Naš "raspevani" španski kolega oprašta se od čitalaca MONDA kako je i red - "kompilacijskim albumom". Prvi i poslednji pasus ostavili smo na engleskom jeziku, jer bi prevođenjem na srpski poenta bila potpuno izgubljena.
Teams like Serbia, Lithuania, Turkey, Slovenia, Argentina and Brazil performed all together a great "Song for the lovers" of basketball. For some of them, that song has been a "Bittersweet symphony". Spain and France should "Turn the page" and think that "Maybe tomorrow" they will find their way. Greece walked in "Mysterious ways" and got lost in the second year A.G (after Giannakis).
Let’s check our final soundtrack.
You gotta fight (Beastie Boys): SAD. "You gotta fight for your right to party". SAD su bile najbolji tim na turniru i u to nema sumnje. Raspolagali su čudovišnim atletskim sposobnostima i imali apsolutnu zvezdu SP u liku Kevina Durenta. Ipak, mislim da se ključ američkog uspeha nalazi na njihovoj klupi.
Coach K je stvorio tim, pravi tim i uverio svoje igrače da nisu bolji od ostalih samo zato što su zvezde NBA lige. Njegovi momci bili su svesni da moraju da se bore i daju sve od sebe u odbrani, kako bi osvojili zlato. Reprezentacija SAD je respektovala konkurente i tu nije bilo mesta sujetama, preteranoj samouverenosti i manjku koncentracije. A, sve su to bili zaštitni znakovi "Drim timova" 2002-06.
Kevin Durent je blistao, ali je doprinos njegovih saigrača takođe bio nemerljiv. Odom i Lav su se rvali sa krupnijim rivalima, Iguodala i Vestbruk diktirali ritam presinga, Bilaps mozgao, Gordon pogađao trojke... U Japanu pre četiri godine, Amerikanci su pre utakmica pevali "We will rock you", a u Turskoj "We are the champions" posle finalnog meča.
Oniki Dev Adam (Athena): Turska. "Dvanaest divova" je već godinama himna košarkaške reprezentacije Turske. Završili su turnir u gorko-slatkom raspoloženju, zbog razočaravajuće partije u finalu. Tanjevićevi momci su izgoreli u želji da osvoje titulu, ali ih je mnogo potrošila i polufinalna utakmica. Protiv SAD su posebno loše odigrali u fazi napada, bez ikakve ideje.
Ipak, plasmanom u finale su ostvarili veliki deo zacrtanog cilja. Dominirali su u veđini utakmica i bili deo meča sa Srbijom, koji neće skoro biti zaboravljen. Tu je viđen možda i poslednji moment slave Kerema Tunčerija, potcenjenog plejmejkera, koji je pronašao inspiraciju da odigra sjajno kada je bilo najpotrebnije.
Biće interesantno kako će Turska izgledati u budućnosti, bez Tanjevića na klupi i sa petoricom igrača u NBA ligi, što che doneti i dobre i losse posledice. Devet godina posle Evrobasketa u Istanbulu, turski fanovi su ponovo oduševili strastvenom podrškom.
We made it (Busta Rhymes/Linkin Park): Litvanija. "Together we made it, we made it even though we had our backs up against the wall". Najveća priča Mundobasketa, po mom mišljenju, a Kestutis Kemzura najbolji trener. Prevazišao je brojna odsustva i pretvorio prilično limitiran tim u osvajača bronzane medalje.
Videli smo da Linas Kleiza može da bude pravi lider, da se uspeh može ostvariti bez vrhunskog plejmejkera i da Martinas Pocius ima sve što je potrebno da bi postao vrhunski evropski igrač. Prvo poluvreme duela sa Argentinom će se pamtiti zauvek. A, sledeće godine biće domaćini Evrobasketa, jači za neke od njihovih najvećih asova (Jasikevičijus, Šišauskas itd).
