I zato mi je nešto u stomaku ponovo zaigralo kada sam pročitao u novinama da je na repertoar u 3D verzijji stigla Koralina. Znao sam sve o Koralini, možda i više nego što je bilo potrebno
Coraline (2009)
Režija: Henri Selik
Glasovi: Dakota Fening, Teri Hačer, Ian MekŠejn
Distribucija: Taramaunt
Nije trebalo mnogo vremena da protekne da bi u novootvorenu 3 do 6D salu bioskopa Kolosej stigao i film vredan ozbiljne pažnje. Istina, 'Fly Me to the Moon', koji tamo još uvek igra, prvi je animirani film rađen baš za ovakve prilike, ali iskustvo sa te projekcije imalo je samo ulogu inicijacije - senzacionalan doživljaj i upoznavanje sa tehnologijom i efektima, ali i kriminalno jadan scenario. Ukratko: nakon samo 15-ak minuta ovog nesrećnog crtaća, budalasta priča pojela je sve efekte zajedno sa 3D naočarama, pa je od celog doživljaja ostalo samo sećanje na početak filma kada sam bezuspešno pokušavao rukama da dodirnem muve koje su, činilo mi se, zujale baš i samo oko moje glave.
I zato mi je nešto u stomaku ponovo zaigralo kada sam pročitao u novinama da je na repertoar u 3D verziji stigla Koralina. Znao sam sve o Koralini, možda i više nego što je bilo potrebno. Kao ozbiljan fan Nila Gejmena (Sendmen, Stardust), naravno da sam bio upoznat sa Koralinom, njegovom fantazi/horor novelom iz 2002. godine, nagrađenu i Hugom i Nebulom i Bram Stokerom i ko zna čime još. Svakako, ponosam sam vlasnik ove novele i to jednog hardcover fancy izdanja, ali i jednog deteta od nekih 10 godina (J.), super spremnog na umerene horor avanture 3D tipa. Logično, bili smo među prvim gledaocima ovog tehnološkog čuda. Ostalo je još samo da i one prave filmadžije ne razočaraju. ''Pristojan scenario'', mislio sam se ja i strepeo, ''samo to i biće dovoljno''.
Sa nama je bila i M, odrasla osoba, idealan kontrolni lakmus za mene samog: ako podetinjim i izgubim sve kriterijume, ipak je tu i M. da se pobrine o nama infantilnima. Pokrio sam, dakle, sve rupe. Kupio kokice i sokove. Smestio J. u sredinu.
Koralina je devojčica od nekih 10-ak godina, koja u kući u koju se tek uselila sa svojim, uglavnom raznim poslovima zauzetim roditeljima, pronalazi tajna vrata koja je vode u...paralelni svet u kojem žive ljudi i životinje neobično slični onim iz njenog pravog sveta, ali ipak malo drugačiji, kako to već obično biva u fantazijama sa paralelnim svetovima. Njena majka je tako izuzetno brižna i pažljiva prema njoj, otac neuobičajeno zainteresovan za kućna pitanja. Ipak, pošto se zagrebe po samoj površini ovog naizgled idiličnog domaćinstva u koje Koralina upada, neke bizarne sitnice ipak isplivavaju na površinu: u ovom čudnom i pomalo jezovitom mestu životinje govore, sva živa bića umesto očiju imaju prišivene dugmiće, a i Koralinini roditelji u stvari i ne deluju tako fino i raspoloženo. Jezovitost je sve prisutnija. U svakom slučaju, već na pola filma bilo je jasno da će naša mala heroina morati da upotrebi svu svoju hrabrost, kreativnost i odlučnost ne bi li i sebe i svoje roditelje vratila u realan svet.
trejler
Bacam pogled ulevo i iako me prvo zatekne bizarna scena u kojoj su svi ljudi u dvorani pogleda prikovanih za platno, sa identičnim naočarima na licu, nekako uspevam da prepoznam svoje J. i M. Ova prva je kao prikovana za dešavanja na platnu, a M, iako ne toliko hipnotisana, ipak podložna dešavanjima na platnu - kao i svaki pristojan horor, tako i ova priča povremeno ume da štrecne i izbaci iz balansa i najotpornije, naročito kada vam čula šalju poruku da se ogromna igla uperena u vaša lica zaustavlja samo par milimetara od vaših očiju.
