Najveći negativac kojeg je košarka vidjela, bez ikakve dileme. Brisker je bio izuzetan strijelac, igrao je dvije i po sezone u ABA ligi uz 26 poena u prosjeku zatim prešao u NBA gdje je igrao tri godine u Seattle Sonicsima.

Tip kojeg su se plašili svi- saigrači, protivnici, sudije, navijači. Briskera iako visokog 195cm nisu zanimali obračuni sa bekovima, pikirao je više i snažnije od sebe. Bivši NBA igrač Billy Knight priča: " U jednom trenutku tokom pripremne utakmice Brisker se okrenuo i udario me pesnicom u bradu, jedva sam ostao na nogama, a on je samo stajao i čekao da nešto uradim. Ja sam se zaledio od straha".

Dok je bio član Pittsburgha, stručni štab je na trening kamp doveo odbrambenog igrača američkog fudbala od 130 kilograma koji je trebao svojom odbranom i grubošću da podigne intenzitet treninga, a na kraju je dobio žestoke batine od Briskera. Kao da to nije bilo dovoljno, Brisker je gledao pretučnog protivnika i zatim razglasio:" Idem do automobila po pištolj i zatim ću da ubijem ovog idiota". Treneri su brže-bolje otkazali trening. Tokom utakmice za Seattle Brisker je kasnio na drugo poluvrijeme, sudija John Vanak je kasnije dobio informaciju da je Brisker u svlačionici pretukao dva saigrača.

Problem Briskera je riješio trener Dallasa Tom Nissalke, priča ide ovako:" Pokušavao sam da prekinem niz od devet poraza zaredom i to na gostovanju u Pittsburghu. Imao sam čekovnu knjižicu od našeg generalnog menadžera koju sam koristio da isplatim bonus na licu mjesta kada neko odigra dobru utakmicu. Razglasio sam u svlačionici da nudim 500 dolara ako neko udari Johna Briskera. U prvi mah niko se nije javio. Gledao sam lijevo-desno i ugledao podignutu ruku. Javio se Lenny Chappell i pitao,"Mogu li ja, ali da počnem u petorci?", obično Chapell nije počinjao u petorci ali se jedini javio.

Očekivao sam da će udariti Briskera prilikom nekog ulaza ili nešto slično ali je Chapell iznenadio sve. Kada je sudija podbacio loptu Chappell se okrenuo i nokautirao Briskera. Udarac je bio tako brz i tako dobro plasiran da ga niko osim nas nije ni primjetio. Svi su gledali u podbačenu loptu. Sudija čak nije ni svirao faul."

Pri kraju profesionalne karijere John Brisker je ušao u veliki problem sa kokainskom ovisnošću. U potrazi za novcem postao je plaćeni ubica u Ugandi, te je ubijao za režim Idi Amina. Nestao je 1979 godine a prema nekim informacijama strijeljan je nakon što je svrgnut Aminov režim. Zvanično je proglašen mrtvim 1985 godine.

WARREN JABALI

Warren je sa 190cm igrao na poziciji krilnog centra. Malo se šunjao po NBA ali je većinu karijere odigrao u ABA ligi i tamo pored odličnih igara na niskom postu ostao upamćen i po radikalnim stavovima i mržnji prema bijelcima. Jabali za svojih 10 godina profi karijere nikada nije pozdravio bijelog igrača, kamoli komunicirao sa njim, bez obizra da li u pitanju bio saigrač ili protivnik. Ostao je upamćen po najbrutalnijem potezu 70-tih godina u košarci kada je tokom utakmice koju je prenosila nacionalna televizija namjerno skočio na glavu Jima Jarvisa koji je ležao na parketu.

Potez je prikazan na svim vijestima, a Jabalijevo objašnjenje je bilo,"Naučio sam da igram na ulici, proradio mi je instinkt." Niti jednom Warren nije izjavio da mu je žao zbog poteza kojim je razbio glavu protivničkom igraču. U Kentuckyu Jabali je dijelio svlačionicu sa legendarnim NBA igračem i trenerom Danom Isselom, koji se sjeća.."Nikada mi nije rekao zdravo, bio je potpuno u Black Power pokretu, a kompletna svlačionica je živjela u strahu od njega. Jednom prilikom dok smo se presvlačili uočio je da afroamerički rookie u timu nosi pamučne gaće. Jabali mu je prišao, opalio šamar i zatim rekao,"Zar ne znaš da su naši preci ubirali pamuk na plantažama, nađi neke druge gaće", zatim mu je rastrgao donji veš i još ga udario u lice. Dečko je ostao u svlačionici i plakao, a niko od nas nije imao hrabrosti da reaguje."

Slično kao i Brisker, i Jabali je naišao na sebi ravnog...u u utakmici protiv Viriginije ušao je u svađu sa Nielom Johnsonom koji ga je par puta upozorio da mu protiv njega to neće proći. Jabali je odgurnuo Johnsona koji je pao na parket, zatim gledao Jabali par trenutaka...." Johnson se pridigao, prišao Jabaliju i zatim je uslijedio najjači kroše koji sam u životu vidio. Jabali je odmah izgubio svijest i ležao nepomičan barem pet minuta. Mislili smo da je mrtav. Udarac je bio mnogo brutalniji od onog kojim je Kermitt Washington pokosio Rudya Tomjanovicha."- priča tadašnji čan Virginije Dave Twardzik.

