Karijera Dejana Stankovića kroz rubriku TOP 11. Mesto i za Sašu Ilića. Saznajte neobjavljene anegdote: Kada se Miha prvi i jedini put u životu uplašio i koga je zbog toga jurio da bije? Koju poruku je Murinjo poslao Materaciju?
Pre par dana, Patrik Vijeira je sastavio svojih TOP 11: Bufon, Zaneti, Kanavaro, Turam, Zambrota, Figo, STANKOVIC, Emerson, Nedved, Ibrahimovic, Trezege.
Pre par godina, "Gazeta" je sastavila TOP 11 igraca koji nikada nisu zakazali u milanskom derbiju: Paljuka, Sabadini, Stam, Samuel, Simeone, STANKOVIC, Gatuzo, Berti, Hatli, Ševcenko, Milito.
Dosta je on bio u TOP 11. Vreme je da uzme marker u ruke i da krene redom. Od golmana do špica. Težak zadatak. Cak i za coveka koji je uvek znao šta hoce. Od trenutka kada su mu u Zemunu rekli da je netalentovan, do trenutka kada je u magicnoj madridskoj noci dotakao zvezde. Tri kluba, tri reprezentacije.
Prva brojka ima veze sa njegovim karakterom, druga je efekat brdovitog Balkana.
STANKOVIC U INTEROVOJ "KUCI SLAVNIH"
Gde god je igrao, upisao se u anale. Najmladi debitant i kapiten u istoriji Crvene zvezde. Clan tima koji je Laciju vratio "skudeto" posle 26 godina. Protagonista u antologijskoj sezoni u kojoj je Inter osvojio "tripletu". Cesto je umeo da kaže ’postoje utakmice koje igraš i placeš’. Njegova je svaka bila na ivici suza i do poslednje kapi znoja.
Dobrodošli u TOP 11 Dejana Stankovica, najtrofejnijeg srpskog fudbalera i jedinog igraca na svetu koji je branio boje tri reprezentacije na tri Mundijala.
"Pratio sam, sve znam i jedva cekam. Malo me to i plaši, polako ulazim u istoriju. I to debelu istoriju. Godine prolaze. Lepo je kada te se saigraci sete, kada te nominuju, kada kažu da nisi nikada zatajio, da si uvek bio prisutan kada se lomila utakmica. Probacu da odaberem svojih 11, iako sam svestan iskušenja u koje se upuštam".
Sistem: 4-3-3
"To smo igrali kod Kosana u mojoj poslednjoj sezoni u Zvezdi. Doduše, malo pomeren, gde su Panta, Perica i Jovicic bili u špicu, ja polulevo, Bunja u sredini, Ilke desno, a Bjega, Aca Kristic, Pecelj i Njeguš pozadi. Golman je bio Jevra. Igrali smo mnogo lep fudbal u tom sistemu i neka bude 4-3-3. Bar za pocetak, a kasnije cu od razvoja situacije na terenu, vršiti odredene takticke korekcije. Kao Murinjo".
CRVENA ZVEZDA (1995 - 1998)
Datumi, datumi, datumi... služe nam da zapamtimo istoriju. Neki se zapišu, neki podvuku, neki zaokruže crvenom olovkom. A neki ostanu urezani u memoriji kao datumi rodenja najbližih clanova familije.
"Da, 11. februar 1995. Od treme se i ne secam šta mi je Ljupko rekao kada me je poslao na teren. Neko je dobacio sa tribina ’gde ceš dete sada’. Pošto je bilo 2:1, bila je frka. Ali zato je Ljupko... Ljupko. Iznenadio je i samog sebe, ne samo mene i prisutne na stadionu. To pricam i mojim klincima na kampu, moraš malo i da rizikuješ ako želiš da uspeš u životu. Pogledajte engleske ekipe, imaju vrhunske strance, a svake sezone izbace po 4, 5 mladih igraca. Radeci u UEFA, znam da je milijardu funti uloženo u razvoj mladih kategorija na Ostrvu. To se isplati. Tako je i to na Karaburmi bio pocetak jedne prelepe price. Sudbina je htela da debitujem baš protiv kluba u kojem je moj otac igrao. Pun stadion, ja 16 i po godina, šta zna dete šta je 200 kila. Ušao sam i odmah raspalio po lopti, fijuknula je pored stative. Dve je golman Saša Petrovic izvadio iz rašlji. Dobro je prošlo. Prelomiš i ideš dalje".
Na Karaburmi se uhvatio za krake rakete, pa pravac u orbitu. Ali postepeno. Oblak po oblak. Nije mu bilo ispod casti da se vrati medu omladince i osvoji Kup.
"Sišao sam dole u 17 sati i odigrao finale protiv Buducnosti. Oni su imali Nedovica, cini mi se i Ðokaja. Sjajna ekipa, sretali smo se u reprezentativnim selekcijama. Slavili smo 6:0, ja sam dao pet komada. OK, tada sam vec bio prvotimac, upisao se u strelce medu seniorima, ali ta predigra ostaje zauvek u secanju. Dokazao sam svima da me Ljupko ne stavlja slucajno u prvi tim. Sada sa 40 godina, mogu tako da rezonujem. Ranije možda i ne bih. Znam da je bilo ’step by step’ i da je to bio jedini ispravan put".
Necemo ni slova o Kajzeru. Sve se zna. Sve je receno i napisano. Milion puta. Hocemo o Lucanima. Kad je neko pitao Pižona: ’Šefe, a ko je kapiten?’.
"Nisam znao gde je levo. Toliko starijih igraca, a Piki kaže ’Deki’. Njegova lucidnost, njegova ideja da Zvezdino dete ponese traku. Ne znam da li sam i dalje najmladi u istoriji, to me previše i ne dotice, rekordi su tu da bi se rušili. U tom momentu to je bilo WOW, sa 18 godina ostvarenje sna. Pre svega, velika cast, odgovornost, ozbiljnost... Mnogo toga u jednom detetu. Nisam se povukao, naprotiv. Isprsio sam se koliko sam mogao. Zahvalio bih se još jednom Zvezdi zbog svega što je uradila za mene i zbog toga što je verovala u mene. Možda sam prebrzo otišao, ali takvo je vreme bilo. Tako je i danas. Cim stasaš, cim pokažeš svoju bravuru i talenat, menjaš sredinu i ideš tamo gde je bolje".
Kada je Srbija u Mariboru izgubila od Slovenije i oprostila se od Evropskog prvenstva 2012, Deki je ušao u svlacionicu i rekao ’momci, ovo je bila moja poslednja utakmica u reprezentaciji, svi imate moj broj telefona, bilo šta da vam zatreba u životu, stojim vam na raspolaganju’. Legenda kaže da se Pižon nadovezao recima ’pa i meni je poslednja, ovi ce još veceras da me smene’. Onako, u Vladinom stilu. Iskreno, prostodušno, iz srca.
"Piki (Pižon) se znao sa mojim caletom još od malih nogu. Išli su zajedno u školu na Bulbulderu. Dugo nije imao pojma da sam ja njegov sin. Tokom jednog treninga, slucajno ga je video na tribini, obradovao se i pitao: ’Pope, otkud ti’. Tada sam prvi put saznao da su caleta zvali ’Pope’. Zbog brade. On kaže: ’Evo, došao da gledam malog’. Ko je tvoj mali? ’Stankovic’. Koji, bre, Stankovic? ’Pa Deki’. Ma nemoj da me zezaš. I tako njih dvojica obnove druženje koje hvala bogu traje i dan danas".
Kandidati iz Crvene zvezde:
Golmani: Zvonko Milojevic, Dragoslav Jevric;
Odbrana: Nenad Sakic, Dejan Stefanovic, Mitko Stojkovski, Goran Ðorovic, Vinko Marinovic, Ivan Dudic, Zoran Njeguš, Goran Bunjevcevic, Aleksandar Krisic, Srdan Pecelj;
Vezni red: Nikola Radmanovic, Marko Perovic, Ivan Adžic, Nebojša Krupnikovic, Dejan Petkovic, Bratislav Živkovic, Jovan Stankovic, Darko Anic, Jovan Gojkovic, Dejan Ilic, Dalibor Škoric;
Napad: Darko Kovacevic, Perica Ognjenovic, Goran Stojiljkovic, Miodrag Pantelic, Goran Drulic, Zoran Jovicic, Dragan Micic, Boban Stojanovic, Saša Markovic.