Sve je dakle u redu što se tiče doživljaja i uzbuđenja, ali kakav je stvarni doživljaj kada se skinu naočari i Koralina gleda u nekoj običnoj sali, bez pomagala? Ili na DVD-u? Pokušao sam da zamislim. Skinuo sam naočare i nekoliko minuta buljio u mutno i udvojeno platno. Ubrzo je počela i glava da me boli.
Neka hvala, neka drugi istražuju efekte ovakve projekcije na obične, nepripremljene posetioce.
Koralina je uzbudljiva stop-motion animirana avantura u kojoj su rezultati prilično magični. Nisam bio baš najsigurniji koliko je ovo u stvari dečija priča, ali tako uglavnom stoje stvari i sa skoro svim velikim dečijim knjigama.
Henri Selik, pravi heroj ove adaptacije, uspeo je u onome što je najteže - da Gejmenovu literaturu i magiju, ali i mrak koji se u njoj krije, prenese u novi medij skoro perfektno. Uostalom, J. je i reagovala onako kako su Gejmen i Selik verovatno i sanjali - ushićeno, uplašeno, zadivljeno. Ocena nije ni dolazila u obzir. M. je bila zbunjeno uzdržana, baš kao i ja. I sami smo promrmljali neke ocene između trojke i četvorke, ali je meni dvodnevna pauza između pogleda u platno i sedanja pred kompjuter bila dovoljna da zanemarim pomalo dosadnu središnjicu filma ili izvesnu trapavost u baratanju osnovnim ljudskim emocijama koja prečesto razbija iluziju. Svejedno dakle, Koralina je sjajan film koji će zadovoljiti i vas i vašu decu, ali za pun doživljaj i zaista emotivnu reakciju, moraćete da potražite i ovu čarobnu knjigu Nila Gejmena.
J: *****
M: ***1/2
Ja: ****
Miško Bilbija
Režija: Henri Selik
Glasovi: Dakota Fening, Teri Hačer, Ian MekŠejn
Distribucija: Taramaunt
Nije trebalo mnogo vremena da protekne da bi u novootvorenu 3 do 6D salu bioskopa Kolosej stigao i film vredan ozbiljne pažnje. Istina, 'Fly Me to the Moon', koji tamo još uvek igra, prvi je animirani film rađen baš za ovakve prilike, ali iskustvo sa te projekcije imalo je samo ulogu inicijacije - senzacionalan doživljaj i upoznavanje sa tehnologijom i efektima, ali i kriminalno jadan scenario. Ukratko: nakon samo 15-ak minuta ovog nesrećnog crtaća, budalasta priča pojela je sve efekte zajedno sa 3D naočarama, pa je od celog doživljaja ostalo samo sećanje na početak filma kada sam bezuspešno pokušavao rukama da dodirnem muve koje su, činilo mi se, zujale baš i samo oko moje glave.
I zato mi je nešto u stomaku ponovo zaigralo kada sam pročitao u novinama da je na repertoar u 3D verziji stigla Koralina. Znao sam sve o Koralini, možda i više nego što je bilo potrebno. Kao ozbiljan fan Nila Gejmena (Sendmen, Stardust), naravno da sam bio upoznat sa Koralinom, njegovom fantazi/horor novelom iz 2002. godine, nagrađenu i Hugom i Nebulom i Bram Stokerom i ko zna čime još. Svakako, ponosam sam vlasnik ove novele i to jednog hardcover fancy izdanja, ali i jednog deteta od nekih 10 godina (J.), super spremnog na umerene horor avanture 3D tipa. Logično, bili smo među prvim gledaocima ovog tehnološkog čuda. Ostalo je još samo da i one prave filmadžije ne razočaraju. ''Pristojan scenario'', mislio sam se ja i strepeo, ''samo to i biće dovoljno''.