MARVIN BARNES

Izazivam sve čitaoce ove kolumne da pronađu bizarnijeg lika od Marvina Barnesa u bilo kojem sportu.

Pokušajte. Barnes je nosio nadimak "Loša vijest", a njegov rezime dostojan barem 50 "Jel' moguće?" pitanja u najkraćim crtama ide ovako....

U četvrtom razredu srednje škole sa par "ortaka" je opljačkao banku. Brzo je otkriven jer je tokom pljačke nosio gornji dio trenerke za zagrijavanje sa logom škole na grudima i svojim imenom i prezimenom ušivenim velikim slovima na leđima. Saigrača je na koledžu pretukao montiračem za gume, kada je postao profesionalac za to je platio kaznu od 10 000 dolara.

Tokom igranja za St. Louis nikada nije uspio da dođe na vrijeme na jutarnji let za gostovanje, govorimo o periodu od dvije godine. Preko mjesec dana nije uspio da se sjeti gdje je parkirao svoj automobil u centru St. Louisa. Nije pomogla ni činjenica da je bio vlasnik Bentleya, jednog od dva ukupno u gradu u tom trenutku. U svom stanu(petosobni apartman) je imao 13 fiksnih telefona, kada su ga nakon meča pitali zašto ima 13 telefona u stanu, odgovorio je,"Ne čovječe, kakvih 13 telefona, imam dva u spavaćoj, dva u kupatilu, jedan u kuhinji, jedan u dnevnoj sobi..." dalje nije mogao da nabraja jer ga je uhvatio smijeh.

Kakvo je bilo stanje Marvinovog mozga najbolje opisuje detalj nakon meča u kojem je njegov tim teško poražen,a on je ubacio 48 poena. Poslije meča Barnes je otvorio dušu okupljenim novinarima " Vidite šta se ovdje dešava?? Nemamo igru, ne igramo kao ekipa!!" Novinari su klimali glavama u nadi da je Barnes konačno sabrao neke stvari u glavi, ali je onda opet otvorio usta.." Evo vam primjer...Večeras sam imao 48 poena na dva minuta do kraja, dva!! Da li mi je neko dodao loptu da ubacim 50? Nije! I ostao sam na 48 poena, eto sa kakvim ljudima ja igram".

Barnes je bez obzira na bogomdani talenat košarci posvećivao minimum vremena. Izlazio je svaku noć, trošio gomilu novca, opijao se, konzumirao drogu i stalno bio u društvu "dama" koje su ga pratile do samog ulaza u timski bus. Bez obzira na noći nespavanja Marvin je bio u stanju da ubaci 40+ poena i skine 20+skokova bez vidnog napora. Pazite, govorimo o čovjeku koji je prije leta iz Louisvillea za St. Louis(Promjena vremenske zone. Louisville je sat vremena ispred St.Louisa), kada je vidio da avion polijeće u 8 ujutro, a slijeće u St. Louis u 7:59 ujutro vrisnuo u strahu,"Ne,ne.. ja ne sjedam u vremeplov. Neću na let koji me vraća kroz vrijeme", i ostao u hotelu.

Slična priča se ponovila i tokom gostovanja u Norfolku kada je Barnes propustio jutarnji timski let(Zvao ga je čak i vlasnik tima ali je bunovni Marvin odgovorio, "eto me, eto me..." i naravno nastavio da spava), a zatim i naredna tri komercijalna. Jedini način da se sa LaGuardia aerodroma u New Yorku dokopa Norfolka je bila da unajmi čarter - što je i uradio. Po slijetanju je ugrabio taksi i stigao u svlačionicu 10 minuta prije početka tekme dok je trener crtao kretnje u napadu. Svi su pogledali Barnesa koji je nosio šešir i dugu bundu od 10 000 dolara. U ruci je imao kesu McDonaldsa sa hamburgerima i pomfritom.

"Momci ne brinite, tu sam!" uzviknuo je Barnes i skinuo bundu ispod koje je već obukao dres i šorc. Ubacio je 43 poena uz 19 skokova na toj utakmici, a tokom time-outa krajem prvog poluvremena dok mu je znoj lio niz lice stigao da napiše ček pilotu čartera na 1200 dolara koji je stajao pored klupe i tražio novac za let jer nije vjerovao da će mu Barnes poslati ček poštom. Čekovnu knjižicu je iz svlačionice donio pomoćni trener, a dok je ostatak ekipe slušao koju akciju da odigra Marvin je pitao pilota:"Na koga da naslovim ček?"

Ritual mu je bila obilna večera 20 minuta pred početak utakmice. Barnes je jeo teleći odrezak u sosu, grašak, kukuruz, pire krompir dok mu je fiziotreapeut bandažirao članke. Nakon jela Barnes se pred ogledalom do samog početka utakmice mazao losionom za tijelo kako bi mu koža sijala dok je na terenu, a fizioterapeut je bio zadužen da uzme karte i uvede od tri do pet "djevojaka" koje je Barnes vodio sa sobom ("K.... su me uvijek gotivile!" bila je njegova omiljena rečenica.)

