Edin Avdić se javio pred sam kraj Eurobasketa...i još jednom pisao o Bo Mekejlebu, Andreju Kiriljenku, litvanskim suzama, sudiji Lamoniki, sestri Žoakima Noee...uživajte.
"Trezan shvatih iz prve, daaa sve su sem tebe, bile kurveee kojih sam se stideo, a ni ja nisam...." i tako dobrih 500 kilometara. Vozač je raskinuo sa svojom velikom ljubavi, agonija nikako da prođe, a pjesma koja ga lomi i podiže istovremeno je gorepomenuta. Traži je periodično svakih desetak minuta uz obavezno "Daj kralju opet onu moju od Džeja....".
U početku smo ga tješili, onda je prešlo u otvoreno ruganje njegovim krhkim emocijama, da bi na kraju jednostavno svi u autu imali staklasti pogled (kao u onoj sceni iz talijanske komedije "Tri muškarca i noga" kada zamalo skrenu sa ceste). Na jecaje iz zvučnika i vozačevo tugaljivo lice ("Ako mi budeš ime stavio u tekst, usta ću da ti razvalim!!") nadovezala se i prehlada koju sam pokupio negdje oko Varšave.
Malo temperature, začepljen nos, suha usta i oči kao dvije crtice. Izgledao sam tako loše da mi je Kurtnaitisova žena donijela čaj, a i on je u znak solidarnosti obukao džemper najtužnijih mogućih boja (uz takve džempere vjerujem da dijele i priručnike za samoubistvo). Inače, nakon lošeg prvog dojma porodica Kurtinaits nam sve više ulazi pod kožu (miomirisi rasola su zaista prestali). Sam Kurtinaitis je simpatično nespretan, a supruga je nevidjeno vrijedno stvorenje koje svaki dan između ostalog guli nebodere krompira iz meni nepoznatih razloga.
Litvanci su kada je košarka u pitanju čudna bratija. Vole ovaj sport do ludila...ali samo u svojoj izvedbi. Preziru ostatak košarkaške Evrope i NBA. Čak i ako im podastrete tepihe argumenta, oni će tek nevoljno reagovati u stilu "ah, da...nisu loši...ali zato...(umetnite litvanskog košarkaša po želji) je bio nešto posebno".
Znamo se još iz Štokholma 2003. kada je litvanska reprezentacija pregazila sve do zlatne medalje igrajući najljepšu moguću napadačku košarku a ja se okretao prema njima na svaku neshvatljivo dobru asistenciju Šarunasa Jasikevičiusa i zbunjeno slijegao ramenima. Isto su radili i oni. Zajedno smo bili u nevjerici da postoji plejmejker koji može dodavanjem da isfintira pola dvorane i protivničku petorku (niko to nije radio bolje od Šarasa.
Otvarali su mu se uglovi koje valjda samo posebni igrači mogu da vide). Nakon poraza od Makedonije bili su paralisani. Čista tuga i nevjerica. Makedonci su im vrlo čudnom odbranom od PNR (čisti kockarski rizik) ponudili njihovo najjače oružje - šut za tri poena - ali domaći nisu mogli da pogode olimpijski bazen. Kemzura je u takvoj utakmici forsirao Songailu umjesto Lavrinoviča te tako dodatno ubio šanse svog tima.
P.S. Poruka iz Sarajeva...."E jesi krampa! Pa da smo stavili pare na ono tvoje s.... šta makedonci treba da urade za pobjedu sad bi iznosili kesu para iz kladionice. Ti bi Barcelonu urekao."...Krampa, nego šta...
Sve su napravili bez povrijeđenog Gečevskog odnosno igrajući utakmice sa otprilike 5,5 igrača. Ovakvi turniri, ovakve sezone se jednostavno dese nekim ekipama. Drugog objašnjenja nema. Statistički Makedoniju ne možeš da pročitaš. Najgori procenat šuta na Eurobasketu, na svaku asistenciju su imali po jednu izgubljenu loptu u prosjeku, neshvatljive defanzivne postavke a opet su igrali u polufinalu. Do tekme sa Španijom njihova dva poraza su bila od Crne Gore nakon produžetka i protiv Rusije trojkom od tablu. U stvari Makedonija može da se objasni sa dvije riječi - LESTER MEKEJLEB.