Sa nama je bila i M, odrasla osoba, idealan kontrolni lakmus za mene samog: ako podetinjim i izgubim sve kriterijume, ipak je tu i M. da se pobrine o nama infantilnima. Pokrio sam, dakle, sve rupe. Kupio kokice i sokove. Smestio J. u sredinu.
Koralina je devojčica od nekih 10-ak godina, koja u kući u koju se tek uselila sa svojim, uglavnom raznim poslovima zauzetim roditeljima, pronalazi tajna vrata koja je vode u...paralelni svet u kojem žive ljudi i životinje neobično slični onim iz njenog pravog sveta, ali ipak malo drugačiji, kako to već obično biva u fantazijama sa paralelnim svetovima. Njena majka je tako izuzetno brižna i pažljiva prema njoj, otac neuobičajeno zainteresovan za kućna pitanja. Ipak, pošto se zagrebe po samoj površini ovog naizgled idiličnog domaćinstva u koje Koralina upada, neke bizarne sitnice ipak isplivavaju na površinu: u ovom čudnom i pomalo jezovitom mestu životinje govore, sva živa bića umesto očiju imaju prišivene dugmiće, a i Koralinini roditelji u stvari i ne deluju tako fino i raspoloženo. Jezovitost je sve prisutnija. U svakom slučaju, već na pola filma bilo je jasno da će naša mala heroina morati da upotrebi svu svoju hrabrost, kreativnost i odlučnost ne bi li i sebe i svoje roditelje vratila u realan svet.
trejler
Bacam pogled ulevo i iako me prvo zatekne bizarna scena u kojoj su svi ljudi u dvorani pogleda prikovanih za platno, sa identičnim naočarima na licu, nekako uspevam da prepoznam svoje J. i M. Ova prva je kao prikovana za dešavanja na platnu, a M, iako ne toliko hipnotisana, ipak podložna dešavanjima na platnu - kao i svaki pristojan horor, tako i ova priča povremeno ume da štrecne i izbaci iz balansa i najotpornije, naročito kada vam čula šalju poruku da se ogromna igla uperena u vaša lica zaustavlja samo par milimetara od vaših očiju.
Sve je dakle u redu što se tiče doživljaja i uzbuđenja, ali kakav je stvarni doživljaj kada se skinu naočari i Koralina gleda u nekoj običnoj sali, bez pomagala? Ili na DVD-u? Pokušao sam da zamislim. Skinuo sam naočare i nekoliko minuta buljio u mutno i udvojeno platno. Ubrzo je počela i glava da me boli.
Neka hvala, neka drugi istražuju efekte ovakve projekcije na obične, nepripremljene posetioce.
Koralina je uzbudljiva stop-motion animirana avantura u kojoj su rezultati prilično magični. Nisam bio baš najsigurniji koliko je ovo u stvari dečija priča, ali tako uglavnom stoje stvari i sa skoro svim velikim dečijim knjigama.
Henri Selik, pravi heroj ove adaptacije, uspeo je u onome što je najteže - da Gejmenovu literaturu i magiju, ali i mrak koji se u njoj krije, prenese u novi medij skoro perfektno. Uostalom, J. je i reagovala onako kako su Gejmen i Selik verovatno i sanjali - ushićeno, uplašeno, zadivljeno. Ocena nije ni dolazila u obzir. M. je bila zbunjeno uzdržana, baš kao i ja. I sami smo promrmljali neke ocene između trojke i četvorke, ali je meni dvodnevna pauza između pogleda u platno i sedanja pred kompjuter bila dovoljna da zanemarim pomalo dosadnu središnjicu filma ili izvesnu trapavost u baratanju osnovnim ljudskim emocijama koja prečesto razbija iluziju. Svejedno dakle, Koralina je sjajan film koji će zadovoljiti i vas i vašu decu, ali za pun doživljaj i zaista emotivnu reakciju, moraćete da potražite i ovu čarobnu knjigu Nila Gejmena.
J: *****
M: ***1/2
Ja: ****
Miško Bilbija