Hapšen je zbog provalne krađe, posjedovanja narkotika i upada na tuđi posjed. Zbog konzumiranja kokaina karijera u NBA je trajala kratko, a jedno vrijeme je bio i beskućnik u San Diegu. Danas je izliječen i radi na prevaspitavanju maloljetnih delinkvenata u rodnom Providenceu.

Smith, Griffin, Mills i Stackhouse

LEON SMITH

Draftovali su ga Dallas Mavsi 1999 godine direktno iz srednje škole, ali za njih nije odigrao nijedan meč. Na prvom treningu je odbio da trči sprinteve koje je naredio Don Nelson uz pitanje "A što ti ne bi trčao,a?"

Sa 5 godina roditelji su ga dali na usvajanje i tokom odrastanja je promjenio pet sirotišta. Policija ga je uhapsila u Dallasu nakon što je bacio veliki kamen kroz zadnje staklo svog džipa i zatim se onesvjestio. Pronađen je odjeven kao indijanski poglavica sa peruškama i na glavi i ratnim bojama na licu.

Pregledom je ustanovljeno da je progutao 250 aspirina i pokušao samoubistvo. Vratio se u rodni Chicago zatim raskinuo sa djevojkom i demolirao auto njene majke. Uhapšen ponovo i smješten mjesec dana na psihijatrijsku kliniku. Njegova tadašnja djevojka? Cassie Pondexter, zvijezda Rutgers univerziteta i WNBA igračica koja se "proslavila" nakon tragedije u Fukušimi natpisom na twitteru "Bog ih je kaznio zbog Pearl Harboura".

Nije ni čudo što su bili u vezi....

EDDIE GRIFFIN

Vjerovatno najtužnija priča od svoih pobrojanih. Rođen je u Philadelphiji gdje je izgradio reputaciju najboljeg srednjoškolskog igrača Amerike. Neviđen spoj preciznog šuta za tri poena i osjećaja za blokade. Samo nebo je bila granica za Griffina kada govorimo o košarkaškom umijeću. Izabrao je univerzitet Seton Hall i nakon mjesec dana igranja tamo svi su govorili o budućem prvom izboru NBA drafta. Ubrzo su krenuli problemi.

Griffin je pretukao saigrača Tya Shinna, a sve su glasnije bile i priče o njegovom konzumiranju alkohola. Napustio je koledž nakon godinu dana i izašao na NBA draft gdje su ga priče skauta o lošem karakteru spustile na sedmu poziciju. Netsi su ga proslijedili u Houston za tri igrača, a tamo se Griffin gotovo nije trijeznio. Otpušten je u decembru 2003, a zatim je godinu dana proveo u klinici za odvikavanje od alkohola. Povratak u NBA je donio angažman u Minnesoti i nove probleme. Griffin se u pijanom stanju zakucao u parkirani automobil i to dok je vozio, gledao pornić i masturbirao!?. Minnesota ga je otpustila 2007, a ubrzo nakon toga Griffin je poginuo.

Ponovo je bio pijan za volanom, probio je rampu svojim SUV-om i udario u voz koji se kretao. Džip se zapalio, a Griffinovo tijelo je identifikovano pomoću zubarskog kartona. Iza njega je ostala 3-godišnja kćerka Amaree.

CHRIS MILLS

Vrlo dobar igrač u svoje vrijeme, ali sa vjerovatno najkraćim fitiljem u ligi. Suspendovan je jednu utakmicu zbog udaranja pesnicom u lice tada rookija Miamija Predraga Danilovića. Kao član Golden Statea pokušao da se obračuna sa Rasheedom Wallaceom i Bonzi Wellsom. Jedan Millsov prijatelj je ušao u verbalni sukob sa Sheedom nakon što je Portland slavio u Oaklandu u posljednjoj sekundi, a Wallace počeo da provocira publiku iz prvih redova.

Mills je pokušao da provali u svlačionicu Blazersa te tom prilikom izudarao jednog od članova obezbjeđenja Blazersa. Nakon što nije uspio da uđe u svlačionicu, Mills je svojim džipom uz pomoć "prijatelja" koji su se pojavili na poziv zagradio timski bus Blazersa i onda je to društvo naoružano pištoljima i sačmaricama čekalo izlazak igrača Portlanda. Po nepotvrđenim informacijama Wells i Wallace su ležali na podu između sjedišta dok je Mills navodno tražio da izađe kompletan tim napolje i da on neće koristiti vatreno oružje!?

JERRY STACKHOUSE

Vrlo slična priča i vjerovatno bolji igrač od Millsa. Stackhouse je jedno vrijeme smatran novim Jordanom(To poređenje nije dugo trajalo ali eto da se pomene...) Stackhouse je tokom svoje karijere pretukao Hornaceka(i nije neki podvig), Laettnera(kockarski dug) te Kirka Snydera. Njegov brutalan faul nad Shaqom u finalu Miami - Dallas 2006 je poseban zato što niko od igrača Heata nije pokušao da barem nešto kaže Jerryu.

Čak je i moćni Shaq samo odšetao ka klupi.Impresivan je način na koji je Stack sredio Snydera. Nakon meča u kojem je Snyder provocirao Stackhousea, Jerry je od klupskog ekonoma tražio trenerku kako ne bi prljao odjelo. Odšetao do busa Jazza pretukao Snydera gdje je član obezbjeđenja dvorane u Dallasu svjedočio kako je "Snyder dobio teške batine". Stackhouse se prema priči vratio u svlačionicu i mirno predao ekonomu trenerku.

