Golman vaterpolista Srbije, Slobodan Soro, kaže za MONDO da su "delfini" verom stigli do preokreta, a poslednje trenutke i sudijske odluke nije znao da opiše i objasni.
"Delfini" nisu poklekli posle poraza od Italije u polufinalu Olimpijskih igara u Londonu. Težak meč i ishod sa "azurima" nisu u potpunosti zaboravljeni. A, i kako bi...
Da je ispadanje iz borbe za zlato ostavilo traga na izabranicima Dejana Udovičića videlo se skoro pune tri i po četvrtine u meču za bronzu. Kada su srpski vaterpolisti shvatili da im i bronza izmiče, podigli su gard, zbili redove i krenuli u juriš - protiv Crnogoraca i sudija.
Uspeli su!
U dramatičnoj završnici stigli su i prestigli visoko vođstvo rivala i okitili se četvrtom uzastopnom olimpijskom medaljom. Pomak u odnosu na Peking nije napravljen. Ali, medalja je medalja.
Utiske za MONDO iznosi Slobodan Soro.
"Od početka do kraja užasna utakmica, malo ko je verovao da pet minuta pre kraja i na tri gola minusa možemo da se vratimo i pobedimo. Pokazali smo da možemo. Da nismo verovali ne bismo ni mogli", počeo je prvi golman Srbije.
Soro je ocenio da je turnir za "delfine" počeo dobro, a da su problemi nastali u četvrtfinalu.
"Izuzetno težak turnir za nas. Sve je počelo kako smo planirali, završili smo grupnu fazu na prvom mestu, pa malo težu utakmicu sa Australijom i onda je došlo to polufinale sa Italijom... Ne znam šta bih rekao za tu utakmicu, osim da čestitam Italijanima na pobedi. Imali smo neku čudnu utakmicu, neke stvari oko bazena ne bih komentarisao. Nikada u zagradi neće pisati kakav je bio kriterijum, ni da li su im dve lopte ušle u gol od bloka, da li je to sreća ili ne..."
Srbija nije uspela da dođe do meča za zlato, ali i osvojena bronza ima zlatan sjaj.
"Važna je ova bronza, medalja više je tu. Osvojili smo je za Srbiju. Žao mi je nekih odličja koja su nam izmakla iz ruku. Nemamo razloga da budemo nezadovoljni i trebalo bi da svi, koji su nas pratiili, budu srećni zbog rezultata i našeg nastupa", stava je Soro.
Srbija je u meču za treće mesto imala tri gola zaostatka pet i po minuta pre kraja. Međutim, uspela je da preokrene i da stigne do pobede. Soro, kaže da su svi u ekipi verovali u pobedu, čak i kada je situacija sa strane izgledala izgubljeno.
"Verovao sam da će sve biti kako treba, imao sam unutrašnjiu mirnoću i sigurnost. Pretpostavljam da su svi tako doživljavali momente koji nisu bili prijatni. Sve vreme smo vijali Crnu Goru. Na momente smo vodili, ali su pri 11:8 imali sve u svojim rukama. Tražili smo se sve vreme..."
Kratko i jasno izneo je svoj stav o suđenju na meču protiv Crne Gore.
"Mislim da su Crnogorci imali igrača više".
Nije Soro ostao nedorečen, objasnio je i zbog čega.
"Poklonjeni su im jeftini golovi, bez lopte, kada igrač ostane sam ispred mene, peterci, dvostruki izbačaji, ali ipak smo na kraju verovali".
"Prvo, obostrano isključenje sa pravom zamene, to nisam znao da postoji. To je suđeno Vanji. Očigledno je bilo da ga je Nikola Janović udarao preko vode pesnicama, sudija izgleda nije hteo da izbaci samo Nikolu. Nije hteo da sudi tako nešto, bilo mu je suvišno pa je smislio solomonsko rešenje i izbacio obojicu", ne može da se načudi Soro odlukama koje su donosili arbitri iz Italije i Grčke.
"Kasnije su određivali ko sme da uđe, ko ne sme, jer su izbačeni u mrtvom vremenu. Zato se opet igralo sa po šest igrača, a onda je opet bio neki izbačaj u poslednjim sekundama, ali nisam gledao na tu stranu, bio sam skoncentrisan na nešto drugo. Luda kuća, ne znam šta bih rekao", i našem golmanu je ponestalo reči da opiše situaciju u bazenu i oko njega.
"Ne znam kako bih opisao utakmicu. Igram vaterpolo 21 godinu i ne znam neke stvari da opišem. Mislim da bi čitaocima bilo još teže da shvate", priznao je čuvar mreže srpske vaterpolo reprezentacije.
Po mišljenju Sora, vaterpolo turnir u Londonu bio je bolje organizovan od onog pre četiri godine u Pekingu.
"Više mi se dopalo ovde neko u Pekingu. Bilo je prijatnije, intimnije, manje je bilo selo, zgrade su bile zgusnutije... Sve sportske strane nama bitne - treninzi, blizina bazena, sve je odrađeno da sportistima bude što lakše i lepše".
Nije tako funkcionisalo od samog početka, ali kako je vreme odmicalo bilo je sve bolje.
"Organizatorima je bilo potrebno par dana da se uhodaju. Mi smo imali majstore pet dana u sobi, svaki dan je po njih šest-sedam dolazilo jer je voda curila na sprat ispod. Ali, mislim da su položili ovaj ispit, sa ovom bronzanom medaljom koja je nama dodatni plus", završio je Soro priču za MONDO.
(P. Vujić, MONDO - foto: Beta/AP)