"Lepa generacija. Ustvari, dve generacije. Ta starija, kada sam ulazio u prvi tim. Mitko Stojkovski, Krupni, Adža, Rambo, Radman, Ðora, Miloje... To je za mene, znaš ono... ja sam bio ’mali od palube’. Slušao i upijao. Ipak su oni bili igraci sa iskustvom. Posle toga, generacija u kojoj sam ja bio protagonista. Duda, pokojni Bunja, Perica, Panta, Jovicic, Njeguš, pokojni Cune, Aca Kristic, Ilke... I to je kod mene lepo podeljeno na dve etape".
TOP 11 - Zvonko MILOJEVIC
"Na stranu što je u tom trenutku bio najbolji golman Jugoslavije, to je covek koji mi je bio najbliži. Neko ko me je prihvatio kad sam došao kao klinac, vozio me na treninge, izlazio sa mnom... Uz njega sam poceo da upoznajem život. Odlazili smo u restorane na klopu, izlazili uvece u klubove, družili se kod kuce, išli na slave... Izgradili smo vremenom odnos koji je kasnije prerastao u nešto mnogo više od prijateljstva. On je bio moj kum na vencanju, a Ivan Dudic je bio sa Anine strane. Zato se šalimo da je Duda kuma. Zvonko je hvala bogu dobro. Cujemo se, evo baš pre par dana smo bili zajedno. Šta da kažem, ne daj se Miloje, bori se Miloje! Idemo dalje, život je nepredvidiv. Ne znamo šta nas ceka. Zato ga treba živeti onako kako dolikuje. Da poštuješ, da imaš vrednosti, da ne zaboraviš odakle si, sa kim si i kako si poceo. Miloje se izdigao iznad svih problema, napredovao koliko je mogao. Što bi rekao Gaga Nikolic, idemo dalje".
TOP 11 - Nebojša KRUPNIKOVIC
"Razmišljao sam, ko, šta, kako... Voleo bih da izvucem nekoga iz tog prvog perioda. Taj moj pocetak. Ðora, Mitko, Adža, Rambo... Mitko Stojkovski je medu prvima rekao da cu biti veliki igrac. Moja keva još cuva taj njegov intervju, pozdravljam ga ovom prilikom i želim mu sve najbolje. Jedna strašna generacija jakih i zdravih momaka. Vreme nije bilo prijatno, izlazilo se iz sankcija. Oni su kao grupa imali ozbiljan uticaj na moje odrastanje. Ipak, meni se tada najviše dopadao Krupni. Uživao sam kako je igrao tih godinu dana. Onaj gol makazicama na JNA, 2:2... Sve mu je polazilo za nogom. Podsetio me na moju poslednju sezonu u Zvezdi. Kako sam je šutnuo, tako je ulazila. Dao sam 25 golova kao vezni. Krupni je te godine igrao ozbiljan fudbal i povericu mu ulogu levog veznog u mojih TOP 11. Da mi niko ne zameri, a nema ni zašto. Rambo je takode bio vrhunski igrac, ali imam u glavi drugog kandidata za poziciju pleja. Rambo je uvek tu, u srcu. Hvala mu do neba što mi je pomogao da se naviknem na zahteve seniorskog fudbala. Zajedno sa Darkom Kovacevicem".
LACIO (1998 - 2004)
Leto gospodnje ’98. Pocetak italijanske balade. Ok datumi. Ali ništa bez Paninijevih slicica. "Kažu da ako nisi bio na slicici, nisi se ni bavio fudbalom. Na ovoj prvoj sam kao pit-bul. Auuuuu, al’ sam bio
ljut".
Možda je hteo u neki drugi klub, a oni ga poslali u Lacio.
"Ne, ne, ne... To je bio taj izbor. Samo taj".
1998/99.
13.12.1998. Sampdorija - Lacio 2:5. Mihajlovic tri, Deki jedan. Petarda na Marasiju i ’adio’ Lucano Spaleti.
"Miha ga je smenio. Prvi slobodnjak, kao nacrtan za njega. Ima snimak na jutjubu. Manco, Miha i ja. Oni pomere, Manco mi gurne i ja pored stative za dlaku. Znaci, prvi je prepustio meni, posle je imao tri od tri. Ušao je u istoriju kao jedini koji je dao tri komada iz slobodnog udarca na istoj utakmici. Kolina je bio sudija, znam da sam skrivio penal, secam se i kako je tekao rezultat... Sad me vracaš u prošlost, secanja naviru... Ali prija. Posle sam dao gol, malo sam Sakaru izlomio. Kaže da se okliznuo, ok (smeh). Mihina nestvarna partija. Muceni... kako se zvao golman... F, F, F... Feron, tako nešto. Nije znao gde udara. Bravo, secam se Spaletija kako sedi, ali ne sedi normalno, nego se popeo na stolicu pa kao da cuci. Smenili su ga odmah posle te utakmice".
17. 1. 1999. Parma - Lacio 1:3. Mancini na asistenciju Mihajlovica iz kornera, postiže jedan od najlepših golova u istoriji italijanskog fudbala.
"Ma oni su se znali iz Sampa. I to je bilo nešto neverovatno. Cim Miha spusti glavu, Manco krene da trci. Znali su se u dušu. Pošto je Manco imao to ’corto-lungo’, kratko pa dugacko. Znaci, oooop... korak unapred, kao da hoce prema lopti i onda pun sprint u prostor. Tu odbrambeni zastane, on ga je vec prošao, Miha šalje dugu i Manco ima otvoren put ka golu. Mnogo golova su dali na taj nacin. Ili posle kornera. To u Parmi je bilo spektakularno. Manco stane kod golmana i samo izade ta tri metra, zauzme poziciju i saceka loptu. Da li glavom, da li nogom... eto, tada i štiklom. Taj gol je ostao u analima i prepricava se i dan danas kao nešto nevideno. Kasnije je i Seržo Konseisao dao nekoliko golova na Mihine asistencije iz coška. Dakle, neko kome skok igra nije bila specijalnost. Jednostavno, ’cale’ ih je gadao u trepavicu. Fascinanto".
17.4.1999. Lacio - Juventus 1:3. Svoja jedina dva ’italijanska’ gola, Tijeri Anri je dao baš protiv Lacija i omogucio Milanu da te sezone osvoji ’skudeto’.
"Markedani je napravio kiks. Anri je samo šest meseci proveo u Juventusu, posle je otišao u Englesku i ispisao istoriju Arsenala. Baš je našao protiv koga ce da bljesne. Nije nas samo Anri te sezone sprecio da osvojimo titulu. Imali smo zicer sa Empolijem, to da smo dobili, odlepili bi se i završili posao. Manco se propisno obrukao, promašio par cistih šansi. Završilo se 0:0 protiv ekipe koja je još za Božic ispala iz lige. Posle i Vijeri pogodi precku protiv Fiorentine, ne znam ni kako je uspeo iz te pozicije da gada gore, pošto je bio skoro na gol-liniji. Imali smo 8 bodova prednosti 7 kola pre kraja i nismo bili šampioni. Nema veze, sve se vratilo godinu dana kasnije".
1999/2000
19. 3. 2000. Verona - Lacio 1:0. Devet bodova minusa, osam kola pre kraja. Delovalo je da se i Lacio upoznao sa znacenjem termina ’Fatal-Verona’.
"Oni su imali klince u špicu, igrao je i Morfeo. Dosta lagana i nezgodna ekipa. Par nedelja kasnije, dobili su i Juve, a naredne sezone i Interu pomrsili racune u borbi za titulu. Srecom, nanizali smo nekoliko pobeda, Juve je izgubio od Verone i Milana i desilo mu se isto što i nama prethodne sezone. Dovoljno je malo da se poljuljaš, da izgubiš stabilnost, ude voda u uši i stvarno ne znaš ni gde si, ni šta si. To je taj tunel. Nije to jedna utakmica, to su utakmice. I svaka je kljucna. Pritisak u Italiji je neverovatan. Secam se bure nakon što je Kanavaru poništen regularan gol protiv Juventusa. Ozbiljna frka se digla. Naši navijaci su uneli mrtvacki sanduk na tribinu i na simbolican nacin sahranili italijanski fudbal".
1. 4. 2000. Juve - Lacio 0:1. Simeone glavom, pa tri prsta ka severnoj tribini. Simplon. Covek odluke i u naredne cetiri utakmice. Protiv Pjacence, Venecije, Bolonje i Redine.