To je ta razlika. Čast ostatku reprezentacije i njihovoj borbenosti, ali bez BOA oni bi teško osvojili i Kup Lilijane Ronketi, a kamoli igrali polufinale evropskog prvenstva. Lester je istinski MVP, mada mislim da tu nagradu poznavajući dobru FIBA-u neće dobiti (Parker, Gasol ili Navarro). Niko nije značio više svom timu od BOA. Njegov nastup me je podsjetio na igre Nowitzkog iz 2005 kada je jedan čovjek dovukao svoj tim do same završnice. Posljednji test je bila Španija. Svi su očekivali poraz od 20ak razlike ali makedonci su skupo prodali svoju kožu, dok je Lester kao sumanut završavao prodore preko braće Gasol.
Poštovanje.
Prvi olimpijski sportovi na prostoru bivše Jugoslavije su bili Posmatranje Komšijine Krave Preko Tarabe, Lažna Zabrinutost te Univerzalna Stručnost.
Nigdje te bolje ne sažaljevaju kad potoneš nego na ovim jadnim prostorima. Nigdje više ljudi ne navija za nečiju propast samo da bi mogli egzaltirano da kažu "Jesam ti rekao..." Nigdje više životnih analfabeta ne daje sebi za pravo da prosipa verbalni urin o razlozima nekih sportskih neuspjeha ili objašnjava zašto je nekog trenera navodno pregazilo vrijeme. Zamislite da zaista znaju kako se brani pick n roll...gdje bi im bio kraj.....
Kiriljenka zbog ovog ili onog razloga vrlo često zaboravimo, ali kada je spreman Andrej je takva sila na oba kraja terena da je to teško opisati. Igrač koji može da dominira utakmicom i sa šest šuteva iz igre (Srbija), igrač koji u svakom trenutku pokriva pet metara terena. On i Hrijapa imaju telepatsku vezu u igri (Kada npr. Kiriljenko ne može da primi loptu pa onda optrči oko Hrijape, a ovaj kroz uši odbrambenog igrača podijeli asistenciju).
O Bletu smo puno toga već pisali ali njegova napadačka šematika zaista plijeni pažnju. Sa ovako limitiranom bekovskom linijom (vjerujem da ste vidjeli kako je Bikov kasapio ruske šanse u polufinalu) Blet je opet uspio da postavi izuzetnu igru u napadu sa nevjerovatno puno kretanja svih igrača(neka kombinacija Princeton napada, PNR igre i utrčavanja iza leđa odbrane.
Vidi se da mu je Pete Carril bio učtelj.) Posebno dobro izgleda PNR igra krilnog centra i centra gdje češće Hrijapa, a ponekad i Kiriljenko igraju dva na dva sa Mozgovom u visini linije penala ( Blet je to promovisao 2007 gdje je tadašnji centar Savrašenko ubacivao 4-5 zakucavanja ili polaganja po utakmici na ovaj način).Mene lično je oduševila ruska kontra od sinoć u kojoj Hrijapa sa polaganja proslijeđuje loptu Ponkrašovu, a ovaj odigra za Monju i trojku iz dotrčavanja. Jedna od najljepših akcija na pravenstvu.
Da nije bilo junaka ove kolumne Luigi Lamonice koji je propustio da dosudi tri faula nad Švedom u prelomnom trenutku utakmice možda bi gledali reprizu finala iz Madrida.
Prednosti Španije: Braća Gasol, Navarro i njegovi "kako ovo u PM" šutevi (kada je kao kap pogodio onu trojku s jedne noge mnogi su rekli slučajnost. Na žalost to su šutevi koje "Čeznutljivi pogled" uredno pogađa.) Najbolji napad na prvenstvu bez ikakve konkurencije.U Litvaniji utakmice dobijaju uglavnom na taj način. Scariolo je shvatio da na klupi ima Sergea Ibaku i da ima pravo da ga koristi. Najveća šuterska širina. Nesebičnost. Niko nije posebno gladan lopte, a uživanje je gledati kako Navarro i GasolX2 napadaju zonu (obično bude koš nakon tri dodavanja).