Oakley i Barkley

CHARLES OAKLEY

Danas radi kao lična pratnja Michaela Jordana. U Svoje vrijeme je važio možda i za najopasnijeg čovjeka u NBA. Pretukao je Tyronea Hilla zbog 54 000 dolara kockarskog duga.."Džentlmen uvijek plaća svoj dug" izjavio je Oakley nakon što je premlatio Hilla.

Nakon Hilla na red je došao Jeff Mcinnis kojeg je Oakley nokautirao na zagrijavanju pred tekmu u Los Angelesu. Iako se po NBA priča da je na sastanku unije igrača '99 Oak opalio šamar Charlesu Barkleyu teško je povjerovati u vjerodostojnost te priče posebno kada postoji snimak incidenta u MSG dvorani na utakmici Knicks - Phoenix gdje je Barkley udario Oakleya u lice. Ni u poznim godinama Oakley se ne smiruje.

Tako je prošle godine pretukao pet članova obezbjeđenja jednog noćnog kluba u Las Vegasu koji je posjetio sa Jordanom. Kasnije je pretučenim momcima stiglo pojačanje pa ni Oakley nije prošao bez posljedica.



CHARLES BARKLEY

Radio je sve...bacao tipove kroz izloge barova, tukao i pljuvao navijače. Poseban bonus dobija zbog premlaćivanja jednog od najvećih provokatora u košarci ikada Billa Leimbeera kojem je zatvorio oko i rasjekao usnu tokom utakmice Philadelphia - Detroit(Kasnije je naravno u šali rekao da mu je to bio najteži protivnik).

U direktnom obračunu je oborio i Shaqa te mu zadao par udaraca u glavu. Ipak Charles je previše duhovit i zanimljiv kao tv ličnost da bi nosio etiketu siledžije i zato ga nevoljko stavljam na ovu listu. Ipak minuli rad se mora poštovati.

VERNON MAXWELL

Za kraj autentični ludak.

Čovjek je nosio nadimak pobješnjeli maks i gotovo svake večeri se trudio da ga opravda. U Portlandu se popeo u 10-ti red gledališta i premlatio navijača i to u sred napada Rocketsa. Šutirao je iz svih mogućih pozicija i niko nije imao hrabrosti da mu prigovori. Na univerzitetu Florida je bio najbolji strijelac svih vremena ali je taj skor brisan jer je priznao da je primao novac za igranju NCAA te da je šmrkao kokain pred važne utakmice. 1997 godine odlukom suda morao je da isplati 700 000 dolara jednoj djevojci kojoj je namjerno prenio herpes!?

Poznati novinar Michael Wilbon je je jednom prilikom opisao svoj susret sa Maxwellom u Houstonu:" Bio je potpuni mrak i u datom trenutku mi je bilo jasno da sam se izgubio. Nastavio sam da pješačim u jednom pravcu i naletio na neki automobil.

Prozor se spustio i ugledao sam poznato lice zakrvavljenih očiju "Mike, šta radiš ovdje sam na ulici? Znaš li koliko je opasan ovaj kraj? Uđi da te vozim u hotel... Dok sam ulazio u auto na zadnjem sjedištu sam primjetio hrpu oružja. Automatska puška M-16, Uzi i barem tri pištolja...Verne šta je ovo? Što će ti ovoliko oružja? "Lična zaštita šefe", odgovorio je Maxwell, "U ovo doba ima svakakvih likova na ulici"....

Najveći negativac kojeg je košarka vidjela, bez ikakve dileme. Brisker je bio izuzetan strijelac, igrao je dvije i po sezone u ABA ligi uz 26 poena u prosjeku zatim prešao u NBA gdje je igrao tri godine u Seattle Sonicsima.

Tip kojeg su se plašili svi- saigrači, protivnici, sudije, navijači. Briskera iako visokog 195cm nisu zanimali obračuni sa bekovima, pikirao je više i snažnije od sebe. Bivši NBA igrač Billy Knight priča: " U jednom trenutku tokom pripremne utakmice Brisker se okrenuo i udario me pesnicom u bradu, jedva sam ostao na nogama, a on je samo stajao i čekao da nešto uradim. Ja sam se zaledio od straha".

Dok je bio član Pittsburgha, stručni štab je na trening kamp doveo odbrambenog igrača američkog fudbala od 130 kilograma koji je trebao svojom odbranom i grubošću da podigne intenzitet treninga, a na kraju je dobio žestoke batine od Briskera. Kao da to nije bilo dovoljno, Brisker je gledao pretučnog protivnika i zatim razglasio:" Idem do automobila po pištolj i zatim ću da ubijem ovog idiota". Treneri su brže-bolje otkazali trening. Tokom utakmice za Seattle Brisker je kasnio na drugo poluvrijeme, sudija John Vanak je kasnije dobio informaciju da je Brisker u svlačionici pretukao dva saigrača.