"Colo je bio ’impekabile’. U svemu. Pozicija, citanje igre, ubacivanje iz drugog plana... Kao da je imao magnet. Gde se on pojavi, tu je lopta. Takav je bio i u Atletiku i kasnije u Interu. Nikada necu zaboraviti to poslednje kolo. Oni u Parudi, Kolina svira, pala tona kiše, sve pliva na terenu. Nema prekida utakmice, mora da se igra. Juve promašio 10 mrtvih šansi, sad Pipa Inzagija da pitaš, mislim da bi se odrekao polovine golova u karijeri u zamenu za jedan tog popodneva na Kuriju. Šta se dešava? Kalori daje gol, Peruda dobija 1:0. A mi protiv Redine, pamtim kao kornjaca. Istorijski dan. Vratili smo titulu posle 26 godina. Milion ljudi je došlo dole u ’Cirko Masimo’ na proslavu. Nezaboravno. Darko Kovacevic mi je posle te naše pobede u Torinu prišao i rekao ’dobili ste bitku, mi cemo rat’. Kada se sve završilo, zvao me je na fiksni rano ujutru. Kaže ’mali, samo da ti cestitam. Krecem za reprezentaciju pa se vidimo u Beogradu’. Darko je i naredne godine imao zapaženu ulogu u Juventusu. Secam se dva komada na San Siru, sam je dobio Inter. Baš je izdominirao te sezone".
2000/01
2. 12. 2000. Lacio - Redina 2:0. Simone Inzagi se prepirao sa Krespom oko penala protiv Redine i nakon što mu je Taibi skinuo ’panjenku’, izazvao salve zvižduka sa tribina.
"Da, da, da... Ono kad je podbo. To su njihove stvari. Špicevi imaju te bubice u glavi. Ali Krespo je ’high level’ kategorija. Igrali smo posle i u Interu, one sezone kad smo sa Mancom gazili sve redom. Inzagi je stigao iz Pjacence, malog kluba, ali je lepo izdelio minutažu sa Salasom u toj šampionskoj sezoni. Ja se nikada nisam gurao za penal. Kao klinac sam mašio na nekim jakim turnirima i loše sam se osecao. Mnogo loše. Nije me bilo strah da ih šutnem, ali zašto bih sebe dovodio u tu situaciju. Šutnuo sam dva ili tri puta. Jednom za Inter u Superkupu, kad je Žoze došao, pogodio sam precku. Jednom za Zvezdu u polufinalu Kupa protiv Obilica, tu sam dao. I jednom za reprezentaciju, protiv Kazahstana na 0:0, dao. Dosta. Šta znam, nisam bio ’rigorista’. Nisam ja taj. Ako treba da se trci, da se žrtvuje, da se potuce, da se šutne sa pola terena, nogom, glavom... Tu sam prvi. Ali penali... jednostavno... bilo je igraca koji to rade bolje od mene".
10. 6. 2001. Peruda - Redina 1:1. ’Fratello’ Materaci pogada sa bele racke protiv Redine i sa 12 golova postaje najefikasniji defanzivac u istoriji Serije A.
"Koki (Kolarov, prim.aut) mu se približio ove sezone. Kol’ko je dao, 9? Marko je tada u Perudi izvodio slobodnjake i penale. Drago mi je što smo kasnije podelili sobu šest godina u Interu. Imao sam cast da upoznam izuzetno kvalitetnog momka sa kojim sam i danas u bratskim odnosima. On, Kivu, Vesli Snajder... Marka najcešce vidam, ali tu je i Kivu. Baš smo juce Ana i ja rucali sa njim. Kakva je to koincidencija, Kristijan je sada trener mom Aleksandru u Interu. Ta prijateljstva su bogatstvo koje ti fudbal ostavlja posle karijere".
2001/02
8. 9. 2001. Peruda - Lacio 0:0. Prvi put u dresu Lacija zajedno sa Darkom Kovacevicem. Doduše, samo 5 minuta. Deki od 75’, Darko do 80’.
"Mi smo i prethodne sezone mogli do titule. Posustali smo u poslednja tri kola. Inter nam je u 90. minutu otkinuo dva boda, Dalma je dao gol iz slobodnog udarca. Falila nam je neka ’zamenica’ više, da smo imali dužu klupu, uzeli bismo opet ’skudeto’. Posle je došao Zak (Zakeroni, prim.aut). Tu su vec krenuli problemi, finansijski kolaps, odlazak Kranjotija, kraj jednog ciklusa. Darko je odigrao samo sedam utakmica i vratio se u Španiju. Ispali smo iz Lige šampiona, usledile su totalne reforme. Manco je zamenio Zaka i tu smo uspeli malo da se stabilizujemo. Tu sam se i ja ustalio definitivno u startnoj postavi Lacija".
5. 5. 2002. Lacio - Inter 4:2. ’Dopijeta’ Poborskog, suze Ronalda, šok na Olimpiku. ’Interisti’ još pate zbog te utakmice. Famozni ’Cinque maggio’.
"Odvezao sam familiju u petak u Ljubljanu, u subotu se vratio na trening, prespavao i u nedelju igrao. Izašli smo da završimo to, odmah na odmor i dalje. Znaš kako, igraš u Rimu, nosiš dres Lacija, uvek imaš poseban motiv protiv ekipa koje stižu sa severa. Inter, Milan, Juve... svejedno. Opet bih isto uradio. Iz poštovanja prema klubu ciji grb nosiš na dresu, moraš uvek da igraš do koske. Tako sam se ponašao svuda. Cudna utakmica, cudan ambijent, 80.000 ljudi na Olimpiku navija za Inter. To su dva bratska kluba, odnosno navijaci su se pobratimili. ’Gemellaggio’, italijanskim žargonom. Ceo stadion na strani Intera, tim pre što je i Roma bila u nekoj kombinaciji za titulu. Ali, Inter je imao Greška u ekipi. Kad samo pomislim... covek ih je sam zakopao sa dva kiksa. Poborski je dao dva gola, cak malo i gestikulirao prema navijacima. U poluvremenu ozbiljna frka kod nas u svlacionici. Ljudi, jeste cudno, ali mi imamo zadatak. Nama je pobeda automatski produžavala odmor. Ne bi išli u Intertoto kup, vec u kup UEFA. To je cetiri nedelje više za predah od naporne sezone. Malo smo se konsolidovali, izašli na teren i oni centar nisu prešli. Igrali su za titulu, kako su minuti prolazili, bili su sve bledi i bledi".
2002/03
17. 5. 2003. Lacio - Breša 3:1. Prvi susret sa Gvardiolom, posle onog obracuna Zvezde i Barse u Kupu pobednika kupova. Na Nou Kampu, 3:1 za Pepa, na Olimpiku 3:1 za Dekija.
"Tu je Robi Bado dao jedan od najlepših golova u karijeri, a meni je nastradala bubna opna. Imali su Bada, Gvardiolu... okupili su te starije igrace da bi ostali u ligi. Da, secam se da smo ih dobili, meni je Šop razbucao bubnu opnu. Lepo je kad evociraš uspomene i vidiš koga si sve imao i kao saigrace i kao protivnike tokom karijere. Pep je i kao igrac razmišljao na nacin na koji sada vodi svoje ekipe. Voleo je trenere koji insistiraju na posedu i na napadackoj formaciji. Neki kažu lako je voditi velike ekipe. Nije lako. Možda on sa Sitijem malo koci, možda još nije upakovao sve kako hoce. Iako su mnogo para potrošili. Mnooooogo... za moj ukus i previše. Tu mi malkice izlazi iz klišea. Ali, za sve ono što je uradio u Barsi, kapa dole. Jesu to bili top igraci, ali nije lako izvuci iz svakoga od njih maksimum. Želim mu svu srecu, mada ponavljam, cini mi se da bi sa Sitijem morao mnogo bolje da funkcioniše. ’Mi do permesso’, što bi rekli Italijani, da uzmem sebi slobodu da komentarišem jednog tako velikog trenera. Ipak, rezultati u Ligi šampiona u poslednje dve sezone govore da mu fali nešto i da to nije to".
2003/04
21.12. 2003. Lacio - Inter 2:1. Almeida otima karton iz ruku sudije Trefolonija i sakriva ga iza svojih leda, na zaprepašcenje svih aktera na stadionu. Dobija tri meca suspenzije.
"Ja sam u tom momentu vec bio završio pricu sa Interom. To je bio decembar, a ja sam se sredinom januara preselio u Milano. I pored toga, odigrao sam pošteno, namestio Koradiju gol i bio medu najboljima na terenu. Opet kažem, to mora tako da bude. To što nosiš na sebi, taj dres, taj grb, to je svetinja i amen. Od toga se ne odustaje. Ne secam se tog gafa Almeide sa kartonom. Moguce, od Matijasa je moglo svašta da se ocekuje".
23. 12. 2003. Lacio - Peruda 3:1. Poslednji gol Dejana Stankovica u dresu Lacija. Tokom zime, ubrzana selidba u Inter i prvenac protiv Milana. Direktno iz kornera. Ni manje, ni više.
