Okružni sud u Beogradu usvojio je zahtev za rehabilitaciju predratne srpske glumice Živane-Žanke Stokić i proglasio ništavnom odluku suda iz 1945. godine, kojom je ona proglašena krivom zbog saradnje sa okupatorom.
Okružni sud u Beogradu usvojio je zahtev za rehabilitaciju predratne srpske glumice Živane-Žanke Stokić i proglasio ništavnom odluku suda iz 1945. godine, kojom je ona proglašena krivom zbog saradnje sa okupatorom.
"Rehabilitovano lice, sada pokojna Živana-Žanka Stokić se ima smatrati neosuđivanom", navodi se u saopštenju Okružnog suda, koji je poništio presudu Suda za suđenja zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti od 3. februara 1945. godine, kao i sve njene pravne posledice.
Žanka Stokić proglašena je tada krivom jer je za vreme okupacije, kao članica beogradskog Narodnog pozorišta, sudelovala u "Veseljacima" i "Centrali za humor", koje su bile pod blagonaklonom zaštitom nemačkog okupatora, a posebno zbog učešća u programima Radio Beograda u okviru dnevne emisije "Šareno popodne".
Time je, kako je navedeno, kulturno i umetnički sarađivala sa okupatorom i domaćim izdajnicima.
Osuđena je na kaznu gubitka srpske nacionalne časti u trajanju od osam godina.
Molbe za pomilovanje Žanke Stokić, podnošene nakon izricanja kazne, su odbijalo je Predsedništvo Narodne skupštine.
Žanka Stokić preminula je 20. jula 1947. godine.
Tokom postupka rehabilitacije Okružni sud u Beogradu utvrdio je da se Žanka Stokić od svoje najranije mladosti bavila glumom i da je u vreme početka Drugog svetskog rata bila članica Narodnog pozorišta u Beogradu. Glumi je bila u potpunosti posvećena.
Glumica je, prema sopsvenom kazivanju tokom postupka 1945.godine, dobrovoljno stupila u novo pozorište "Veseljaci" i "Centrala za humor" jer je bila bolesna i bio joj je potreban novac za lečenje, dok je u Beogradski radio stanicu stupila pod prinudom (na traženje glavnog nemačkog radio-aranžera).
Iz navedenog proizilazi da je glumica, po dolasku okupacionih vlasti, nastavila da se bavi svojim redovnim pozivom - glumom, da politički nije bila angažovana i da jedino zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti da odbija ponuđene angažmane, ali da svojim radnjama nije uticala na stvaranje drugačije atmosfere u kulturnim i širim krugovima.
Takođe je utvrđeno da, tokom postupka pred Sudom za suđenja zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti, glumica nije imala branioca ,jer zbog svog lošeg materijalnog stanja nije mogla da ga plati i da joj nije bio postavljen branilac po službenoj dužnosti, čime joj je bilo uskraćeno i povređeno pravo na stručnu pomoć u odbrani.
Stoga joj je, u poznatim društvenim okolnostima, izrečena kazna zasnovana na političkim i ideološkim razlozima, navodi se u obrazloženju Okružnog suda.
Zahtev za rehabilitaciju Živane-Žanke Stokić podnela je Liga za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava iz Požarevca, a zahtevu se kasnije pridružilo Narodno pozorište u Beogradu, s obzirom da je Žanka Stokić bila dugogodišnji član te kuće čiji su rad i zasluge, te značajan doprinos srpskoj kulturi verifikovani kroz proteklo vreme.
(Fonet)
"Rehabilitovano lice, sada pokojna Živana-Žanka Stokić se ima smatrati neosuđivanom", navodi se u saopštenju Okružnog suda, koji je poništio presudu Suda za suđenja zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti od 3. februara 1945. godine, kao i sve njene pravne posledice.
Žanka Stokić proglašena je tada krivom jer je za vreme okupacije, kao članica beogradskog Narodnog pozorišta, sudelovala u "Veseljacima" i "Centrali za humor", koje su bile pod blagonaklonom zaštitom nemačkog okupatora, a posebno zbog učešća u programima Radio Beograda u okviru dnevne emisije "Šareno popodne".
Time je, kako je navedeno, kulturno i umetnički sarađivala sa okupatorom i domaćim izdajnicima.
Osuđena je na kaznu gubitka srpske nacionalne časti u trajanju od osam godina.
Molbe za pomilovanje Žanke Stokić, podnošene nakon izricanja kazne, su odbijalo je Predsedništvo Narodne skupštine.
Žanka Stokić preminula je 20. jula 1947. godine.
Tokom postupka rehabilitacije Okružni sud u Beogradu utvrdio je da se Žanka Stokić od svoje najranije mladosti bavila glumom i da je u vreme početka Drugog svetskog rata bila članica Narodnog pozorišta u Beogradu. Glumi je bila u potpunosti posvećena.
Glumica je, prema sopsvenom kazivanju tokom postupka 1945.godine, dobrovoljno stupila u novo pozorište "Veseljaci" i "Centrala za humor" jer je bila bolesna i bio joj je potreban novac za lečenje, dok je u Beogradski radio stanicu stupila pod prinudom (na traženje glavnog nemačkog radio-aranžera).
Iz navedenog proizilazi da je glumica, po dolasku okupacionih vlasti, nastavila da se bavi svojim redovnim pozivom - glumom, da politički nije bila angažovana i da jedino zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti da odbija ponuđene angažmane, ali da svojim radnjama nije uticala na stvaranje drugačije atmosfere u kulturnim i širim krugovima.
Takođe je utvrđeno da, tokom postupka pred Sudom za suđenja zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti, glumica nije imala branioca ,jer zbog svog lošeg materijalnog stanja nije mogla da ga plati i da joj nije bio postavljen branilac po službenoj dužnosti, čime joj je bilo uskraćeno i povređeno pravo na stručnu pomoć u odbrani.
Stoga joj je, u poznatim društvenim okolnostima, izrečena kazna zasnovana na političkim i ideološkim razlozima, navodi se u obrazloženju Okružnog suda.
Zahtev za rehabilitaciju Živane-Žanke Stokić podnela je Liga za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava iz Požarevca, a zahtevu se kasnije pridružilo Narodno pozorište u Beogradu, s obzirom da je Žanka Stokić bila dugogodišnji član te kuće čiji su rad i zasluge, te značajan doprinos srpskoj kulturi verifikovani kroz proteklo vreme.
(Fonet)