U Srbiji se godišnje obavi između 150 i 200 hiljada abortusa, dok je stopa prekida trudnoće znatno niža u drugim zemljama zapadne Evrope, gde žene koriste različite kontraceptivne metode, tvrde stručnjaci.
U Srbiji se, prema procenama zdravstvenih radnika, godišnje obavi između 150 i 200 hiljada abortusa, dok je stopa prekida trudnoće znatno niža u drugim zemljama zapadne Evrope, gde žene koriste različite kontraceptivne metode, tvrde stručnjaci.
Abortus se u Srbiji obavi kod svake dvanaeste žene starosti od 15 do 49 godina, a za razliku od drugih evropskih zemalja, u kojima se neplanirana trudnoća uglavnom dešava mladim i neudatim ženama.
"U Srbiji se najveći broj abortusa, čak 80 do 90 odsto, obavi kod žena starijih od 20 godina koje su u braku i već imaju jedno ili više dece", kaže načelnica Republičkog centra za planiranje porodice pri Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije dr Katarina Sedlecki.
Prema njenim rečima, na ozbiljnost tog problema ukazuje i podatak da se svaki četvrti abortus obavi kod žene koja već ima četiri i više namerna pobačaja u svojoj 'reproduktivnoj istoriji'.
Osnovni razlog zbog kojeg se žene odlučuju na abortus je činjenica da se trudnoća dogodila neplanirano jer se žene oslanjaju na 'tradicionalnu' i nedovoljno efikasnu kontracepciju, poput prekinutog snošaja, koja nije uvek najpouzdanija.
Kada je reč o ekonomskom faktoru, padu standarda, problemima nalaženja sigurnog posla i činjenici da sve veći broj bračnih parova rađanje ostavlja za kasnije godine, Sedlecki je navela da ekonomski faktor nije glavni razlog visokog broja namernih pobačaja u Srbiji, već to što su žene nedovoljno informisane o rizicima.
"Istina je, međutim, da bi izvestan broj žena rodio dete kada bi imao veću socijalnu podršku. U drugim zemljama Evrope zapažen je nizak nivo rađanja ili njegovo odlaganje, ali u tim zemljama žene kontrolu rađanja vrše primenom efikasne kontracepcije. Ipak, kada se ženama u većini zemalja zapadne Evrope dogodi neplanirana trudnoća, one se češće odlučuju za njen nastavak i rađanje, ne samo zbog boljeg standarda i uslova života, već prvenstveno zbog toga što u tim zemljama abortus ima višu 'psihološku cenu'", kaže Sedlecki.
Kada se utvrdi da žena ne želi dete, ginekolog je dužan da obavi razgovor kako bi joj se pomoglo da donese rešenje koje je za nju najbolje, ali to ne podrazumeva nikakav oblik nagovaranja, pritiska ili zastrašivanja.
Ako se žena odluči za prekid trudnoće, ona je pre obavljene intervencije dužna da potpiše da se 'operacij'" obavlja na njen zahtev i da je upoznata sa svim komplikacijama i mogućim posledicama.
(MONDO)
Abortus se u Srbiji obavi kod svake dvanaeste žene starosti od 15 do 49 godina, a za razliku od drugih evropskih zemalja, u kojima se neplanirana trudnoća uglavnom dešava mladim i neudatim ženama.
"U Srbiji se najveći broj abortusa, čak 80 do 90 odsto, obavi kod žena starijih od 20 godina koje su u braku i već imaju jedno ili više dece", kaže načelnica Republičkog centra za planiranje porodice pri Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije dr Katarina Sedlecki.
Prema njenim rečima, na ozbiljnost tog problema ukazuje i podatak da se svaki četvrti abortus obavi kod žene koja već ima četiri i više namerna pobačaja u svojoj 'reproduktivnoj istoriji'.
Osnovni razlog zbog kojeg se žene odlučuju na abortus je činjenica da se trudnoća dogodila neplanirano jer se žene oslanjaju na 'tradicionalnu' i nedovoljno efikasnu kontracepciju, poput prekinutog snošaja, koja nije uvek najpouzdanija.
U razvijenim zemljama abortus ima višu psihološku cenu
"Iskustvo je pokazalo da je ženama u Srbiji lakše da prekinu trudnoću nego da redovno i disciplinovano koriste kontraceptivna sredstva. Parovima u Srbiji nije omogućeno da steknu savremena znanja i veštine za efikasno sprečavanje trudnoće, niti je u dovoljnoj meri razvijeno savetovanje o kontracepciji", kaže Sedlecki, navodeći da u Srbiji nisu dostupni svi metodi kontracepcije koji su dostupni u drugim zemljama Evrope.Kada je reč o ekonomskom faktoru, padu standarda, problemima nalaženja sigurnog posla i činjenici da sve veći broj bračnih parova rađanje ostavlja za kasnije godine, Sedlecki je navela da ekonomski faktor nije glavni razlog visokog broja namernih pobačaja u Srbiji, već to što su žene nedovoljno informisane o rizicima.
"Istina je, međutim, da bi izvestan broj žena rodio dete kada bi imao veću socijalnu podršku. U drugim zemljama Evrope zapažen je nizak nivo rađanja ili njegovo odlaganje, ali u tim zemljama žene kontrolu rađanja vrše primenom efikasne kontracepcije. Ipak, kada se ženama u većini zemalja zapadne Evrope dogodi neplanirana trudnoća, one se češće odlučuju za njen nastavak i rađanje, ne samo zbog boljeg standarda i uslova života, već prvenstveno zbog toga što u tim zemljama abortus ima višu 'psihološku cenu'", kaže Sedlecki.
Za mlađe od 16 godina saglasnost roditelja
Kada je reč o samom činu abortusa, stručnjaci navode da je, prema zakonski rešenjima iz 1995. godine, saglasnost roditelja za prekid trudnoće neophodna samo ako je devojka mlađa od 16 godina.Kada se utvrdi da žena ne želi dete, ginekolog je dužan da obavi razgovor kako bi joj se pomoglo da donese rešenje koje je za nju najbolje, ali to ne podrazumeva nikakav oblik nagovaranja, pritiska ili zastrašivanja.
Ako se žena odluči za prekid trudnoće, ona je pre obavljene intervencije dužna da potpiše da se 'operacij'" obavlja na njen zahtev i da je upoznata sa svim komplikacijama i mogućim posledicama.
(MONDO)