Pokazali su talenat, karakter, hrabrost i pamet. Teodosićeva igra protiv Turske bila je poklon za sve fanove košarke. a Savanović i Kešelj otkrovenja. Polufinalna utakmica bila je jedna od najboljih u novijoj istoriji. Znam koliko takav poraz boli, ali srpski navijači moraju biti ekstremno ponosni na svoje momke. Srbiji pripada budućnost i već jedva čekam njene mečeve sa Litvanijom i Španijom sledeće godine!
Old time rock and roll (Bob Seger): Argentina. Bez Đinobilija i Noćionija, Argentina je još jednom pokazala kakvom strašću i kakvim duhom raspolaže. Rotacija im je bila žestoko skrachena, imali su neke velike slabosti, ali takođe i tone iskustva, znanja, kao i Luisa Skolu.
Bivši član Taukeramike (Kaha Laboral) je uz Durenta bio najbolji pojedinac turnira. Zaustavljen je samo litvanskim remek-delom odbrambene igre. On je otelotvorenje svega što je argentinskoj košarci donelo tako mnogo uspeha u poslednjih deset godina.
Sada se jedna briljantna generacija (Đinobili, Priđoni, Oberto itd) nalazi na zalasku, a u mlađim kategorijama ne naziru se njihovi naslednici. London 2012. verovatno će biti prilika da zaplešemo poslednji tango.
When did your heart go missing (Rooney): Španija. Ne postoji dobar izgovor. Odsustva Pau Gasola i Hozea Kalderona objašnjavaju pad kvaliteta i liderskih sposobnosti u timu, ali nemaju veze sa onim što se Španiji dogodilo na Mundobasketu. Tim je izgubio jedinstvo, srce i dušu. Nije bilo "die hard" odbrane, ali jeste bilo nadmenosti, lošeg govora tela, nedostatka strategije i lošeg menadžmenta.
Samo nekoliko briljantnih minuta na mečevima protiv Grčke i Srbije ne mogu da prikriju realnost. Kažem da "ne mogu", pošto španski mediji i Savez misle da "nije bilo toliko loše". Španija može da izgubi od Srbije, naravno, ali nema opravdanja za loše igre i loš stav.
Tim u koji smo se zaljubili 2006, postao je nešto sasvim drugačije i sada mora da se vrati svojim korenima, u pogledu pristupa i timskog duha. Tada će doći i bolji rezultat, ili možda neće, što mi i nije toliko važno. Ali pravi tim ne sme u toj meri da odluta sa pravog puta.
Perfect symmetry (Keane): Slovenija. Ne baš dobro izbalansiran tim pokazao je da Slovenija sledećeg leta može ozbiljno da konkuriše za medalju, ako se reprezentaciji vrate Matjaž Smodiš i Erazem Lorbek. Goran Dragić i Gašper Vidmar u budućnosti će biti njihovi lideri.
The Joker (Steve Miller Band): Rusija. Grmeli su na Grke, zbog njihovih kalkulacija u poslednjem kolu grupne faze, ali baš to ih je, u suštini, ostavilo na lakšem putu do četvrtfinala. Tim Dejvida Blata nije igrao dobro, međutim, imao je veoma dobre minute u utakmici protiv Amerikanaca.
Voroncevič nastavlja odrastanje, Mozgov će još dugo biti oslonac u reketu, tako da centarske pozicije nisu problem. Bikov može da postiže koševe, ali ne može da razigra ostatak tima. Rusima je pod hitno potreban plejmejker. Da li je to Hvostov?
Two stories town (Bon Jovi): Grčka. Imaju dva lica. Jedno, sjajno, kada igraju pripremne utakmice u brzom ritmu, sa presingom u odbrani i drugo, sporije i težw, kada dođe red na takmičenja. Živo me interesuje da li ćemo dogodine videti napredak, sada kada je svima jasno da je stara strategija omanula. Dijamantidis će nam svima nedostajati, vreme je za Nika Kalatesa. Dobra generacija mladih igrača kuca na vrata.
