pa sebi kažete 'ja biram da budem u ovakvim okolnostima koje su grozne jer trenutno nemam bolji izbor'."
Iako možda zvuci nelogicno, zapravo ima smisla.
Ako svakog dana sebi govorite da vi birate da trenutno budete u okolnostima koje vam ne odgovaraju jer trenutno ne vidite bolji izbor, vaša pažnja je usmerena na to da jednog dana prepoznate bolji izbor.
Uz to, vaša slika o sebi je bolja ako se podsecate da je i trenutna situacija pitanje vašeg trenutnog izbora, jer time ostavljate mogucnost da tu situaciju promenite cim vam se ukaže prilika.
Dakle, nema predaje. Kakve god okolnosti bile.
Nije sramota ici kod psihijatra, uskoro i onlajn cet
Pogledajte bonus video: