• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Želeli biste da budete srednja klasa? E, pa..

Za srednju klasu, onu u evropskom a ne aktuelno srpskom ili sve jačem jugonostalgičarskom smislu, treba se dobrano potruditi, pokazuje istraživanje Monda.

Sociolozi i ekonomisti kažu da za ulazak donji prag srpske srednje klase danas treba mesečni porodični prihod od najmanje 150.000 dinara (1.350 evra) ali, pokazuje računica MONDA, to je još svetlosne godine daleko od potreba i navika prave, zapadnoevropske srednje klase.

Pomenutih sto pedeset hiljada dinara više je nego četvorostruka vrednost prosečne plate koju sračuna zvanična statistika ali da bi "od koraka do Evrope", kako naše trenutno stanje opisuju optimistični političari, stigli prave "Evropejce" u ovoj kategoriji potrebno je i taj za mnoge nedostižan porodični prihod poraste čak četiri puta više.

Srednja klasa je udarna kategorija svakog dobro ustrojenog društva. Skloni smo da na pomen "srednja klasa" zamislimo samo ono kako ta porodica živi, u koliko velikom stanu, koja kola voze, gde letuju... ali za ekonomiju i društvo jedne zemlje mnogo je važnije šta ta porodica samim svojim postojanjem, pa i trošenjem, čini za opšte dobro.

Jugonostalgičari i starije generacije će vam rado govoriti o vremenima socijalizma "kada su i radnici dobro živeli i bili srednja klasa" ali to je daleko od racionalne i istinite postavke stvari.

Radnici su pre tridesetak godina u SFRJ svakako bolje živeli, jer država je živela na kredit relativno mnogo veći čak nego što to radi danas, ali ni tada radnik stvarno nije bio srednja klasa u njenom zapadnoevropskom poimanju.

Ko ne veruje može da pita tog nekog udarnika iz svog okruženja koliko je puta, recimo u najboljih deset godina bio u operi, na baletskoj i pozorišnoj predstavni, koliko je nakupio (skupih) ilustrovanih monografija, vajarskih ili slikarskih dela (ne onih za 20 evra kupljenih na ulici), da li je bio redovan kupac "mercedesa c klase", je li menjao nameštaj svakih šest,sedam godina, bio svake godine i na letovanju i na skijanju...

Upravo je tu značaj srednje klase jer od nje zavisi i postojanje svih ti "proizvođača", od operskih pevača i slikara, preko književnika i knjižara, do radnika na recepciji hotela na Kopaoniku i Halkidikiju, do poslednjeg srpskog gastarbajtera koji zavrće šrafove u nekoj automobilskoj hali u Bremenu.

Pa koliko bi trebalo imati da bi vaše dete, bez imalo "blama", gostu iz Zapadne Evrope moglo da kaže "moji su advokati (inženjeri, hirurzi, univerzitetski profesori, bankari, menadžeri...), ne živimo raskošno, samo smo dobrostojeći pripadnici srednje klase".

Prema računici MONDA, koja je nepotpuna i, priznajemo, u dobroj meri proizvoljna, neće vas "primiti u srednju klasu" ako u svom srednjem životnom dobu (35-45 godina) niste uspeli da vam godišnji porodični prihod bude između 60 i 65 hiljada evra, tj oko sedam miliona dinara pri kursu od 110 dinara.

Pa na šta ide tih, za srpske pojmove, basnoslovnih šezdesetak hiljada evra godišnje. Idemo redom.

Zamišljenu MONDO porodicu srednje klase čine supružnici sa dvoje dece školskog uzrasta koja živi u stanu većem od 80 kvadrata u širem centru Beograda, a koji je kupljen na kredit.

Znači, ne govorimo ni o "komunističkom" Dedinju i Topčiderskom brdu, ni o "novokomponovanom" skupu na Bežanijskoj kosi, već normalnom stembenom okruženju.

Samo stanovanje u tom domu vrednom 150.000 evra porodicu košta 15.400 evra godišnje. Samo na rate kredita ode gotovo 12.000 evra a tu smo uračunali i komunalije, osiguranje stana, nameštaj koji se menja na šest-sedam godina, sitne popravke. Porez smo sračunali zasebno.

Osnovno prevozno sredstvo im je automobil (tu smo im dali "popust" jer u Zapadnoj Evropi standard su dva), star nekoliko godina i takođe uzet na kredit. U automobilskoj industriji, kao visoko konkurentnoj i detaljno raslojenoj, već i formalno imamo klase. Tako automobil koji bi vozio neko iz srednje klase ne košta desetak hiljada evra na auto placu polovnjaka, niti je to "golf" - san srpskog vozača.

Rang novog automobila sa porodicu srednje klase je onaj čija cena ide od najjefnitijeg "WV pasata" koji u Srbiji košta 25.000 evra do "mercedesa c klase" čija cifra prelazi 31.000 evra.

