Prepuni Main skakao je uz osmehe, mašući rukama, balonima, maramama... Madness su zaista napravili karneval muzike, radosti i igre, a onda su Prodigy po drugi put razneli EXIT!
Pevač Kebra i ovog puta ostao je dosledan svom karakterističnom nastupu, uz čitanje tekstova iz sveske.
Nastup britanskog benda definitivno je bio najpozitivnija svirka na ovogodišnjem EXIT-u! Od prvih taktova "One step beyond", "Embarassment", "The prince", prepuni Main skakao je uz osmehe, mašući rukama, balonima, maramama... Madness su zaista napravili karneval muzike, radosti i igre!
Odsvirali su i "NW5", "My girl", "The sun and the rain", kao i "Iron shirt", koji su The Prodigy semplovali za "Out of space". A publika na Mainu nije mirovala ni sekund!
"Ludaci" su podigli tempo još više hitovima "Welcome to the house of fun", "Baggy trousers", "Our house", "It must be love"... Naterali su publiku da urla terajući ih na, kao, bis ("mi sada okrećemo leđa, a vi se pravite da smo otišli, pa nam vičite i aplaudirajte"). Madness su, i subjektivno i objektivno, bili najsvetliji trenutak ovogodišnjeg EXIT-a!
Posle veselog "ludila", kucnuo je čas da EXIT po drugi put pogodi uragan zvani Prodigy! Kao da je prošlo nekoliko dana, a ne dve godine, otkada su Kit Flint i Maksim zapalili Main binu! Ove noći, na binu su iskočili sa živim bendom spremnim na sve!
Prepuna glavna bina festivala zastrašujućim urlanjem je dočekala Prodigy, i odmah se pretvorila u nepregledni uskomešani okean ruku, nogu, grimasa… Odmah su upaljene i baklje u publici, a euforija se graničila sa agresijom! Obezbeđenje je imalo pune ruke posla, izvlačeći iz haosa ljude kojima je pozlilo.
Pogledajte foto galeriju!
Nastup je bio ono što smo i očekivali od Prodigy – strašan, brz, potpuno ludački! Publika je divljala uz "Breathe", "Their law", "Smack my bitch up", ali i pesme sa novijih izdanja grupe. U sat i po koncerta "spakovali" su neverovatan broj pesama, pošto su ih sve izveli u skraćenoj varijanti.
Jubilarni deseti EXIT zaslužio je baš ovakav kraj, eksplozivan i nezaboravan!
(Tekst: Bojana Zimonjić, foto - Petar Stojanović)