Mane: Ne igraju odbranu. Do sada teško da su skupili 10 minuta kvalitetne defanzive. Scariolo mora konstantno kriti Calderona i Navarra odbrambeno. Sporost Marca Gasola na visokom postu. Rudy će imati puno problema sa Batumom. KamenoRiki je najbolji defanzivac na vanjskim pozicijama ali i velika labilnost u napadu. Iako ima punu klupu dobrih igrača, Scariolo uglavnom koristi tri izmjene, nekada samo dvije.
Prednosti Francuske: Tony Parker protiv bilo koga od španskih bekova. Odbrana, odbrana. Scariolo nema nikoga ko može efikasno da brani Batuma (osim možda Clavera, ali njemu su se obrve zaledile koliko vremena provodi u talijanovom zamrzivaču). Fizičke predispozicije većina tima. Šutersko ludilo Nando De Coloa. Intenzitet Joakima Noaha i njegova odbrana na Pau Gasolu.
Mane: Slab šut izvana. Parkerova selekcija šuta i distribucija lopte. Batumovo nestajanja na više minuta (gotovo da nema kontakt sa loptom). Lične greške Noaha. Odbrana Ali Traorea (nepostojeća). Nervoza u neizvjesnim tekmama. Poeni sa klupe. Nedostatak visine u reketu. Loša forma Diawa (procenat šuta i izgubljene lopte).
Prognoza: Španija 83:76
NAPOMENA SEBI: Naoružan francuskom zastavom pokušati naći mjesto u blizini sestre Noah.....da, da.. toliko je lijepa.
U početku smo ga tješili, onda je prešlo u otvoreno ruganje njegovim krhkim emocijama, da bi na kraju jednostavno svi u autu imali staklasti pogled (kao u onoj sceni iz talijanske komedije "Tri muškarca i noga" kada zamalo skrenu sa ceste). Na jecaje iz zvučnika i vozačevo tugaljivo lice ("Ako mi budeš ime stavio u tekst, usta ću da ti razvalim!!") nadovezala se i prehlada koju sam pokupio negdje oko Varšave.
Malo temperature, začepljen nos, suha usta i oči kao dvije crtice. Izgledao sam tako loše da mi je Kurtnaitisova žena donijela čaj, a i on je u znak solidarnosti obukao džemper najtužnijih mogućih boja (uz takve džempere vjerujem da dijele i priručnike za samoubistvo). Inače, nakon lošeg prvog dojma porodica Kurtinaits nam sve više ulazi pod kožu (miomirisi rasola su zaista prestali). Sam Kurtinaitis je simpatično nespretan, a supruga je nevidjeno vrijedno stvorenje koje svaki dan između ostalog guli nebodere krompira iz meni nepoznatih razloga.
Litvanci su kada je košarka u pitanju čudna bratija. Vole ovaj sport do ludila...ali samo u svojoj izvedbi. Preziru ostatak košarkaške Evrope i NBA. Čak i ako im podastrete tepihe argumenta, oni će tek nevoljno reagovati u stilu "ah, da...nisu loši...ali zato...(umetnite litvanskog košarkaša po želji) je bio nešto posebno".
LIJTE KIŠE, HLADNE VODE, DRAGI ODE, DRAGI ODE.....
Plakali su svi. Iako je uvijek lijepo vidjeti da u sportu autsajder trijumfuje, ipak mi je bilo žao Litvanaca. Uvijek bih platio kartu da ih gledam, što zaista ne mogu da kažem za puno drugih reprezentacija. Na izlazu iz Žalgiris Arene sreo sam grupicu gluhonijemih domaćih navijača.Znamo se još iz Štokholma 2003. kada je litvanska reprezentacija pregazila sve do zlatne medalje igrajući najljepšu moguću napadačku košarku a ja se okretao prema njima na svaku neshvatljivo dobru asistenciju Šarunasa Jasikevičiusa i zbunjeno slijegao ramenima. Isto su radili i oni. Zajedno smo bili u nevjerici da postoji plejmejker koji može dodavanjem da isfintira pola dvorane i protivničku petorku (niko to nije radio bolje od Šarasa.
