• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Danas je Đurđevdan, evo koji su običaji

Izvor mondo.rs

Vernici Srpske pravoslavne crkve danas slave praznik svetog velikomučenika Georgija - Đurđevdan.

Ðurdevdan je jedna od najcešcih slava kod pravoslavnih Srba i svehrišcanski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starojulijanskom kalendaru), u spomen na jednog od devet velikomucenika i prvih stradalnika za hrišcansku veru.

Još sredinom 19. veka zapisano je da Sveti Georgije ima veoma specifican i snažan kult kod Srba kao "oslobodilac zarobljenih, zaštitnik siromašnih, lekar bolesnih, borac protiv careva, pobednik i velikomucenik".

Po predanju, on je zaslužan i za stvaranje nemanjicke Srbije. I u popularnoj TV seriji videli smo scenu cudesnog oslobodenja buduceg velikog župana Stefana Nemanje iz tamnice ljubomorne brace.

Sreca - nesreca

Vece uoci Ðurdevdana izaberu se dva mlada luka u bašti, jedan predstavlja srecu a drugi nesrecu i pera im se poravnaju makazama. Na Ðurdevdan ujutro se proveri koji je više izrastao. U zavisnosti od toga koji je više porastao pratice nas sreca ili nesreca tokom godine, kaže još jedan od narodnih obicaja vezanih za Svetog Georgija.

Ovaj praznik, koji se "naslonio" na prethrišcansku mitologiju i starog srpsko božanstvo plodnosti Jarilo, vezan je za zdravlje ukucana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre useve.

Ðurdevdan se u narodu smatra za granicu izmedu zime i leta. Za njega se vežu brojni narodni obicaji, koji se poprilicno razlikuju zavisno od kraja u kome se praznik obeležava.

Ono što je jedinstveno je "Ðurdevdanski uranak" - pletenje venaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na reci...

U mnogim krajevima obicaj je i da uvece uoci Ðurdevdana ili na sam dan ali pre zore, neko od ukucana nakida zelenih grancica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kuci i ostalim zgradama, i kapije.

To se cini da bi godina i dom bili bericetni, "da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

Takode, opletu se vencici od "durdevskog cveca": durdevka, mlecike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kuci. Ti venci stoje iznad vrata citavu godinu, do sledeceg Ðurdevdana.

Mnogi prave krstove od leskovog pruca i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama - "da bi se sacuvali od grada".

Uoci Ðurdevdana, domacica spušta u posudu punu vode razno prolecno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, cuvarkucu koja je ostala od Uskrsa, pa se to zatim stavi pod ružu u bašti da prenoci.

ÐURÐEVDANSKI URANAK

Veliku važnost ima i kupanje na reci, pre sunca (ponekad se u reku bacaju venci od raznog cveca, ili se sipa mleko). Da bi bili zdravi i jaki, ljudi su se kitili cvecem i biljem, opasivali se vrbovim i drenovim prucem.

Narod na Ðurdevdan, rano pre zore, odlazi u prirodu zajednicki na "Ðurdevdanski uranak", na neko zgodno mesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored reke. Za ovo se pripremi jelo i pice, obavezno se pripremi jagnje na ražnju a oni koji su za to zaduženi, odu mnogo ranije na zakazano mesto i otpocnu sa pripremama tako da se ražanj vec uveliko okrece kad ostali dodu. Pesma, igra i veselje traju cesto i do podne.

Hajducki sastanak

Pošto se ovim praznikom ispraca zima i docekuje prolece, a do tada nije valjalo spavati pod otvorenim nebom, ovaj praznik je i "dan okupljanja hajduka". Takozvani hajducki sastanak, kada bi poceli da se okupljaju odmetnici da bi zapodenuli borbu protiv Turaka, ili jednostavno pljackali imucne trgovce i seljake.

Na durdevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prucem „da budu napredni kao vrba“, kite zdravcem "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opece bolesti sa njim", i selenom "da im duša miriše kao selen".