Za našu "evropejsku" MONDO familiju odabrali smo "audi a4" od 27.000 evra, za koji rata kredita dođe 6.300 evra godišnje. Sa kasko osiguranjem, registracijom, redovnim servisom i benzinom za 15.000 pređenih kilometara godišnje, cena transporta izađe na oko 9.650 evra.

Na hranu i piće četvročlanoj porodici ode oko 12 odsto budžeta, pokazuju ankete potrošnje recimo u Austriji i u SAD. Doduše njihovi budžeti su izdašniji, pa se tako u SAD srednjom klasom smatra porodica koja godišnje zaradi između 75.000 i 150.000 dolara.

U hranu se, statistički, ne svrstava obedovanje u restoranima na koje bi virtuelna evropska MONDO porodica srednje klase iz Srbije godišnje potrošila nešto više od 2.100 evra. To je otprilike četiri izlaska mesečno na porodični ručak ili večeru.

Za duhovnu hranu, onu koje se nije baš najeo pripadnik komunističke/socijalističke srednje kase, od pozorišta, bioskopa, knjiga od koncerata i kupovine kvalitetnih slika, treba još jedno 1.500 evra.

Na putovanja i godišnje odmore, te simbole "imanja para" u Srbiji, porodica prave srednje klase bi potrošila više od 8.250 evra. Tu smo uračunali porodičan odlazak na more preko leta i skijanje zimi u inostranstvu, ali i četiri vikenda godišnje na koje bi, recimo u neke slovenačke toplice, bez dece otišao bračni par.

Troškova svakako ima još "tušta i tma", od garderobe na koju ode bar 4.500 evra godišnje do školskih troškova dece koja sa ekskurzijama i školama jezika, sviranja i/ili baleta mogu da odu i do hiljadu evra, ali ne možemo ih ovde nabrojati sve.

Skraćeni virtuelni troškovnik bismo, stoga, završili na dve najvažnije stavke koje porodicu srednje klase čine stubom sigurnosti i motorom modernog naprednog društva - investicijama i plaćanjem poreza.

Porodica srednje klase će od svojih šezdesetak hiljada evra prihoda godišnje u klasičnu štednju odvojiti oko 2.400 evra, premiju polise osiguranja života će platiti bar 800, u fond za privatne penzije će dati još 1.200 evra, koliko i u fondove ili na namensku štednju za školovanje dece - budućih nosilaca društva.

Upravo te pare - štednja, osiguranje, pa i ulaganja na berzu - su oslonac finansijskog sistema jedne zemlje, a ne krediti koje država uzima kod kuće ili u inostranstvu.

Dalje, sigurno ne viđate mnogo dobrih advokata, menadžera ili vlasnika biznisa srednje veličine po Domovima zdravlja, a to je zato što oni imaju privatne lekare. Srednja klasa u uređenom sistemu plaća dodatno (privatno) zdravstveno osiguranje i na to ide dodatnih 2.600 evra godišnje.

Kraj priče o srednjoj klasi konac je na nepopularnoj, a u Srbiji i potpuno "nepoznatoj temi" - plaćanju poreza. Srednja klasa u SAD plaća polovinu federalanog poreza na prihod. U Srbiji svako verovatno na prste jedne ruke može izbrojati ljude iz njegove okoline koji plaćaju takav porez, tj. one koji imaju (prijavljenu) godišnju zaradu veću od 1,7 miliona dinara (oko 15.500 evra).

Naša virtuelna, ili buduća, evropska srpska porodica srednje klase platila bi i taj porez ali i pravi porez na imovinu. Samo od plata supružnika država bi ubrala više od 4.300 evra godišnje, a ukupan porez, sa onim na stan i osiguranja, uveliko bi prešao pet hiljada evra.

Kada se tome doda PDV koji porodica plati na sve što plati u godinu dana, shvati se koliko "srednja klasa" znači državnom budžetu.

Po ovome sudeći evropska srednja klasa je srpskoj porodici mnogo dalje nego što je Srbija kao država formalno daleko od "evropske porodice". No, ne treba gubiti nadu već zagrejati stolicu i zasukati rukave.

Svaka akademska definicija srednje klase, mi smo se držali one koju su uradili Tomson i Hiki 2005, podrazumeva da su njeni članovi visokoobrazovani profesionalci, srednji sloj menadžera, vlasnici manjeg i srednjeg biznisa.

U definiciji je ključna reč "visoko obrazovanje", tako da oni koji još imaju priliku - knjigu u šake. Alternativa je da ste genijalac kao Bil Gejts, ali ona već preskačete srednju i direktno upadate u najvišu društvenu i ekonomsku klasu.

(Georgi Mitev Šantek / MONDO)

Komentari 0

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

special image