"To si me sa Perudom iznenadio. Ne secam se ni utakmice, ni gola. Znam da sam u Kupu Italije dao gol protiv Parme, ušli smo u polufinale. Oni su kasnije osvojili trofej. Nisu mi poslali pola medalje, ali nema veze. Pritisak je bio ogroman, navijaci su poceli da me prozivaju i insistirao sam da odem vec u zimskom prelaznom roku. Nisu to bile prozivke iz mržnje, vec iz ljubavi. Gubiš nekoga koga si do juce obožavao. Situacija u Laciju je bila sve teža, niko nije mogao ni sladoled da ti garantuje, a kamoli platu ili neki ozbiljniji projekat. Doneo sam odluku i nije moglo nazad. Isto bih i danas uradio. Smatram da je ambicija jako bitan faktor u životu. Znaš ono iz filma ’svakoga dana u svakom pogledu sve više i više napredujem’. Znaci, sledeci ’step’. Misija sa Lacijom je završena, idemo dalje".
Kandidati iz Lacija:
Golmani: Andelo Peruci, Luka Markedani;
Odbrana: Alesandro Nesta, Nestor Sensini, Huan Pablo Sorin, Cezar, Ðuzepe Pankaro, Fernando Kouto, Jap Stam, Siniša Mihajlovic, Ðuzepe Favali, Masimo Odo, Paolo Negro;
Vezni red: Seržo Konseisao, Matijas Almeida, Atilio Lombardo, Dino Bado, Huan Sebastijan Veron, Pavel Nedved, Roberto Baronio, Ivan De La Penja, Gverino Gotardi, Dino Bado, Karel Poborski, Gaicka Mendijeta, Ðordo Venturin, Fabio Liverani, Dijego Simeone, Lukas Kastroman, Ðulijano Ðanikeda, Osman Dabo, Lucano Zauri, Demetrio Albertini, Stefano Fiore;
Napad: Fabricio Ravaneli, Marselo Salas, Kristijan Vijeri, Roberto Mancini, Alen Bokšic, Darko Kovacevic, Ernan Krespo, Enriko Kijeza, Roberto Muci, Simone Inzagi, Bernardo Koradi, Klaudio Lopez.
"'Cale' se jedino plaši zmija... Veron me zadužio"
Kakva imena! Kakve vedete! Koliko je tu samo klase i trofeja. I koliko zajednickih akcija sa svima njima. Na terenu, ali i van njega. Recimo, u lovu.
"Uuuuu, sa Andelom. Andelilo Peruci, on je ’famoso’ po tome. On je lud što se tice lova. I onda Pankaro, Koradi, Fiore, Ðanikeda, Favali, ja... znaci, ujutru rano, baš rano... pošto Andelo živi 80 km van Rima i nekih 50 km od Formela gde smo trenirali. Otišli smo u lov i ništa nismo ulovili. Jer nemamo pojma, ne poštujemo pravila lova. Koliko god je Andelo nateravao divlje svinje da mi tu opalimo nešto, nismo imali srece. Al’ je zato klopa koju je spremio kod njega kuci bila nezaboravna. Samo ga vidiš dode na trening, sav iscepan i izgreban u licu. Šta je bilo, kaže: ’Protrcala mi jedna divlja svinja, ja za njom u žbun’. Secam se jednom, tu je Miha hteo da ga sa’rani... Miha se užasno plaši zmija. I Andelo je tokom dolaska na trening pregazio jednu autom, uzeo glavu, zalepio i stavio Mihi u neseser (SMEH)... i mi smo se kupali (SMEH), završili sve... Miha polako otvara neseser i kad je video... ’šta je ovo... aaa...aaa..aaaa.aaaa...’. Žut, zelen, beo... promenio je deset boja u jednoj sekundi. Ali stvarno mu je pozlilo. To može Miha jednom da ti isprica, odlicna je anegdota... on je jurio Andela po Formelu... nije hteo da se vrati u svlacionicu dok mu se ja nisam zakleo da sam uzeo zmiju, stavio u kesu i bacio van svlacionice. Znaci, bio je zelen kao taj tvoj teren za TOP 11“.
TOP 11 - Huan Sebastijan VERON (vezni red)
„Seba je vec tada bio moderna ’desetka’. Ispred odbrane u 4-4-2 Svena Eriksona. Ili 4-4-1-1. Ono, mozak ekipe. Kreator, sa mnogo trcanja, mnogo poznavanja fudbala. Imao je neku nenormalnu viziju, mnogo je bilo lako da igraš pored njega".
A Dejan Veron? Kako je, šta radi?
"Ne, pazi. Nije Dejan, vec Deian. Izbacio je ’J’ i stavio ’I’, da ga Argentinci ne bi izgovarali ’Dehan’. velika cast za mene. Kad je dao sinu ime Deian, ja sam rekao ’Sebo, je l' me zezaš?’. On kaže: ’Ne, ozbiljan sam’. Eto, veže nas još nešto. Cak smo Seba i ja imali jedan period gde je bilo izvesne netrpeljivosti. Naravno, sve rešeno za tili cas i on posle toga dode i kaže da je sina nazvao po meni. Deian je generacija sa mojim Stefanom, vidim da je izrastao i da igra fudbal. Žao mi je što nisam išao na ovaj skup legendi Totenhema. Igrao sam fudbal u Kini i pukla mi je loža, pa sam propustio priliku da se sretnem sa Sebom. Ali videcu ga uskoro. I njega je Manco doveo. Dakle, ako hoceš da osvajaš trofeje, moraš da dovedeš igrace sa šampionskim pedigreom".
TOP 11 - Alesandro NESTA (odbrana)
"Nesta? Nesta nije izvukao iz sebe 100 odsto. Na stranu to što je osvojio Ligu šampiona sa Milanom. Tu je bio 10 od 10. Mislim da je u Laciju bio 8 od 10. Ali i to je bilo dovoljno za vrhunski nivo. Secam se Juginih reci, okupili smo se pred onaj baraž sa Madarima i tu sam ja prvi put došao u kontakt sa tim velikim igracima. Juga je tada bio u Laciju i vec se šuškalo da cu i ja uskoro u Rim. Pricao mi je non-stop o nekom klincu koji ima 17 godina i koji je nešto nevideno. Nebitno da li je okrenut licem prema lopti, levi okret, desni okret, markacija... I stvarno kad sam došao i video, ostao sam bez teksta. Bilo je momenata kada je sam igrao utakmicu. Sve stizao, sve zatvarao, sve hvatao... Cudo. Ako je Toti bio gladijator, onda je Nesta u svakom smislu reci Princ Rima".
Darko Kovacevic je takode stavio Nestu u TOP 11, a sa Jugom kad smo završili intervju, zvao je telefonom posle pola sata i rekao: ’Covece, pa ja sam zaboravio Nestu’.
"Eto vidiš. Nešto nestvarno. Mršav onako, a žilav i jak. Imao je ponekad problem sa ’tiltom’. Kad mu glava ude u tunel, spašavaj se ko može. Secam se derbija sa Romom, izgubimo 5:1, ja sam dao jedini za Lacio. Ali, Montela cetiri komada. Mamma mia. Nikad Nestu takvog nisam video. Ma slušaj, on se skinuo u poluvremenu, dosta je bilo. Ne igra više fudbal. Kraj. Tu krece natezanje, hoce da izade, nece da izade. I onda, 'ajde polako, vrati se, bice ok. On se vrati, Montela mu da još jedan i ’ciao ragazzi’. Ali, ozbiljan štoper. Nije imao srecu ni sa povredama, ode mu koleno na Svetskom protiv Austrije. Mogao je Ale još dosta toga da izvuce iz sebe".
INTER (2004 - 2013)
L’interismo e’ una corsa ad ostacoli, e ostacoli sono sempre interessanti. ’Interizam’ je trka sa preponama, a prepone su uvek zanimljive.
2004/05
1. 2. 2004. Inter - Sijena 4:0. Debitantska za ’Beneamatu’. Ukrašena ’dopijetama’ Rekobe i Adrijana.
"U 13 je bio kraj prelaznog roka, ja sam potpisao u 12.55 i u 15 vec bio na treningu. Cele te nedelje sam sa Mancom spremao Sampdoriju, a onda sam istrcao na San Siro protiv Sijene. Zak me pita: ’Je l' možeš’, kažem: ’Naravno, nikakav problem’. Ja koji sam voleo da odmorim, da odspavam, imao sam svoj ritual... Ništa od toga. Lep osecaj, dobra tekma. Rekoba je došao i dao mi loptu da šutnem penal. Rekao sam ’a ne, ne, ne... na prvoj cu ga sto posto ’okinuti’... samo ga ti cepaj’. Mogao sam, nisam hteo. Gde na prvoj. Znaci, ako ga ne šutiraš na 0:0 i 1:0, neceš majstore ni na 4:0. Je l' tako? Nije to za mene i necu. Penali me nisu interesovali. Samo van 16. Jedino se tako priznavalo smeh)".