Na Ðurdevdan ne valja spavati, "da ne bi bolela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mestu".

Ðurdevdan je najcešca slava kod Roma, a na taj dan jagnjetina je obavezni deo praznicne trpeze.

Osim Ðurdevdana, ovom svetitelju pravoslavni hrišcani cine pomen i 16. novembra - na Ðurdic, dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, Georgijevom rodnom mestu. Na ikonama za taj praznik svetac nije na konju vec stoji na zemlji.

MAGIJSKI RITUALI - ŽRTVUJE SE JAGNJE, TERAJU VEŠTICE...

Ðurdevdan je danas hrišcanska svetkovina, ali i dalje je sveca u nekim krajevima snažno vezan magijski ritual. Postoji obicaj da se tog dana žrtvuje jagnje koje se namenjuje Svetom Ðordu. Krvlju koja se tom prilikom prikupljala nekada su se iscrtavali krstici na celu, obrazima, bradi i grudima ukucana, pa su se potom spirali “nenacetom” vodom sa izvora.

Verovalo se da ovaj ritual ima neverovatnu zaštitnu moc i da cele godine štiti od vradžbina i uroka.

Ðurdevdan je nekima "idealan" za izvodenje rituala kojima se skidaju cini, tera crna magije i otklanjaju uroci nabaceni tokom prethodnih pet meseci. U tu svrhu, kazuje Magijski kalendar za srecne dane", najcešce se izvodi “ritualno umivanje”: oko posude u kojoj se farbalo prvo uskršnje jaje (crveno, naravno), obmotaju se strucci kukureka, omana i ljošcana, a potom se u nju naspe voda i ostavi da prenoci na kucnom pragu ili pored neke biljke, tako da se zorom u nju slije i rosa.

Za velikog sveca - dve slave

Svetog Georgija pravoslavni Srbi slave dva puta u godini. Pored ovog prolecog, "na dan postradanja", slavi se i 16. novembra Ðurdic, u znak secanja na dan prenosa moštiju ovog sveca iz Nikomidije (sada Izmir u Turskoj) u grad Lidu Palestinsku. Na pravoslavnim ikonama i srednjovekovnim freskama Sveti Georgije je predstavljen kako na konju, u vojvodskom odelu sa krstastim macem ubija aždaju koja je simbol paganske vere. Ta ikona je, po nepisanom pravilu, u domovima onih koji slave Ðurdevdan. Na ikonama za praznik Ðurdic, ovaj svetac se predstavlja kao pešak u stojecem stavu sa kopljem ili macem u ruci.

Tom vodom se na Ðurdevdan umivaju svi ukucani da bi sa sebe skinuli cini, uz misao da dobro pobeduje zlo. Takode, uoci slave, ispred kuce treba ostaviti dva-tri strucka omana, pa ih, kad se narose, uneti u sobu i okaciti da se suše. Osušena biljka kasnije se koristi prilikom izvodenja raznih ljubavnih rituala, a veruje se i da cudesnu moc ima i bosiljak koji je u noci pred Ðurdevdan pokupio rosu.

Smatra se da na Ðurdevdan deluju veštice i druge zle sile, zbog cega su seljaci palili velike vatre da bi "zaštitili sebe i selo".

Obicaji vezani za Ðurdevdan se vrše pre izlaska sunca, i to cesto na reci, što svakako ima svoj magijski znacaj. Medutim, najveci broj obicaja spada u cistu magiju, kod cega onaj, koji ih vrši, nema u vidu nikakvog odredenog demona ni božanstvo.

Žene i devojke donesu uvece kuci "omaje" tj. vode sa kola vodenicnoga, "da se od njih svako zlo i prljavština otrese i otpadne", kao omaja od kola, i stave u nju razlicitog bilja a narocito selena, da prenoci, pa se ujutru njom kupaju u gradini pored selena i pored ostalog cveca.