Otvarali su mu se uglovi koje valjda samo posebni igrači mogu da vide). Nakon poraza od Makedonije bili su paralisani. Čista tuga i nevjerica. Makedonci su im vrlo čudnom odbranom od PNR (čisti kockarski rizik) ponudili njihovo najjače oružje - šut za tri poena - ali domaći nisu mogli da pogode olimpijski bazen. Kemzura je u takvoj utakmici forsirao Songailu umjesto Lavrinoviča te tako dodatno ubio šanse svog tima.
P.S. Poruka iz Sarajeva...."E jesi krampa! Pa da smo stavili pare na ono tvoje s.... šta makedonci treba da urade za pobjedu sad bi iznosili kesu para iz kladionice. Ti bi Barcelonu urekao."...Krampa, nego šta...
MAKEDONSKO SRCE I LESTER MVP
Naklon. Šta drugo. Ljudi su dobili Litvaniju sa 34% šuta iz igre. Najvažniju loptu koja je vjerovatno izazvala dva - tri srčana udara u Litvaniji je pogodio čovjek sa najlošijim procentom šuta na Eurobasketu - Vlado Ilijevski koji je uglavnom bombardovao novinarske pozicije sa nekih 29% realizacije do tog trenutka. Pero Antić je igrao nestvarno dobru odbranu iako je u napadu čudnom selekcijom šuta više puta postidio i Ricky Davisa. Vojdan Stojanovski je pogodio gotovo sve za tri poena, krao lopte i postavljao se za faulove u napadu. Samardžiski je skakao, zakucavao iz PNR akcija.Sve su napravili bez povrijeđenog Gečevskog odnosno igrajući utakmice sa otprilike 5,5 igrača. Ovakvi turniri, ovakve sezone se jednostavno dese nekim ekipama. Drugog objašnjenja nema. Statistički Makedoniju ne možeš da pročitaš. Najgori procenat šuta na Eurobasketu, na svaku asistenciju su imali po jednu izgubljenu loptu u prosjeku, neshvatljive defanzivne postavke a opet su igrali u polufinalu. Do tekme sa Španijom njihova dva poraza su bila od Crne Gore nakon produžetka i protiv Rusije trojkom od tablu. U stvari Makedonija može da se objasni sa dvije riječi - LESTER MEKEJLEB.
To je ta razlika. Čast ostatku reprezentacije i njihovoj borbenosti, ali bez BOA oni bi teško osvojili i Kup Lilijane Ronketi, a kamoli igrali polufinale evropskog prvenstva. Lester je istinski MVP, mada mislim da tu nagradu poznavajući dobru FIBA-u neće dobiti (Parker, Gasol ili Navarro). Niko nije značio više svom timu od BOA. Njegov nastup me je podsjetio na igre Nowitzkog iz 2005 kada je jedan čovjek dovukao svoj tim do same završnice. Posljednji test je bila Španija. Svi su očekivali poraz od 20ak razlike ali makedonci su skupo prodali svoju kožu, dok je Lester kao sumanut završavao prodore preko braće Gasol.
Poštovanje.
ODBRANI ME MAJKO OD PIK EN ROLA
Vrlo kratko.Prvi olimpijski sportovi na prostoru bivše Jugoslavije su bili Posmatranje Komšijine Krave Preko Tarabe, Lažna Zabrinutost te Univerzalna Stručnost.
Nigdje te bolje ne sažaljevaju kad potoneš nego na ovim jadnim prostorima. Nigdje više ljudi ne navija za nečiju propast samo da bi mogli egzaltirano da kažu "Jesam ti rekao..." Nigdje više životnih analfabeta ne daje sebi za pravo da prosipa verbalni urin o razlozima nekih sportskih neuspjeha ili objašnjava zašto je nekog trenera navodno pregazilo vrijeme. Zamislite da zaista znaju kako se brani pick n roll...gdje bi im bio kraj.....