Problem Briskera je riješio trener Dallasa Tom Nissalke, priča ide ovako:" Pokušavao sam da prekinem niz od devet poraza zaredom i to na gostovanju u Pittsburghu. Imao sam čekovnu knjižicu od našeg generalnog menadžera koju sam koristio da isplatim bonus na licu mjesta kada neko odigra dobru utakmicu. Razglasio sam u svlačionici da nudim 500 dolara ako neko udari Johna Briskera. U prvi mah niko se nije javio. Gledao sam lijevo-desno i ugledao podignutu ruku. Javio se Lenny Chappell i pitao,"Mogu li ja, ali da počnem u petorci?", obično Chapell nije počinjao u petorci ali se jedini javio.

Očekivao sam da će udariti Briskera prilikom nekog ulaza ili nešto slično ali je Chapell iznenadio sve. Kada je sudija podbacio loptu Chappell se okrenuo i nokautirao Briskera. Udarac je bio tako brz i tako dobro plasiran da ga niko osim nas nije ni primjetio. Svi su gledali u podbačenu loptu. Sudija čak nije ni svirao faul."

Pri kraju profesionalne karijere John Brisker je ušao u veliki problem sa kokainskom ovisnošću. U potrazi za novcem postao je plaćeni ubica u Ugandi, te je ubijao za režim Idi Amina. Nestao je 1979 godine a prema nekim informacijama strijeljan je nakon što je svrgnut Aminov režim. Zvanično je proglašen mrtvim 1985 godine.

WARREN JABALI

Warren je sa 190cm igrao na poziciji krilnog centra. Malo se šunjao po NBA ali je većinu karijere odigrao u ABA ligi i tamo pored odličnih igara na niskom postu ostao upamćen i po radikalnim stavovima i mržnji prema bijelcima. Jabali za svojih 10 godina profi karijere nikada nije pozdravio bijelog igrača, kamoli komunicirao sa njim, bez obizra da li u pitanju bio saigrač ili protivnik. Ostao je upamćen po najbrutalnijem potezu 70-tih godina u košarci kada je tokom utakmice koju je prenosila nacionalna televizija namjerno skočio na glavu Jima Jarvisa koji je ležao na parketu.

Potez je prikazan na svim vijestima, a Jabalijevo objašnjenje je bilo,"Naučio sam da igram na ulici, proradio mi je instinkt." Niti jednom Warren nije izjavio da mu je žao zbog poteza kojim je razbio glavu protivničkom igraču. U Kentuckyu Jabali je dijelio svlačionicu sa legendarnim NBA igračem i trenerom Danom Isselom, koji se sjeća.."Nikada mi nije rekao zdravo, bio je potpuno u Black Power pokretu, a kompletna svlačionica je živjela u strahu od njega. Jednom prilikom dok smo se presvlačili uočio je da afroamerički rookie u timu nosi pamučne gaće. Jabali mu je prišao, opalio šamar i zatim rekao,"Zar ne znaš da su naši preci ubirali pamuk na plantažama, nađi neke druge gaće", zatim mu je rastrgao donji veš i još ga udario u lice. Dečko je ostao u svlačionici i plakao, a niko od nas nije imao hrabrosti da reaguje."

Slično kao i Brisker, i Jabali je naišao na sebi ravnog...u u utakmici protiv Viriginije ušao je u svađu sa Nielom Johnsonom koji ga je par puta upozorio da mu protiv njega to neće proći. Jabali je odgurnuo Johnsona koji je pao na parket, zatim gledao Jabali par trenutaka...." Johnson se pridigao, prišao Jabaliju i zatim je uslijedio najjači kroše koji sam u životu vidio. Jabali je odmah izgubio svijest i ležao nepomičan barem pet minuta. Mislili smo da je mrtav. Udarac je bio mnogo brutalniji od onog kojim je Kermitt Washington pokosio Rudya Tomjanovicha."- priča tadašnji čan Virginije Dave Twardzik.

MARVIN BARNES

Izazivam sve čitaoce ove kolumne da pronađu bizarnijeg lika od Marvina Barnesa u bilo kojem sportu.

Pokušajte. Barnes je nosio nadimak "Loša vijest", a njegov rezime dostojan barem 50 "Jel' moguće?" pitanja u najkraćim crtama ide ovako....

U četvrtom razredu srednje škole sa par "ortaka" je opljačkao banku. Brzo je otkriven jer je tokom pljačke nosio gornji dio trenerke za zagrijavanje sa logom škole na grudima i svojim imenom i prezimenom ušivenim velikim slovima na leđima. Saigrača je na koledžu pretukao montiračem za gume, kada je postao profesionalac za to je platio kaznu od 10 000 dolara.

Tokom igranja za St. Louis nikada nije uspio da dođe na vrijeme na jutarnji let za gostovanje, govorimo o periodu od dvije godine. Preko mjesec dana nije uspio da se sjeti gdje je parkirao svoj automobil u centru St. Louisa. Nije pomogla ni činjenica da je bio vlasnik Bentleya, jednog od dva ukupno u gradu u tom trenutku. U svom stanu(petosobni apartman) je imao 13 fiksnih telefona, kada su ga nakon meča pitali zašto ima 13 telefona u stanu, odgovorio je,"Ne čovječe, kakvih 13 telefona, imam dva u spavaćoj, dva u kupatilu, jedan u kuhinji, jedan u dnevnoj sobi..." dalje nije mogao da nabraja jer ga je uhvatio smijeh.