Zarad plodnosti svoje stoke, da bi oduzele mleko tudoj stoci, nocu neke žene vracaju (retko muškarci), koje su gole i jašu na vratilu (obilaze oko tudih torova). Sve to pokazuje, da je obicaj veoma star.

Ðurdevdan je, po narodnoj pesmi, bio je krsna slava Marka Kraljevica, to jest njegove kraljevske kuce Mrnjavcevica (njihova teritorija na prostorima današnje Makedonije za vreme cara Uroša bila je u samom središtu srpske carevine 1360. godine).

Krsna slava i Ðurdevdan (na inicijativu Turske kao praznik Erdelezi - Budenje proleca) nominovani su 2013. godine za Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleda covecanstva UNESCO. Krsna slava je prihvacena i uvršcena 2014. godine.

A ŠTA KAŽU ISTORIJA i CRKVA?

Sveti Georgije (275-303) istorijska je licnost i živeo je u vreme cara Dioklecijana (284-305), velikog progonitelja pristalica, tada državno nepriznate, hrišcanske vere.

"Ovaj slavni i pobedonosni svetitelj, roden je u Kapadokiji kao sin bogatih i blagocestivih roditelja. . . ", zapisano je u "Prologu" vladike Nikolaja Velimirovica u kome se takode kaže da je i otac svetitelja postradao kao hrišcanin i da je on uz majku odrastao u Palestini.

Još dok je bio dete, kada je njegov otac poginuo, mali Georgije se sa majkom preselio u Palestinu  na majcino veliko i bogato porodicno imanje, gde je dobio visoko obrazovanje.

 U rimskoj vojsci se brzo istakao svojom hrabrošcu i bojnim zaslugama. Napredovao je naglo, od obicnog vojnika do tribuna, da bi ga, vec u njegovoj dvadesetoj godini, licno car Dioklecijan proizveo u cin komita tj. vojvode (najstariji vojni cin, kojim se postaje i carev savetnik).

 Georgije je vec u dvadesetoj godini dospeo do cina tribuna u službi cara koji je u njega polagao velike nade.

 Mladi tribun, kako kaže istorijsko predanje hrišcanske crkve, odvažno je stupio pred cara i saopštio mu da je hrišcanin, cime je zapocelo njegovo stradanje za veru.

 Car Dioklecijan, jedan od tadašnjih rimskih tetrarha (cetvorovlašce), osudio je Georgija na okove, tamnicu i strašna mucenja koja nisu promenila njegova ubedenja.

 Videvši da muke ne moge da slome ni telo ni Georgijevu veru, Dioklecijan je odlucio da ga pomiluje pod uslovom da prinese žrtvu rimskim božanstvima.

 Georgije je na kipu, kojem je trebalo da prinese žrtvu, nacinio krsni znak, nakon cega se statua mnogobožackog idola rasprsnula. Videvši ovo, Dioklecijanova žena Aleksandra je uzviknula: "I ja verujem u Georgijevog Boga!", na šta Dioklecijan naredi da im bude odrubljena glava, što je i ucinjeno.

 Pogubljen je 303. godine, ali, kako kaže predanje Crkve, "to nije kraj njegovim javljanjima i cudima".

 Pod Georgijevim uticajem "mnogi su primili veru Hristovu, a medu njima i careva žena Aleksandra, glavni žrec Atanasije, zemljoradnik Glikerije, potom Valerije, Donat i Tirin".

 Ðurdevdan je obeležen crvenim slovom u kalendaru SPC kao zapovedni praznik i slavi se uvek 6. maja.

Tagovi

Komentari 6

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

008

Свети оче Георгије, моли Бога за нас грешне!

Robot

Ouvek se znalo cak i za vreme Tita i komunizma ko proslavlja 1.Maj a ko lozi vatru na Djurdjevdan! Sretna slava svima koji slave!

Srbija

@Robot 1. maj nije komunisticki praznik edukuj se malo

special image