11. 8. 2004. Bazel - Inter 1:1. Par dana posle utakmice, Adrijanu iznenada umire otac i njegova karijera krece u kontra smeru.
"Direktno se vratio sa sahrane i dao gol za 1:1. Kod kuce smo ih ’pocepali’ i otišli u Ligu šampiona. Te je sezone još bio na vrhunskom nivou. Ona strašna verzija Adrijana. Empoliju dva gola, ima ona slika gde se skinuo i sve puca na njemu. I polako, krece to zadovoljstvo... znaš kako, ja poštujem sve, ali znam da je on mogao da se izvuce iz toga i da bude još bolji. Zajedno smo došli u Inter, družili smo se... tragedije se dešavaju, mora da se prebrodi i nastavi dalje. Uz pomoc familije, tvoje glave, prijatelja, saigraca, trenera... tu je i podrška navijaca. Morao je da izgura i da svima pokaže koliko je jak. Imao je i taj Kup konfederacija na kome je bio najbolji igrac. Žao mi je zbog njega. Vidim da je sada ok".
Ne pije više?
"Ne znam. Imao je taj problem i to je bilo evidentno. U nekim trenucima, svi mi volimo da izademo, da se opustimo. Znalo se kad, šta i koliko. Ne želim ja da sudim, jer ne bih voleo ni meni niko da sudi. Od toga se ogradujem. Ja Adrija mnogo volim. Zaista ga obožavam i želim mu svu srecu ovoga sveta".
"Najdraža titula - za 'zelenim stolom!'"
12. 2. 2005. Inter - Roma 2:0. Konacno. Deki je zamenio Kilija Gonzaleza, razbio maler i prvi put u karijeri ukrotio ’vucicu’.
"I to zahvaljujuci ’caletu’. Miha je dao oba gola. Dva snajpera i ciao. Da, nije me nikako htela pobeda protiv Rome. Davao sam golove, ali nisam ih nijednom dobio u ’Derbiju dela Kapitale’. Miha je došao na Mancovo insistiranje, u pocetku milion problema sa navijacima i na kraju njegov karakter, volja, želja... Sve je okrenuo na svoju stranu i primorao ih da skandiraju njegovo ime. Posle je kao pravi pobednik, seo na klupu pored Mancinija i poceo svoju trenersku karijeru".
2005/06
12. 2. 2006. Inter - Juventus 1:2. Luiš Figo postavlja pitanje šta je tražio Lucano Modi u svlacionici sudije Papareste pre pocetka meca. Pocetak bure.
"Ma ta bura je pocela mnogo pre toga. Rekao sam milion puta da sam na tu ’administrativnu titulu’ najviše ponosan. Imali smo pošten odnos prema igri, uzeli smo naših 50 i kusur bodova i za svaki se propisno oznojili. Na stranu tih 17 nerešenih rezultata. Zvali su nas ’Mister X’. Primali smo golove u 90, 92, 94, 96. minutu... nije nam ni 3:0 bila garancija za pobedu. Na kraju je sve izašlo na videlo. Svi znamo ko je i šta radio. Greške se placaju. Koliko god oni prozivali da je to ’skudeto za zelenim stolom’. Ne, to je naš ’skudeto’, jer smo igrali casno i zaslužili da slavimo. Neko sa toliko iskustva kao što je Figo, sabere dva i dva i vidi da nešto ne ’kvadra’. Ok, svako je platio svoj ceh".
FUDBALSKI PODKAST "SVE U 16": JUVENTINO vs INTERISTA
29. 3. 2006. Inter - Viljareal 2:1. Dekijeve asistencije i golovi Adrijana i Martinsa. Uzalud. Viljareal je otišao u polufinale i doveo ’srpskog Dragona’ pred ozbiljnu dilemu.
"Pomislio sam posle Viljareala da nikada u karijeri necu osvojiti Ligu šampiona. Bili smo jaki, zdravi, mocni. Forlan nam je odmah dao gol u Milanu. Katastrofalna greška Pjera Voma. Ohhhh, mama mia, kakva greška. Uspemo da okrenemo sa moje dve asistencije, odemo tamo i cekamo, cekamo, cekamo... Ne znamo ni mi šta cekamo. I nikako i nikako... I onda Rikelme do Aruabarene, 78. minut, 1:0 za Viljareal. Od tog trenutka do kraja utakmice, nije se više igrao fudbal. To je ovo što Ajaks nije shvatio. Kraj. Izacuješ loptu, ubacuješ drugu na teren, nema više igre... Ciao! E, tako se ide u finale. Oni su tada išli na Arsenal i ispali. Arsenal u to vreme nije bio bauk, mogao je da se prode. Ali šta? Pa nije mogao Viljareal. Jooooj, ne mogu da ti opišem taj osecaj. Manco je poplaveo. Secam se tih krika iz kupatila, zatvorio se tamo dok sav bes nije izbacio iz sebe. Ništa nam nije bilo jasno. Pomislio sam, ako ne može, onda ne može. Ispadao sam kasnije od Valensije, Liverpula, Junajteda... Dakle, nije to za mene. Ono što sam osvojio kao klinac sa Lacijom u Kupu pobednika kupova, to je to. Poceo sam malkice da gubim nadu. Znaci, Liga šampiona ’arrivederci’. A onda je stigao Žoze i...".
Dijego Forlan? Isti onaj što je kasnije došao u Inter. Pardon, prošao kroz Inter.
"Majko moja, kakav je to igrac. Ja sam ga zvao ’sangue blu’. Živi primerak plave krvi. Znaš ono, kao sa dvora da je sišao. To je takav talenat, da nisi ni svestan. Žao mi je zbog svega što ga je pratilo u tom periodu. Pukne mu loža, vrati se, pa mu pukne clanak na treningu. Možda i najinteligentniji igrac sa kojim sa igrao u karijeri. Da otvori prostor, da odigra, da oseti trenutak... Nestvarno. To je i pokazao na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi".
2006/07
28.1.2007. Sampdorija - Inter 0:2. Nakon što je zamerio Ðenaru Delvekiju zbog faula nad Žulijom Cezarom, Marko Materaci je doživeo isto ono što je on sam uradio Zidanu u finalu Svetskog prvenstva. Dobio je udarac glavom u grudi.
"Vraca mi se... onako kroz maglu... da, Ðenova. Uvek teško gostovanje. Ne Ðenova kao klub, protiv njih smo uvek lako izlazili na kraj. Nego Samp. Velika borba, pobeda, tri boda... ali to sa Materacijem, uff... ne mogu da se setim... u svakom slucaju, sjajan detalj. Odlicna aluzija na Zidana i Svetsko prvenstvo".
4. 9. 2006. Fiorentina - Inter 2:3. Prva utakmica posle odlaska velikog Ðakinta Faketija. Legende italijanskog fudbala koji je sada zajedno sa Stankovicem postao clan Interove "Kuce slavnih".
"Tada je bio predsednik Intera. Brzo ga je odnela bolest, za tri meseca. Takvog coveka, takvu ljudinu, ne verujem da cu ikada više sresti. Olicenje dobrote, cistote, ljubavi... Sa njim sam stvarno vodio lepe razgovore. Imao je 60 i nešto godina, uvek zracio pozitivnim duhom. Nije bilo situacije koju nije mogao da reši ili da te posavetuje. Voleo je naš mentalitet, insistirao je da se ja dovedem, bio je na mojoj promociji, slikali smo se posle toga... Bilo nam je teško da se naviknemo na život bez Faketija. Mada, on za nas nikada nije ni otišao".
"Da je sudija bio slabijeg karaktera..."
2007/08
11. 5. 2008. Inter - Sijena 2:2. Juri se titula, a Dekija nema ni na klupi. Prvi i jedini put da ga je Manco ujeo za srce.