Kakvo je bilo stanje Marvinovog mozga najbolje opisuje detalj nakon meča u kojem je njegov tim teško poražen,a on je ubacio 48 poena. Poslije meča Barnes je otvorio dušu okupljenim novinarima " Vidite šta se ovdje dešava?? Nemamo igru, ne igramo kao ekipa!!" Novinari su klimali glavama u nadi da je Barnes konačno sabrao neke stvari u glavi, ali je onda opet otvorio usta.." Evo vam primjer...Večeras sam imao 48 poena na dva minuta do kraja, dva!! Da li mi je neko dodao loptu da ubacim 50? Nije! I ostao sam na 48 poena, eto sa kakvim ljudima ja igram".

Barnes je bez obzira na bogomdani talenat košarci posvećivao minimum vremena. Izlazio je svaku noć, trošio gomilu novca, opijao se, konzumirao drogu i stalno bio u društvu "dama" koje su ga pratile do samog ulaza u timski bus. Bez obzira na noći nespavanja Marvin je bio u stanju da ubaci 40+ poena i skine 20+skokova bez vidnog napora. Pazite, govorimo o čovjeku koji je prije leta iz Louisvillea za St. Louis(Promjena vremenske zone. Louisville je sat vremena ispred St.Louisa), kada je vidio da avion polijeće u 8 ujutro, a slijeće u St. Louis u 7:59 ujutro vrisnuo u strahu,"Ne,ne.. ja ne sjedam u vremeplov. Neću na let koji me vraća kroz vrijeme", i ostao u hotelu.

Slična priča se ponovila i tokom gostovanja u Norfolku kada je Barnes propustio jutarnji timski let(Zvao ga je čak i vlasnik tima ali je bunovni Marvin odgovorio, "eto me, eto me..." i naravno nastavio da spava), a zatim i naredna tri komercijalna. Jedini način da se sa LaGuardia aerodroma u New Yorku dokopa Norfolka je bila da unajmi čarter - što je i uradio. Po slijetanju je ugrabio taksi i stigao u svlačionicu 10 minuta prije početka tekme dok je trener crtao kretnje u napadu. Svi su pogledali Barnesa koji je nosio šešir i dugu bundu od 10 000 dolara. U ruci je imao kesu McDonaldsa sa hamburgerima i pomfritom.

"Momci ne brinite, tu sam!" uzviknuo je Barnes i skinuo bundu ispod koje je već obukao dres i šorc. Ubacio je 43 poena uz 19 skokova na toj utakmici, a tokom time-outa krajem prvog poluvremena dok mu je znoj lio niz lice stigao da napiše ček pilotu čartera na 1200 dolara koji je stajao pored klupe i tražio novac za let jer nije vjerovao da će mu Barnes poslati ček poštom. Čekovnu knjižicu je iz svlačionice donio pomoćni trener, a dok je ostatak ekipe slušao koju akciju da odigra Marvin je pitao pilota:"Na koga da naslovim ček?"

Ritual mu je bila obilna večera 20 minuta pred početak utakmice. Barnes je jeo teleći odrezak u sosu, grašak, kukuruz, pire krompir dok mu je fiziotreapeut bandažirao članke. Nakon jela Barnes se pred ogledalom do samog početka utakmice mazao losionom za tijelo kako bi mu koža sijala dok je na terenu, a fizioterapeut je bio zadužen da uzme karte i uvede od tri do pet "djevojaka" koje je Barnes vodio sa sobom ("K.... su me uvijek gotivile!" bila je njegova omiljena rečenica.)

Hapšen je zbog provalne krađe, posjedovanja narkotika i upada na tuđi posjed. Zbog konzumiranja kokaina karijera u NBA je trajala kratko, a jedno vrijeme je bio i beskućnik u San Diegu. Danas je izliječen i radi na prevaspitavanju maloljetnih delinkvenata u rodnom Providenceu.

Smith, Griffin, Mills i Stackhouse

LEON SMITH

Draftovali su ga Dallas Mavsi 1999 godine direktno iz srednje škole, ali za njih nije odigrao nijedan meč. Na prvom treningu je odbio da trči sprinteve koje je naredio Don Nelson uz pitanje "A što ti ne bi trčao,a?"

Sa 5 godina roditelji su ga dali na usvajanje i tokom odrastanja je promjenio pet sirotišta. Policija ga je uhapsila u Dallasu nakon što je bacio veliki kamen kroz zadnje staklo svog džipa i zatim se onesvjestio. Pronađen je odjeven kao indijanski poglavica sa peruškama i na glavi i ratnim bojama na licu.

Pregledom je ustanovljeno da je progutao 250 aspirina i pokušao samoubistvo. Vratio se u rodni Chicago zatim raskinuo sa djevojkom i demolirao auto njene majke. Uhapšen ponovo i smješten mjesec dana na psihijatrijsku kliniku. Njegova tadašnja djevojka? Cassie Pondexter, zvijezda Rutgers univerziteta i WNBA igračica koja se "proslavila" nakon tragedije u Fukušimi natpisom na twitteru "Bog ih je kaznio zbog Pearl Harboura".

Nije ni čudo što su bili u vezi....

