• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Beč - Tako blizu, za svakog ponešto

Kad god se povede priča o tome kako bi bilo lepo otputovati negde na kratko, da ne bude previše skupo, a da se malo promeni vazduh, predlažem Beč i već sam se svima popela na glavu.

Idealna prilika se bliži i nije kasno da se prelomi – tu su aprilsko-majski praznici, kratki doduše, ali više nego dovoljni za mini-avanturu do austrijske prestonice koja taman lepo može da napuni baterije i onima koji najkraće ostanu.

Iako je put avionom sigurno najudobniji, cena karte je svakako najviša stavka u tesnom putnom budžetu, naročito ako se ide u grupi. Ipak, svi koji bi da stignu do Beča vazduhom za malo jače od sata, neka računaju na trošak od oko sto evra za povratno putovanje kod svakog od tri glavna prevoznika.

Ukoliko se opredelite za avion, kupite povratnu kartu za gradski voz koja košta 16 evra. Uz nju možete da uzmete i jeftiniju kartu za gradski prevoz za jedan ili nekoliko dana, što je ponuda koja se zaista isplati.

Kada budete odlazili iz Beča, prtljag možete predati na stanici podzemne železnice i tako izbeći gužvu i čekanje na aerodromu. Samo proverite bording kartu, dva puta mi se desilo da mi preljubazna teta izda potvrdu na drugo ime, jednom čak i nekog azijskog gospodina. Tako vam ostaje mogućnost da ne teglite torbe od podneva kada vas izbace iz hotela do polaska aviona, obično kasno uveče.

Pored autobusa i čuvenih kombija, koji nude povratne karte po ceni od 50 do 90 evra, tu je i voz koji košta slično, samo je od sada obavezno presedanje u Budimpešti, doduše bez previse čekanja. I voz i autobus nude onima željnim kupovine priliku da potroše još više para, samo se treba pripremiti na dvanaestak sati klackanja, bilo po putu, bilo po pruzi.

Smeštaj je u Beču zaista lako naći i bar je ovde tačna ona reklamna mantra “za svačiji džep”.

Pored već čuvenog Booking.com sajta, Gugl će vam otkriti stotine ponuda za iznajmljivanje stana na nekoliko dana i za više osoba, a tu su, u Austriji izuzetno udobni i čisti, hosteli. Rekord u jeftinoći drži hostel u studentskom gradu za oko 10 evra za dvoje po noći, ali samo ukoliko ste spremni da sobu i kupatilo delite sa desetak sustanara. Gde god da se smestite, ne brinite, svuda ćete stići za najviše dvadesetak minuta, a Beč je verovatno jedan od najprijatnijih i najbezbednijih gradova za šetnju, posebno otkako je uvedena kazna od 45 evra za vlasnike kućnih ljubimaca koji se olakšaju na trotoaru.

Šta ne propustiti

Legenda kaže da se prva poseta Beču mora početi odlaskom u Šonbrun, dvorski kompleks na veličanstvenom imanju koje pored istorije nudi i prirodu u gradskim uslovima, pa čak i zoološki vrt. Odavde se lako stiže u sam centar grada, trg na kome se nalazi katedrala svetog Stefana, ključno mesto za sastajanje i domaćih i stranih, u pešačkoj zoni načičkanoj prodavnicama svih lanaca koje možete da zamislite. Tu su, ali obično u poprečnim uličicama, i neponovljivi kiosci koji nude preukusne kobasice (posebna preporuka za Kasekrainer podvrstu), pečeni kesten i sladoled.

Oko katedrale će vas ljubazno saletati momci u baroknoj odeći da vam ponude neku od bezbroj predstava za turiste ili posetu “tradicionalnom” restoranu, ali bi ih trebalo preskočiti. Sve možete i da otkrijete sami, bez “poreza na glupost”, dovoljno je samo par sati istraživanja pred put. No postoji jedna turistička ponuda koju treba iskoristiti ako prvi put dolazite u grad, dokazuje višegodišnje iskustvo: "Hop On/Off" autobusi zeleno-žute boje. Polaze na svakih pola sata i vožnjom od sat ili dva učvrstićete vizuelni osećaj grada i ojačati orijentaciju, a usput razgledati Beč uz osnovna objašnjenja za značajna mesta pored kojih prolazite. Nekima je dovoljno da na taj način obiđu i zabavni park poznat po Prateru, a ako se ipak odlučite na vožnju “točkom smrti”, imajte u vidu da ta avantura nije previše jeftina.

Prođite pored palate Hofburg, nama poznate po jednoj od bezbroj pregovora o statusu Kosova, u kojoj se nalazi i sedište OEBS-a. Odmah uz Hofburg su i vrhunski muzeji: Albertina, u kome možete videti fantastičnu izložbu impresionističkih dela i radova Gustava Klimta, naizgled beskrajni Istorijski muzej, kao i prvi dom savremene umetnosti Leopold, koji će vas uvesti u takozvanu Muzejsku četvrt. Ako vam je dosta istorije i umetnosti, uživajte u suncu u prostranim trgovima između nekadašnjih austrougarskih konjušnica u ovom kvartu.

Kao i u svakom gradu, postoje i skriveni dragulji, poput Kuće muzike, posvećen samo zvucima u kojima čak možete da okušate i sopstveni talenat, pa čak i snimite CD. Kuća leptira, botanička bašta prošarana vodopadima po kojoj slobodno lete ptice, zapanjiće vas i oduševiti čak i ako prirodu volite da gledate samo na slikama.