"E tooooo... ne znam šta se desilo. Ja sam te godine imao problem sa upalom stopala. Ne treniram, igram, ne treniram, igram... Došla je Sijena, ako pobedimo, postajemo šampioni. Tu nas dvojica udemo malo u diskusiju i op, mene nema ni u protokolu. Da ne ulazim sada u detalje. Racunao sam da cemo osvojiti ’skudeto’, tu sam se malo naljutio, ali ok... sve to ide u rok službe. Ups, 2:2. Ništa od titule. Marko je promašio penal, a godinu dana ranije ga dao u Sijeni, takode za titulu. Dešava se da idemo u Parmu i da nam gori pod nogama. Pomislio sam samo da mi se ne vrati ’Peruda’. Karma, ne znam, nisam ništa loše uradio, ali život je cudan. Dolazimo u Parmu, kiša kao iz kabla. Ja kažem, da l’ je moguce, evo je ’Peruda’. Tekma na nož, momenat koji je možda presudio je izletanje Žulija Cezara na Lokatelija na 30 metara od gola, gde on kaci loptu, ali kaci i njega. Da je bio sudija sa slabijim karakterom, eto ga crveni, mi sa 10 igraca i totalno druga utakmica. Roma na poluvremenu vodi u Kataniji i mi vec vidimo kako titula izmice iz ruku. Ulazi moj brat ’zingaro’ sa klupe, dva gola za 10 minuta i ciao. Prvi kontra nogom u coše, ja sam mu dodao. Drugi na pas Majkona, rutinski u Ibrinom stilu. Samo ’klak’ i 2:0. Tu sam razbio nos dok sam se radovao sa njim. Posle utakmice sam malo... ajde, nisam smeo tako... bio sam i dalje ljut. Nisam otišao na proslavu. Zvali su me i Miha i Manco. Ma jok. Seo sam u auto i fijuuuuu. Pravo kod Ane i dece u Sloveniju. Decije bubice, šta ceš"“.
2008/09
12. 3. 2008. Inter - Liverpul 0:1. Liga šampiona ostaje nemoguca misija. Ceka se neko ko bi skinuo cini. Neko specijalan. Neki Gospodin Specijalni.
"Manco je posle Liverpula imao cudnu konferenciju. Sam je sebe odjavio. I polako se sprema... mi nismo znali, možda smo nešto naculi. Da, 16 jul. Ja u Americi, jer sam pobegao. Od medija, od svega. Manco otišao, Miha odlazi, eto i mene u tom vozu. Srecom, bio je ’overbooking’. Nisam stigao da uzmem kartu. Trenirao sam individualnio i stigao tip-top na prozivku. Žoze stoji na stepenicama i kaže ’tebe cekam’. To je to. Kraj. Odmah sam se setio anegdote iz Zemuna, ’Jovo, kuferi’. Da spakujem ’kufere’, pa na izlazna vrata. Ali taj sastanak od 15 minuta je jedan od najkonstruktivnijih koje sam imao u životu. Mogao sam posle toga da pojedem nekoga za Murinja".
15. 2. 2009. Inter - Milan 2:1. Strelci Adrijano i Stankovic. Sedam dana kasnije, Bolonja - Inter 1:2. Cisto da se zna da je u roku od nedelju dana, srušio Dejvida Bekama i Sinišu Mihajlovica.
"'Ajde, za Bekama manje više. Ali hvala bogu da sam i ’caleta’ uspeo negde da srušim. Posle mi je sve naplatio sa Katanijom. Dobio nas je 3:1 i to nam je bila prava opomena pred Celzi. Kad bolje razmislim, to je bio fenomenalan poraz. Hvala Mihi. Ubeden sam da taj revanš u Londonu ne bismo odigrali onako zrelo, da pre toga nismo izgubili od Katanije. Siniša je izrastao u vrhunskog strucnjaka. Znaš kako, rasteš, sazrevaš, cuvaš ono što je dobro, menjaš ono što nije. Nikada nikoga nisam upoznao sa takvim karakterom kao što je Mihajlovic. Stvarno moraš da imaš atribute da bi izdržao njegov pritisak i njegove zahteve".
17. 5. 2009. Inter - Sijena 3:0. Opet ta Sijena. I opet za titulu. Nakon utakmice Murinjo ga ostavlja bez teksta.
"Negde sam ja njemu pomenuo na pocetku sezone da mi se ide u Dubai sa ženom i skroz zaboravio na to. Završava se utakmica, mi i teoretski šampioni i on me pita u svlacionici ’šta si obecao ženi’. Meni ni na kraj pameti. Kaže ’biraj koju ceš da propustiš i beži u Dubai’. Ja u cudu. Ono, jesmo šampioni, ali ostale su još dve utakmice do kraja. On kaže ’a koliko si ti puta igrao pod injekcijama za mene’. Naježio sam se. Propustio sam Kaljari, vratio se za Atalantu, dao gol i proslavio titulu sa navijacima. Jeste da te crpi, da ti uzima mnogo, ali ume da procita kad si umoran, povreden, uvreden... da spusti loptu, da te napuni egom, da ti se zahvali, da bude uz tebe... I da ti sledecu utakmicu preoreš teren za njega".
Non sono un pirla! Zero tituli! Izjave kojima je zapalio Apenine.
"Dve cuvene. U njegovom stilu. Vremenom, postajem sve više svestan šta smo napravili. ’Tripleta’ ostaje i dalje misaona imenica za neke u Italiji. Prevashodno mislim na Juventus. Koliko god ti probao, veštacki ili ne, nije lako osvojiti tri trofeja u jednoj sezoni. Mnogo kockica treba da se složi. Da, TRIPLETA. Iz godine u godinu, postaje sve veca u mojim i ocima svih navijaca Intera".
"Murinjo je ZNAO tacan rezultat finala... dve nedelje pre!"
2009/10
Liga šampiona - KONACNO!
29. 9. 2009. Rubin - Inter 1:1. Murinjo je celu pauzu u poluvremenu ubedivao Balotelija da se smiri jer ce dobiti crveni karton. Obecao je da hoce...
"50. minut, Baloteli crveni karton. Tu sam dao gol za 1:1, mogli smo lagano da izgubimo utakmicu. Ma mi smo posle tri kola bili napolju. Tri meca, tri remija. I u Kijevu gubimo 1:0 do 89. minuta. Žoze je u poluvremenu razbio sve. Polupao je sve što je moglo da se polupa. Malo je falilo i nas da polupa. Kao Miha na pocetku karijere. Oni sa Ševom (Ševcenko prim. aut.) u špicu, lep napad. Mnogo hladno u Kijevu, ništa nismo mogli prvo poluvreme. Ja sam mu zahvalan što me nije izveo. Mogao sam još dva dana da trcim, sve sam pohvatao. On je ono njegovo, 4-1-5, ja sam bio taj jedan, lepak izmedu napada i odbrane, stizao sam na sto strana i mi smo 45 minuta bili ispred njihovog šesnaesterca. Milito ga daje za 1:1, tri minuta kasnije Vesli 1:2. Tu smo prelomili. Ne samo tu utakmicu, nego celu sezonu. U Kijevu je osvojeno 50 odsto titule evropskog prvaka. Mario se kasnije iskupio protiv Rubina. Lomilo se, vodili smo 1:0, tu jedna ’kokoška’ da prozuji i ciao. Dao je gol, asistirao i nekako smo prošli u osminu finala".
20. 4. 2010. Inter - Barsa 3:1. Ponovo Mesi, Cavi i Inijesta. U grupi su se igrali sa Interom. U Milanu im sakrili loptu, na Nou Kampu ih rutinski preslišali. Šta onda da ocekuješ u polufinalu Lige šampiona.
"Murinjo je tražio da odemo u Španiju bar sa golom prednosti. Ispostavilo se da to ne bi bilo dovoljno. Srecom, bio je onaj vulkan na Islandu, oni su došli za Milano autobusom, prespavali u Nici... Naša publika, naše verovanje, taj mentalitet koji je Žoze preneo na celu ekipu. Kada Barsa povede 1:0, to se obicno završava 3:0 ili 4:0. Mi smo okrenuli na 3:1 za nas. Revanš nisam igrao zbog kartona, izgubili smo jednu loptu i morao sam nekoga da rušim na sredini terena. Teško za gledanje, još teže za igranje. Bez Tijaga Mote od 28. minuta, bog nas je pogledao".
22. 5. 2010. Inter - Bajern 2:0. Ucenik je nadmudrio profesora. Van Gal nije imao rešenje za Murinjove teoreme.
"Hoceš anegdotu? Osmi maj. Materaci, Kivu i ja na veceri. To je dve nedelje pre finala. Žoze otišao za Berlin sa saradnicima da gleda Bajern u finalu Kupa Nemacke protiv Verdera. Materaci mu šalje poruku: ’Mister, kakvi su?’. Stiže odgovor: ’Sve pod kontrolom, dobijamo 2:0’. Znaci, ima SMS, ima i datum, tri jaka svedoka. Bili smo sa ženama, mogu i one da potvrde. Znao je 14 dana ranije tacan rezultat u Madridu. On je rekao: ’Finala se ne igraju, finala se pobeduju’. Ja sam imao jedan od jedan. Jedno igrao, jedno pobedio. To je bio poslednji voz za nas 12, 13 igraca ’over 30’. Poslednja šansa, kraj price. Osvajaš sad ili nikad. Bajern je možda u nekim momentima bio bolji, dominirao... ali kod nas u glavama nije bilo dileme. Svako je dao 150 odsto. Od Žulija Cezara do Milita".