EDDIE GRIFFIN

Vjerovatno najtužnija priča od svoih pobrojanih. Rođen je u Philadelphiji gdje je izgradio reputaciju najboljeg srednjoškolskog igrača Amerike. Neviđen spoj preciznog šuta za tri poena i osjećaja za blokade. Samo nebo je bila granica za Griffina kada govorimo o košarkaškom umijeću. Izabrao je univerzitet Seton Hall i nakon mjesec dana igranja tamo svi su govorili o budućem prvom izboru NBA drafta. Ubrzo su krenuli problemi.

Griffin je pretukao saigrača Tya Shinna, a sve su glasnije bile i priče o njegovom konzumiranju alkohola. Napustio je koledž nakon godinu dana i izašao na NBA draft gdje su ga priče skauta o lošem karakteru spustile na sedmu poziciju. Netsi su ga proslijedili u Houston za tri igrača, a tamo se Griffin gotovo nije trijeznio. Otpušten je u decembru 2003, a zatim je godinu dana proveo u klinici za odvikavanje od alkohola. Povratak u NBA je donio angažman u Minnesoti i nove probleme. Griffin se u pijanom stanju zakucao u parkirani automobil i to dok je vozio, gledao pornić i masturbirao!?. Minnesota ga je otpustila 2007, a ubrzo nakon toga Griffin je poginuo.

Ponovo je bio pijan za volanom, probio je rampu svojim SUV-om i udario u voz koji se kretao. Džip se zapalio, a Griffinovo tijelo je identifikovano pomoću zubarskog kartona. Iza njega je ostala 3-godišnja kćerka Amaree.

CHRIS MILLS

Vrlo dobar igrač u svoje vrijeme, ali sa vjerovatno najkraćim fitiljem u ligi. Suspendovan je jednu utakmicu zbog udaranja pesnicom u lice tada rookija Miamija Predraga Danilovića. Kao član Golden Statea pokušao da se obračuna sa Rasheedom Wallaceom i Bonzi Wellsom. Jedan Millsov prijatelj je ušao u verbalni sukob sa Sheedom nakon što je Portland slavio u Oaklandu u posljednjoj sekundi, a Wallace počeo da provocira publiku iz prvih redova.

Mills je pokušao da provali u svlačionicu Blazersa te tom prilikom izudarao jednog od članova obezbjeđenja Blazersa. Nakon što nije uspio da uđe u svlačionicu, Mills je svojim džipom uz pomoć "prijatelja" koji su se pojavili na poziv zagradio timski bus Blazersa i onda je to društvo naoružano pištoljima i sačmaricama čekalo izlazak igrača Portlanda. Po nepotvrđenim informacijama Wells i Wallace su ležali na podu između sjedišta dok je Mills navodno tražio da izađe kompletan tim napolje i da on neće koristiti vatreno oružje!?

JERRY STACKHOUSE

Vrlo slična priča i vjerovatno bolji igrač od Millsa. Stackhouse je jedno vrijeme smatran novim Jordanom(To poređenje nije dugo trajalo ali eto da se pomene...) Stackhouse je tokom svoje karijere pretukao Hornaceka(i nije neki podvig), Laettnera(kockarski dug) te Kirka Snydera. Njegov brutalan faul nad Shaqom u finalu Miami - Dallas 2006 je poseban zato što niko od igrača Heata nije pokušao da barem nešto kaže Jerryu.

Čak je i moćni Shaq samo odšetao ka klupi.Impresivan je način na koji je Stack sredio Snydera. Nakon meča u kojem je Snyder provocirao Stackhousea, Jerry je od klupskog ekonoma tražio trenerku kako ne bi prljao odjelo. Odšetao do busa Jazza pretukao Snydera gdje je član obezbjeđenja dvorane u Dallasu svjedočio kako je "Snyder dobio teške batine". Stackhouse se prema priči vratio u svlačionicu i mirno predao ekonomu trenerku.

Oakley i Barkley

CHARLES OAKLEY

Danas radi kao lična pratnja Michaela Jordana. U Svoje vrijeme je važio možda i za najopasnijeg čovjeka u NBA. Pretukao je Tyronea Hilla zbog 54 000 dolara kockarskog duga.."Džentlmen uvijek plaća svoj dug" izjavio je Oakley nakon što je premlatio Hilla.

Nakon Hilla na red je došao Jeff Mcinnis kojeg je Oakley nokautirao na zagrijavanju pred tekmu u Los Angelesu. Iako se po NBA priča da je na sastanku unije igrača '99 Oak opalio šamar Charlesu Barkleyu teško je povjerovati u vjerodostojnost te priče posebno kada postoji snimak incidenta u MSG dvorani na utakmici Knicks - Phoenix gdje je Barkley udario Oakleya u lice. Ni u poznim godinama Oakley se ne smiruje.

Tako je prošle godine pretukao pet članova obezbjeđenja jednog noćnog kluba u Las Vegasu koji je posjetio sa Jordanom. Kasnije je pretučenim momcima stiglo pojačanje pa ni Oakley nije prošao bez posljedica.



CHARLES BARKLEY

Radio je sve...bacao tipove kroz izloge barova, tukao i pljuvao navijače. Poseban bonus dobija zbog premlaćivanja jednog od najvećih provokatora u košarci ikada Billa Leimbeera kojem je zatvorio oko i rasjekao usnu tokom utakmice Philadelphia - Detroit(Kasnije je naravno u šali rekao da mu je to bio najteži protivnik).