Heartbreaker (Led Zeppelin): Brazil. Jedini tim koji je uspeo da namuči Amerikance. Završnica turnira bi izgledala dosta drugačije, da je jedna od dve neizvesne završnice Brazilaca (protiv SAD i Argentine) imala drugačiji ishod. Hvala Marselinju, koji je sa svojim bravurama bio jedna od boljih stvari koje su se dogodile na ovom SP. Jedva čekam da vidim Splitera i Nenea u tandemu, ali moraju da vide šta će dalje sa ovakvim Barbosom...
Heroes (David Bowie): Novi Zeland. "We can be heroes, just for one day". I bili su heroji. Zbogom, Pero!
Rebel without a pause (Public Enemy): Hrvatska. Individualni talenat i strast prema košarci su tu. Ante Tomić ima svetlu budućnost pred sobom, a dolaze i još neki zanimljivi klinci. Ipak, u jednom trenutku ću pomisliti da ću umreti, a da neću uspeti da vidim Hrvatsku kako igra sa makar malo reda i kolektivne ideje.
Another one bites the dust (Queen): Francuska. "Trikolori" iz leta u leto okupljaju sjajne atlete, ali čak i kada ih predvodi Toni Parker, njihova igra deluje nekako bolno po gledaoca. Možda bi malo manje mišića i malo više neurona donelo boljitak? Francuska sa svojim mladim igračima mora da radi na fundamentima košarkaške igre, ako misli da na velikim takmičenjima puca na visok plasman.
Friendly fire (Citizen Cope): Portoriko. Sami su sebe upropastili. Portoriko ima individualni kvalitet, ali nema timsku igru i nema mozak. Barea je sjajan košgeter, ali nije režiser. Arojo ima isti problem. Pi Džej Ramos je veliki i to je sve. Manjak taktičke discipline kao da im je u krvi i to će morati nekako da reše. Bili su blizu pobeda nad Rusijom, Grčkom i Turskom ali su sve te utakmice - izgubili. Poraz od Obale Slonovače bio je "bonus" udarac. Mislim da su Vasaljo i Nejtan Pivi bili zanimljiva otkrića za sve koji ih ne znaju iz NCAA lige.
Africa (Toto). Angola i Obala Slonovače učinili su Afriku ponosnom na svoju košarku. Angola je pobedila Nemačku i prošla grupu, šteta što je posle toga natrčala na SAD. Obala Slonovače se zabavljala na terenu, nadmetala svim srcem, uživala u prilici da stiče iskustvo i na kraju pobedila Portoriko! Tako je, Slonovi!
Rockstar (Nickelback): Liban. Ko je igrao fantasy Svetsko prvenstvo i nije imao El Katiba u bar jednom od svojih timova? Krilo Libana je rok zvezda u ne baš sjajnom bendu, ali u čijim pesmama smo uživali svake četvrte godine. Ovog puta, žrtva mu je bila Kanada. I Kina je imala svoju zvezdu, Ji Đijanlijana, ali je pevala "Dazed and confused", u čast igre koju je demonstrirala.
We have to be pleased by two weeks of that "crazy little thing called...basketball". The new season in Europe is coming soon so we yell "Don’t stop me now", asking for more action. Local leagues and Euroleague will fill our life until the next big event in Lithuania next summer, so it is gonna be like "Waiting on a sunny day".
Last station of this musical meeting between me and you. It’s been a pleasure.
Now, "The show must go on!"
PS: Ovo je od redakcije MONDA - Alejandro, gracias! Mogao si eventualno da pored Srbije staviš pesmu "The Bomb" (The Busketheads) zbog Teove trojke, a pored Turske "Aut" (Ekatarina Velika) zbog poslednjeg napada i otiska Tunčerijeve patike na aut-liniji, ali...
Šalimo se, Alehandro. Samo za tebe pesma zahvalnosti od ekipe iz MONDA