DEJVID KIRILJENKO
Privilegija je bila gledati Dejvida Bleta i Andreja Kiriljenka na ovom prvenstvu. Bez obzira koliko se ja šalio na račun ruske igre u prvoj fazi takmičenja, ono što su demonstrirali protiv Srbije i Francuske je bilo vrlo impresivno.Kiriljenka zbog ovog ili onog razloga vrlo često zaboravimo, ali kada je spreman Andrej je takva sila na oba kraja terena da je to teško opisati. Igrač koji može da dominira utakmicom i sa šest šuteva iz igre (Srbija), igrač koji u svakom trenutku pokriva pet metara terena. On i Hrijapa imaju telepatsku vezu u igri (Kada npr. Kiriljenko ne može da primi loptu pa onda optrči oko Hrijape, a ovaj kroz uši odbrambenog igrača podijeli asistenciju).
O Bletu smo puno toga već pisali ali njegova napadačka šematika zaista plijeni pažnju. Sa ovako limitiranom bekovskom linijom (vjerujem da ste vidjeli kako je Bikov kasapio ruske šanse u polufinalu) Blet je opet uspio da postavi izuzetnu igru u napadu sa nevjerovatno puno kretanja svih igrača(neka kombinacija Princeton napada, PNR igre i utrčavanja iza leđa odbrane.
Vidi se da mu je Pete Carril bio učtelj.) Posebno dobro izgleda PNR igra krilnog centra i centra gdje češće Hrijapa, a ponekad i Kiriljenko igraju dva na dva sa Mozgovom u visini linije penala ( Blet je to promovisao 2007 gdje je tadašnji centar Savrašenko ubacivao 4-5 zakucavanja ili polaganja po utakmici na ovaj način).Mene lično je oduševila ruska kontra od sinoć u kojoj Hrijapa sa polaganja proslijeđuje loptu Ponkrašovu, a ovaj odigra za Monju i trojku iz dotrčavanja. Jedna od najljepših akcija na pravenstvu.
Da nije bilo junaka ove kolumne Luigi Lamonice koji je propustio da dosudi tri faula nad Švedom u prelomnom trenutku utakmice možda bi gledali reprizu finala iz Madrida.
ŠPANIJA VS FRANCUSKA
Najrealnije moguće finale....Prednosti Španije: Braća Gasol, Navarro i njegovi "kako ovo u PM" šutevi (kada je kao kap pogodio onu trojku s jedne noge mnogi su rekli slučajnost. Na žalost to su šutevi koje "Čeznutljivi pogled" uredno pogađa.) Najbolji napad na prvenstvu bez ikakve konkurencije.U Litvaniji utakmice dobijaju uglavnom na taj način. Scariolo je shvatio da na klupi ima Sergea Ibaku i da ima pravo da ga koristi. Najveća šuterska širina. Nesebičnost. Niko nije posebno gladan lopte, a uživanje je gledati kako Navarro i GasolX2 napadaju zonu (obično bude koš nakon tri dodavanja).
Mane: Ne igraju odbranu. Do sada teško da su skupili 10 minuta kvalitetne defanzive. Scariolo mora konstantno kriti Calderona i Navarra odbrambeno. Sporost Marca Gasola na visokom postu. Rudy će imati puno problema sa Batumom. KamenoRiki je najbolji defanzivac na vanjskim pozicijama ali i velika labilnost u napadu. Iako ima punu klupu dobrih igrača, Scariolo uglavnom koristi tri izmjene, nekada samo dvije.
Prednosti Francuske: Tony Parker protiv bilo koga od španskih bekova. Odbrana, odbrana. Scariolo nema nikoga ko može efikasno da brani Batuma (osim možda Clavera, ali njemu su se obrve zaledile koliko vremena provodi u talijanovom zamrzivaču). Fizičke predispozicije većina tima. Šutersko ludilo Nando De Coloa. Intenzitet Joakima Noaha i njegova odbrana na Pau Gasolu.
Mane: Slab šut izvana. Parkerova selekcija šuta i distribucija lopte. Batumovo nestajanja na više minuta (gotovo da nema kontakt sa loptom). Lične greške Noaha. Odbrana Ali Traorea (nepostojeća). Nervoza u neizvjesnim tekmama. Poeni sa klupe. Nedostatak visine u reketu. Loša forma Diawa (procenat šuta i izgubljene lopte).
Prognoza: Španija 83:76
NAPOMENA SEBI: Naoružan francuskom zastavom pokušati naći mjesto u blizini sestre Noah.....da, da.. toliko je lijepa.