Dejan Stankovic: Kako sam postao Murinjova "desna ruka"
2010/11
23.12. 2010. Morati raskida ugovor sa Rafom Benitezom zbog razlicitih pogleda na buducnost Intera. Mada ima i onih koji tvrde da je Španac platio ceh jer je u Abu Dabiju protiv Mazembea poceo bez Stankovica u TOP 11.
"Ne znam šta je bilo. Stvarno nemam pojma. Ok, imaš svoju viziju, ali malo je glupo. Ja sam uvek bio ’realista’. Znao sam kad zaslužujem, kad ne zaslužujem. Uz dužno poštovanje svakome, ti se pred polufinale sa Koreancima dvoumiš izmedu Marige i mene. U tom trenutku, ja zdrav, prav, u top formi. Sva sreca, ti me staviš, ja dam gol, namestim gol, budem medu najboljima... I ti me ne staviš u finalu. Zašto, samo on zna".
Kandidati iz Intera:
Golmani: Francesko Toldo, Žulio Cezar, Samir Handanovic;
Odbrana: Lusio, Valter Samuel, Ivan Kordoba, Majkon, Ðuzepe Favali, Pjer Vom, Ze Marija, Fabio Groso, Nikolas Burdiso, Siniša Mihajlovic, Maksvel (33 trofeja), Andrea Ranokija, Žuan Žezus, Kristijan Kivu, Marko Materaci, Davide Santon, Juto Nagatomo;
Vezni red: Havijer Zaneti, Esteban Kambijaso, Edgar Davids, Kristijano Zaneti, Endi Van Der Mejde, Huan Sebastijan Veron, Santijago Solari, Luiš Figo, David Pizaro, Emre Belezoglu, Olivije Dakur, Patrik Vijeira, Cezar, Vesli Snajder, Tijago Mota, Mansini, Kvarežma, Mauro Zarate, Fredi Gvarin, Zdravko Kuzmanovic, Mateo Kovacic, Suli Muntari;
Napad: Alvaro Rekoba, Obafemi Martins, Kristijan Vijeri, Adrijano, Hulio Rikardo Kruz, Dijego Forlan, David Suaco, Ernan Krespo, Mario Baloteli, Zlatan Ibrahimovic, Ðampaolo Pacini, Antonio Kasano, Filip Kutinjo, Rodrigo Palasio, Dijego Milito, Džonatan Bjabjani, Goran Pandev, Samuel Eto.
"I šta sada ja da radim? Pogledaj tu grupu. A imam pravo samo na dvojicu".
TOP 11 - Daglas MAJKON (odbrana)
"Mi smo imali dve ’desetke’ u timu. Italijani kažu ’doppio regista’. Snajder u sredini i Majkon ovamo desno. Bili smo ’krivi’ na terenu, jer smo imali izlaz na Majkonu koji je stalno visio od centra prema gore. Onda on odatle ima deset rešenja. Da probije, da centrira, da ude na šut... Neuhvatljiv i nemilosrdan. Ime je dobio greškom. Roditelji su obožavali filmove Majkla Daglasa i htelu su da ga nazovu po njemu Ali je u anagrafu pogrešno upisano ’Majkon’".
TOP 11 - Dijego MILITO (napad)
"Principe. Rekli smo mu ’alal vera Principe za tvoj džek-pot’. Gol protiv Rome za trofej u Kupu Italije, gol protiv Sijene za titulu i dva komada protiv Bajerna u Madridu. Šta ceš više. Ali veruj mi, sve je zaslužio. Njegov rad, predanost, fanatizam... Pravi ’kompanjo di skvadra’. Kad god sam podigao glavu, video sam njega. I znam da je to gol. Kratka, dugacka, da je primi, da predribla, zadrži, uzme faul... Iako sam igrao sa Adrijem, sa Mancom, Salasom, Ibrom... da se niko ne naljuti, ali Dijego je za mene fascinantan".
Piksi, 'sat' protiv Nemaca, Sale Ilic, Milijaš
REPREZENTACIJA JUGOSLAVIJE (1998 - 2002)
Sezona iz snova. Sam je rekao, kako god je šutne, ona je u mreži. Levom, desnom, glavom, iz voleja... Sve je jasno. U avion, pa na Svetsko prvenstvo.
"Kad sam debitovao'98, tim je bio jedan od najboljih u istoriji našeg fudbala. Bio sam klinac i nisam bio ni svestan gde sam i s kim sam. Imali su peh da u topu karijere budu pod sankcijama. Vrhunska generacija od koje sam svašta naucio i kasnije koristio kao dragoceno iskustvo. Nisam se osecao ispunjenim do kraja jer nisam ucestvovao u kvalifikacijama. Ali, secam se kad mi je Sani saopštio da pocinjem protiv Nemacke. Nisam spavao citavu noc. Bio je to udarac za mene, znaš ono... Nije svejedno. Uspeo sam da izguram 70 minuta baš onako lepo. Secam se svakog detalja sa te utakmice, to ostaje urezano za ceo život. Posle sam pricao klincima koji su ulazili u reprezentaciju, nije lako igrati na Mundijalu. Kad se najmanje nadaš, možda zaigraš. I možda ti je to prva i poslednja šansa da budeš akter Svetskog prvenstva".
Kandidati iz reprezentacije Jugoslavije:
Golmani: Ivica Kralj, Dragoje Lekovic;
Odbrana: Miroslav Ðukic, Zoran Mirkovic, Siniša Mihajlovic, Niša Saveljic, Slobodan Komljenovic, Željko Petrovic, Goran Ðorovic;
Vezni red: Dragan Stojkovic, Dejan Savicevic, Slaviša Jokanovic, Vladimir Jugovic, Ljubinko Drulovic, Branko Brnovic, Dejan Govedarica, Miki Stevic;
Napad: Predrag Mijatovic, Darko Kovacevic, Perica Ognjenovic, Savo Miloševic.
TOP 11 - Dragan STOJKOVIC (vezni red)
"Piksi. Na keca. Kao dete, ulaziš u reprezentaciju i onda on. Dragan Stojkovic Piksi. I sa njim igraš protiv Nemaca. Nestvarno. Ono zezanje za sat je moja ideja. Ako se secate, kada je dao drugi gol, pogledao je na sat. To je iz ’Mi nismo andeli’. Pominjao sam tu scenu, on je zapamtio i iskoristio. Šta reci, Piksi. Pojam za nas klince. Neko ko je izmislio fudbal. Osecao sam se neprijatno pred prvu utakmicu na Evropskom prvenstvu 2000. Kao, ja ili Dragan Stojkovic. Glupo za merenje. Ne da sam imao tonu, nego sam iamo šleper na ledima. I onda me zamene u 33. minutu. OK, sve prihvatam. Cak i tih 33 minuta protiv Slovenije. Bio sam ’mali od palube’ u nastavku turnira. Igrao mini-golf sa Bunjom i Dudom... Tu sa strane, da se nadem starijima pri ruci. I to prihvatam. Ali u tom trenutku, ne može da bude Piksi ili Deki. Jednostavno, ne ide. Ne, Piksi mora. A posle toga, da l’ ce Deki, nece Deki".
Piksi za MONDO: Rajkard mi je rekao: Obriši suze, biceš veliki igrac
TOP 11 - Siniša MIHAJLOVIC (odbrana)
"Zamisli tim bez ’caleta’. Nema šansi. Siniša. Brat, kum, prijatelj. Sve. Neko ko je stavrno bio uz mene u svakom trenutku. Ja sam ga sa 17 upoznao, sa 19 mu se pridružio u Laciju. Uz njega sam i dan danas. Pamticu dok sam živ njegov poziv na fiksni telefon pred polazak na prve pripreme. Zvoni, dižeš slušalicu i cuješ ’ciao, Siniša Mihajlovic ovde’. Ja sam ustao! Znaš ono, ustao! Kod kuce sam bio sa Anom, još nismo imali klince. Ustao sam i stao mirno. To je jedno ogromno poštovanje koje se posle toliko godina nije promenilo ni za milimetar".