Posle kulture je uvek vreme za kupovinu i pored već pomenutih pešačkih ulica oko katedrale (Graben i Kartner), treba štraptati ulicom Mariahilfe, domovinom svih modnih i tehničkih marki koje poznajete iz svakog evropskog grada, u pravcu zapadne železničke stanice. Poprečne ulice, poput Neubaugasse, kriju manje i zanimljivije butike, ali uz više cene.

U njima je i par prodavnica za one koji vole neke druge kupovine: raj za stripove kome mogu da pozavide i prekookeanske knjižare, kao i poslednje utočište ljubitelja drugačijih muzičkih zvukova, jedna od retkih preostalih “malih” radnji još uvek sačuvanih od korporativnih čeljusti.

Hrana i noćni život

Nekima najvažniji deo putovanja, hrana, u ovom gradu zaista nema mane. Po tradiciji, bečke šnicle treba pojesti već prvog dana, a dokazano najbolje su u restoranu Figmuller. Gulaš ne može da omane ni u jednoj kafani sa kariranim stolnjacima, već pomenute kobasice takođe, i prava je grehota zaletati se u poznata utočišta brze hrane.

Najbolja rebarca su u ogromnom pabu 1516 koji, što je prava retkost danas, još uvek ima odvojeni unutrašnji deo za pušače. Nahmarkt pijaca je raj za ljubitelje kuvane hrane, a ne manjka ni sva sila štandova i restorančića kuhinja nezapadnog sveta.

Velika prednost su uvek jasno ispisani jelovnici sa cenama, tako da praznina u novčaniku može da odredi budući ceh.

Slavnu Zaher tortu treba, bez obzira na sve, jesti u njenom “rodnom mestu”, istoimenom hotelu u čijoj se poslastičarnici nudi i varijanta “za poneti”. Filmskim zaluđenicima treba preporučiti ispijanje kafe u Perli, u kojoj je sniman film “Pre svitanja”, ili legendarnom simbolu elegancije, Landtmanu, gde je pravi ritual doručak za oko 8 evra.

Samo zapamtite, čuvena “bečka kafa”, ili melanž, ima u sebi mnogo više mleka nego kafe.

Noćni život u Beču možda naizgled nije preterano uzbudljiv, jer se ulice isprazne već oko deset, ali je sasvim dovoljno klubova i koncertnih sala u kojima se sigurno svake večeri nešto dešava – počev od čuvenog Fleksa, preko sjajnog džez kluba "Porgy & Bess" koji će vas vratiti u doba Koton kluba, do alternativne Scene u kojoj možete pobeći i od alternative i uživati u hladu predivne bašte. Noćni prevoz ne treba da vas brine: autobusi prolaze glavnim ulicama na pola sata, a petkom i subotom radi i podzemna železnica na svim linijama u ritmu od 15 minuta.

I najvažnije: nema savršenijeg načina da se završi poseta Beču od odlaska u Burgkino, na jednu od projekcija "Trećeg čoveka" Karola Rida, koji se na istom mestu prikazuje već pedeset godina.

Tagovi

Komentari 5

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Maja

Kao Beclijka sa dugogodisnjim stazom, na zalost, moram da kazem da je clanak pun losih informacija prepisanih iz najobicnijeg vodica. Neinventivan, i velikim delom netacan. Ne znam ni odakle bih krenula... Od pogresno napisanih imena skoro svega, pa do toga da gastronomska preporuka nema veze sa zivotom. Figlmüller, 1516 itd su nesto sto Beclije zaobilaze u sirokom luku, jer su poznata turisticka mesta, koja po kvalitetu, kao sto je rekao Slavko, nisu ni blizu cak ni obichnih beckih kafanica. Takodje, vrlo je nezahvalno da neko ko je u par navrata posetio Bec daje savete o istom, npr. komentarise nocni zivot (Flex?!). Muzeji su vec stvar ukusa i jasno mi je da u clanku nema dovoljno prostora da se nabroje sve znamenitosti, zato moj savet glasi: prepustite nekome ko poznaje dusu grada da napise pricu o istom.

Nenad Šebek

Stajem u odbranu Aleksandrine preporuke i Figlmilera kao mesta za pravu bečku šniclu! To što je tanka je znak kvaliteta a ne štednje materijala. Ako mogu da dodam pod "muss" za razgledanje, to su još Hundertwasserhaus, zgrada Secesije, Našmarkt odmah pored kao i Musikverein, koncertna sala odakle svakog 1.januara gledamo novogodisnji koncert.

slavko

sve je ovo lepo opisano!!ali sto se tice hrane ne bih se slozio,figlmüler je navikano mesto u centru grada i njihove snicle se skoro provide koliko su tanke,a cena paprena,sto se tice rebarca?nemogu nikada iz peci biti ukusniji nego sa rostilja na drva!!!"strand cafe"jedan od poznatijih grill restorana na starom dunavu,vise nego ukusno a za svaciji dzep,a snicle je bolje jesti u bilo kom gasthaus-u ili restoranu ali izvan centra grada,jer je mnogo jeftinije..salmbräu recimo pravo mesto za predloziti sto se tice hrane..

Najnovije

Kolumnisti