...šta drugo reći o filmu koji teško da bi dobio prolaznu ocenu i to ne od kritike ili publike, već i na običnom studentskom ispitu? Neka niko ne očekuje da će ''Kuma'' ili ''Američke grafite'' ovde pronaći makar i u tragovima. Neće.
Režija: Frensis Ford Kopola
Uloge: Val Kilmer, BrusDern
Distributer: Megakom
Je l’ prošla bura zvana ’’Prometej’’? Je l’ su blogeri malo spustili loptu i uzeli vazduh? Može li da se nastavi normalno da se živi? Na žalost, nimalo ne preterujem - gledanje i žučno komentarisanje ’’Prometejovog’’ narativa i svega ostalog što se tiče ovog filma uključujući i kopanje po najintimnijim delovima života Ridlija Skota i naročito Dejmona Lindelofa, tog zlikovca kojem nije bilo dosta iživljavanja u ’’Kaubojima i vanzemaljcima’’, već se sada usudio da dirne i u Svetog Ejlijena, kao da još nije prestalo. Malo mi se i smučilo sve to. Iskreno, nekada bi me bilo malo blam da napišem ovako nešto, ali evo - zaista, prvi put u životu, drago mi je da se moj prikaz ''Prometeja'' nekako poklopio sa mejnstrim kritikom i da potpuno odudara od forumske kasapnice koju je nesrećni film doživeo.
Ovakav razlaz ova dva sveta odavno se nije dogodio i iako ne mogu da kažem da mi je preterano drago što sam se zadesio s ove strane horizonta i dalje mi nije baš najjasnije čemu ovoliki odijum od strane ekspertske internet populacije. Ali dobro, i takve se stvari ponekada dešavaju, a meni kao primarni utisak i desetak dana nakon gledanja filma, ostaje sjajan bioskopski doživljaj koji je ''Prometej'' verovatno pružio svima, pa čak i najvećim hejterima, hteli oni to da priznaju ili ne.
Na sledeći zadatak sam krenuo sa željom da se odmorim od komplikovanih filmova i taman kada sam pomislio da je ''21 Jump Street'' savršen primer za tako nešto, pažnju mi je privukao jedan mali film koji se na našem repertoaru našao pravo niotkuda, sve sa, ako IMDB ne laže, podatkom da upravo mi imamo tu čast da nakon festivalskih projekcija prvi vidimo novi film Frensisa Forda Kopole u redovnoj bioskopskoj distribuciji. Naravno, prvo što svako pomisli kada čuje ime ovog slavnog reditelja, odnosi se na ''Kumove'', ''Apokalipsu'', ''Grafite'' ili možda ''Prisluškivanje'', ali pošto sam znao da je još pre izvesnog vremena danas 73-godišnji majstor izjavio da ga više apsolutno ne interesuje holivudski plasman filmova već isključivo unutrašnja potreba da pravi male i intimne filmove koji neće podleći nikakvom neumetničkom kompromisu, pomislio sam na neka druga zanimljiva dela iz njegove bogate filmografije.
Jer, Frensis Ford je i u prošlosti često pravio male, eksperimentalne filmove bilo da se radi o ekranizacijama romana S.E. Hinton ili o studijskim ekstravagancama kao što je bio ''One From the Heart''. Znajući da je ''Između svetova'' promovisan kao horor film, ja sam, ipak, pre svega, pomislio na onaj Kopolin rani ''Dementia 13'', a pomalo i na ''Drakulu'', i prilično spokojan se uputio ka mestu zločina na kojem se ''Twixt'' odigravao. Ipak, ništa me nije moglo pripremiti na užas koji sam tamo zatekao. Na žalost, govorim o onome što se odigravalo na platnu.
A tamo, bucmasti Val Kilmer, pisac horor romana kojem karijera i brak idu nizbrdo, stiže u gradić u kojem je Brus Dern šerif, ne bi li promovisao svoj poslednji roman. Šerif, međutim, obaveštava pisca da je u gradu u toku istraga jednog ozbiljnog zločina i da je upravo to tema koja bi mogla da zainteresuje pisca takvog kalibra. Da sve bude još intrigantnije pobrinuo se onaj svet u kojem se nalazimo kada sanjamo. Kilmer sanja jednu devojčicu/duha koja ga neodoljivo podseća na sopstvenu kćer koju je izgubio nakon saobraćajne nesreće. Veze devojčice sa strašnim ubistvima ipak nisu baš najjasnije. Sanja i Edgara Alana Poa.
TREJLER
Dobro, nekako sam prepričao glavni tok nove priče Frensisa Forda. I možda je najpametnije da se ovde i zaustavim, jer šta drugo reći o filmu koji teško da bi dobio prolaznu ocenu i to ne od kritike ili publike, već i na običnom studentskom ispitu.Na prvoj godini. Kao da vidim profesora koji svog studenta gleda prekorno, možda i sažaljivo. I kakav je ovo film uopšte - horor, psihološka drama, fantazija ili možda ipak komedija? Kakvi su ovo dijalozi i šta se na kraju dešava u ovom filmu. O čemu se ovde radi? Francuzi kažu da je njima sve jasno u ovom filmu, ali iako su u prošlosti vrlo često bili u pravu, čini se da su ovog puta samo obzirniji prema istinski velikom američkom reditelju nego neki drugi.
Ima, ipak, ovde i zanimljivih delova. Iako mi je G. rekao da je on izdržao samo deset minuta filma, istina je samo da je to najbolji segment Tviksta, ali ni ostatak nije totalno negledljiv. Poneka duhovitost, poneki štrec, sve naravno na nivou slučajnosti i simpatije.
Ali, ne pada mi na pamet da nastavljam dalje da masakriram Kopolu. Ako iko ima kredit da na kraju svoje karijere pravi totalno lične filmove, onda je to Frensis Ford. Ali neka niko ne očekuje da će ''Kuma'' ili ''Američke grafite'' ovde pronaći makar i u tragovima. Neće. Ovde ni CSI forenzičari ne bi uspeli da nađu ostatke nekadašnjeg giganta. I to je, da ponovim, sasvim u redu. Neka Kopola i dalje pravi ''svoje'' filmove, a mi sami odlučujemo da li ćemo da ih pogledamo ili ne. Lično, možda ću ih i gledati, ali pisati neću nikako. Ćao Kopola.
Ja:**1/2