PODKAST "SVE U 16": DEJAN STANKOVIC O "POTEZU KARIJERE"
REPREZENTACIJA SRBIJE I CRNE GORE (2002 - 2006)
"Period tranzicije. Šta cemo, gde cemo. U kvalifikacijama, WOW, 17:1 gol razlika, bez poraza, euforija. I onda odeš tamo, grupa smrti. Ne verujem da je bilo ko ocekivao da cemo napraviti nešto bolje. Svašta se izdešavalo, znaš i ti, da ne vadimo detalje. I to je jedna škola. I tu se sazreva i odrasta. Jaki rivali, ciao, nismo se ništa pitali. Možda je ta prva protiv Holandije odredila dalji tok. Jedan kiks. Da je bilo 0:0, pa da se necemu nadaš protiv Argentine. Povrede, kartoni, ništa nije bilo kao pre. Bitno je da smo iz toga izašli jaci".
Nad je u ovoj istoj rubrici zamerio svima što nisu više stali uz Petka i zaštitili ga od medijske hajke.
"Ma ne bih da otvaram. Kako da stanem, ne razumem. Svako treba da radi svoj posao. Svako da preuzme odgovornost. Samim tim što izadem na teren, što izginem, što ostavim sve što imam... Ne znam da li sam mogao više od toga. Možda... ne znam... Bio sam kapiten na toj poslednjoj protiv Obale Slonovace. Dešavalo se svašta... tu je jedna otvorena zagrada, zatvorio sam je, ostavio sve to unutra i ne diram više. Neka ostane tako. Ne želim da se vracam na nešto što je bilo pre mnogo godina. Lepa škola za sve nas. Kako smo završili? Neslavno, ok. To je Adijevo mišljenje, ja ga poštujem. Sa Petkom i dalje imam fenomenalan odnos. To je neko ko mi je prišao pred prvu protiv Južne Koreje i rekao mi: ’Sine, nemoj se plašiš ništa, debitanti uvek igraju najbolje’. Dao sam dva gola, a mogao još tri. Leteo sam po terenu. I danas kad se vidimo, ogromno poštovanje. Ja sam prema njemu bio maksimalno pošten i lojalan. I na svakoj utakmici sa ponosom nosio dres sa državnim grbom".
Kandidati iz reprezentacije SCG:
Golman: Dragoslav Jevric;
Odbrana: Nemanja Vidic, Mladen Krstajic, Ivica Dragutinovic, Goran Gavrancic, Nenad Ðordevic, Dušan Basta
Vezni red: Saša Ilic, Igor Duljaj, Dragan Mladenovic, Predrag Ðordevic, Albert Nad, Zvone Vukic, Ognjen Koroman, Ivan Ergic, Dragan Mladenovic;
Napad: Mateja Kežman, Savo Miloševic, Nikola Žigic, Marko Pantelic, Danijel Ljuboja.
TOP 11 - Saša ILIC (vezni red)
"Znaš kako, ja bih stavio Saleta Ilica. Evo ovde, desno. Iako ne može više nikoga da pretrci (smeh). Ne znam da li je ikada i mogao (smeh). Mi smo odrasli zajedno. Generacije ’77 i ’78, on u Partizanu, ja u Zvezdi. Stalno smo se ukrštali. Bio je i ostao prijatelj za ceo život. Imam ogromno poštovanje prema njemu kao coveku, a što se tice karijere i fudbalske veštine, kapa dole. Jedina dva igraca zbog kojih sam trcao i za koje sam trcao, bili su Sale Ilic i Miloš Ninkovic. Znaci, to su takva dva znalca... Svi su bili znalci, ali su njih dvojica imala nešto specificno. Kako god da im je daš, ona je tu. Primljena, spakovana... I ide se dalje".
MONDO TV INTERVJU: SAŠA ILIC
REPREZENTACIJA SRBIJE (2006 - 2010):
Konacno sve na svom mestu. Vrhunski tim. Selektor od autoriteta i kredibiliteta. Ambijent. Grupa po meri. I onda... Kejhil i Holmen (Australija, Mundijal u Južnoj Africi). Ciao ragazzi!
"Jedini zarez koji bih promenio u karijeri. Vrhunsko prvo poluvreme. Kao iz bajke, naigrali smo se fudbala. Secam se Vida ovde, oko kruga na centru, Lune malo levo, ja ispred. Tu je bio naš gard. I samo tup-tup-tup... Kao podmazano. 3:0 da vodiš, niko ništa da ti zameri. I onda taj ludi fudbal. Nikad ne znaš šta želi i šta donosi. Video si Ajaks i Barsu. Primiš sa 12 metara glavom, gde Stojke ne može da stigne. Onda te uhvate onako zbunjenog i daju ti još jedan. Na kraju je i nerešeno moglo da nas vodi dalje. Ne daju nam penal u 90’, a protiv nas su dva takva svirali na prethodne dve utakmice".
Kandidati iz reprezentacije Srbije:
Golman: Vladimir Stojkovic;
Odbrana: Nemanja Vidic, Branislav Ivanovic, Ivica Dragutinovic, Antonio Rukavina, Aleksandar Lukovic, Aleksandar Kolarov, Neven Subotic;
Vezni red: Zdravko Kuzmanovic, Nenad Milijaš, Miloš Krasic, Gojko Kacar, Miloš Ninkovic;
Napad: Marko Pantelic, Milan Jovanovic, Nikola Žigic, Danko Lazovic
TOP 11 - Aleksandar KOLAROV (odbrana)
"Koki, na levog beka. Moj brat i veliki prijatelj. Oslonac na terenu i van njega. Necu mnogo o fudbalskim kvalitetima, svi ih znaju. Želim samo da istaknem da srpski fudbal u njemu ima kadar za buducnost kada završi karijeru. Mislim da poseduje sjajne sposobnosti i da ce po silasku sa terena nastaviti da radi neke dobre stvari u drugacijim uslovima. Nego, šta mi fali. Vezni? Ja sad moram da promenim sistem. Idemo na 4-2-3-1. To Žoze voli. Kad smo u problemu, on jednom izmenom pomeri gard malo ka napred".
Nema Ibre.
"Ibra je na klupi, evo ga ovde. Voleo je da se zeza kad dobijemo premiju. Uzme onaj koverat i pusti ga da mu padne na nogu. Pa onda kuka kako ga boli. Kao da je cigla. A ja ga pitam ’šta, a naši padaju kao suvi list’. Pazi, bilo je tu igraca koji nisu napravili karijere, a na mene su u datom trenutku ostavili impresivan utisak. Fredi Gvarin recimo. Otkrovenje tih šest meseci. Jedan moderan vezni, ’krkela’ kako ja to kažem. Imao sam osecaj da taj igrac može da slomi svet. Imao sam Salasa, Manca... Eto, Manca nisam stavio".
TOP 11 - Vesli SNAJDER (vezni red)
"Stavicu Veslija, ali u zagradi neka bude Milijaš. Sad više ne mogu da pricam Miki saigrac. Ne, Miki prijatelj. Ozbiljan prijatelj. Jedan bratski, familijaran odnos. Drago mi je zbog njega i njegove porodice što je uspeo da ispiše istoriju sa Zvezdom. Odrastali smo zajedno. Siguran sam da je i njemu prijalo kao što je prijalo meni. Tu je i Panta. Znamo se od desete godine. Znaš šta je to, tri decenije pored nekoga. Evo, kuma cu u zagradu pored Milita. Da se dvoumim do lajn-apa koga cu da izvedem".
Trener?
"Ja bih to podelio po zonama terena. Strucni štab, ne samo jedan trener. Ljupko, koji me je lansirao. Pižon, koga sam imao i u Zvezdi i u reprezentaciji. Manco i Murinjo. Žoze, kao ’capo di capo’. Onako periodicno".
TOP 11 Dejana Stankovica: MILOJEVIC - MAJKON, NESTA, MIHAJLOVIC, KOLAROV - SNAJDER, VERON - ILIC, STOJKOVIC, KRUPNIKOVIC - MILITO. Treneri: Ljupko Petrovic, Vladimir Petrovic, Roberto Mancini, Žoze Murinjo.
"Vidi, ja sam ti ovo pricao emotivno, kroz celu karijeru. Nešto što me vezuje, što sam ja video. Baš onako iz srca".
Tako je i najiskrenije. Iz srca. Tako je i dogurao do zvezda. Okacen o krake one rakete. Iz Ohridske, pravo u "Kucu slavnih".
RUBRIKA TOP 11:
Vlada Jugovic: Našem fudbalu treba poštenja!
Albert Nad: Zamalo da ubijem Jarnija!
Darko Kovacevic: Pitao sam Deju ko je taj Vidic
Miloš Krasic: Taj penal mi je uništio karijeru!
Lane Jovanovic: Ko bi odbio Liverpul?
Radmilo Mihajlovic: Potrebni su Šajber i Arkan
---------------------------------
SVE KOLUMNE i INTERVJUI NEBOJŠE PETROVICA