U direktnom obračunu je oborio i Shaqa te mu zadao par udaraca u glavu. Ipak Charles je previše duhovit i zanimljiv kao tv ličnost da bi nosio etiketu siledžije i zato ga nevoljko stavljam na ovu listu. Ipak minuli rad se mora poštovati.

VERNON MAXWELL

Za kraj autentični ludak.

Čovjek je nosio nadimak pobješnjeli maks i gotovo svake večeri se trudio da ga opravda. U Portlandu se popeo u 10-ti red gledališta i premlatio navijača i to u sred napada Rocketsa. Šutirao je iz svih mogućih pozicija i niko nije imao hrabrosti da mu prigovori. Na univerzitetu Florida je bio najbolji strijelac svih vremena ali je taj skor brisan jer je priznao da je primao novac za igranju NCAA te da je šmrkao kokain pred važne utakmice. 1997 godine odlukom suda morao je da isplati 700 000 dolara jednoj djevojci kojoj je namjerno prenio herpes!?

Poznati novinar Michael Wilbon je je jednom prilikom opisao svoj susret sa Maxwellom u Houstonu:" Bio je potpuni mrak i u datom trenutku mi je bilo jasno da sam se izgubio. Nastavio sam da pješačim u jednom pravcu i naletio na neki automobil.

Prozor se spustio i ugledao sam poznato lice zakrvavljenih očiju "Mike, šta radiš ovdje sam na ulici? Znaš li koliko je opasan ovaj kraj? Uđi da te vozim u hotel... Dok sam ulazio u auto na zadnjem sjedištu sam primjetio hrpu oružja. Automatska puška M-16, Uzi i barem tri pištolja...Verne šta je ovo? Što će ti ovoliko oružja? "Lična zaštita šefe", odgovorio je Maxwell, "U ovo doba ima svakakvih likova na ulici"....

Najveći negativac kojeg je košarka vidjela, bez ikakve dileme. Brisker je bio izuzetan strijelac, igrao je dvije i po sezone u ABA ligi uz 26 poena u prosjeku zatim prešao u NBA gdje je igrao tri godine u Seattle Sonicsima.

Tip kojeg su se plašili svi- saigrači, protivnici, sudije, navijači. Briskera iako visokog 195cm nisu zanimali obračuni sa bekovima, pikirao je više i snažnije od sebe. Bivši NBA igrač Billy Knight priča: " U jednom trenutku tokom pripremne utakmice Brisker se okrenuo i udario me pesnicom u bradu, jedva sam ostao na nogama, a on je samo stajao i čekao da nešto uradim. Ja sam se zaledio od straha".

Dok je bio član Pittsburgha, stručni štab je na trening kamp doveo odbrambenog igrača američkog fudbala od 130 kilograma koji je trebao svojom odbranom i grubošću da podigne intenzitet treninga, a na kraju je dobio žestoke batine od Briskera. Kao da to nije bilo dovoljno, Brisker je gledao pretučnog protivnika i zatim razglasio:" Idem do automobila po pištolj i zatim ću da ubijem ovog idiota". Treneri su brže-bolje otkazali trening. Tokom utakmice za Seattle Brisker je kasnio na drugo poluvrijeme, sudija John Vanak je kasnije dobio informaciju da je Brisker u svlačionici pretukao dva saigrača.

Problem Briskera je riješio trener Dallasa Tom Nissalke, priča ide ovako:" Pokušavao sam da prekinem niz od devet poraza zaredom i to na gostovanju u Pittsburghu. Imao sam čekovnu knjižicu od našeg generalnog menadžera koju sam koristio da isplatim bonus na licu mjesta kada neko odigra dobru utakmicu. Razglasio sam u svlačionici da nudim 500 dolara ako neko udari Johna Briskera. U prvi mah niko se nije javio. Gledao sam lijevo-desno i ugledao podignutu ruku. Javio se Lenny Chappell i pitao,"Mogu li ja, ali da počnem u petorci?", obično Chapell nije počinjao u petorci ali se jedini javio.

Očekivao sam da će udariti Briskera prilikom nekog ulaza ili nešto slično ali je Chapell iznenadio sve. Kada je sudija podbacio loptu Chappell se okrenuo i nokautirao Briskera. Udarac je bio tako brz i tako dobro plasiran da ga niko osim nas nije ni primjetio. Svi su gledali u podbačenu loptu. Sudija čak nije ni svirao faul."

Pri kraju profesionalne karijere John Brisker je ušao u veliki problem sa kokainskom ovisnošću. U potrazi za novcem postao je plaćeni ubica u Ugandi, te je ubijao za režim Idi Amina. Nestao je 1979 godine a prema nekim informacijama strijeljan je nakon što je svrgnut Aminov režim. Zvanično je proglašen mrtvim 1985 godine.

WARREN JABALI

Warren je sa 190cm igrao na poziciji krilnog centra. Malo se šunjao po NBA ali je većinu karijere odigrao u ABA ligi i tamo pored odličnih igara na niskom postu ostao upamćen i po radikalnim stavovima i mržnji prema bijelcima. Jabali za svojih 10 godina profi karijere nikada nije pozdravio bijelog igrača, kamoli komunicirao sa njim, bez obizra da li u pitanju bio saigrač ili protivnik. Ostao je upamćen po najbrutalnijem potezu 70-tih godina u košarci kada je tokom utakmice koju je prenosila nacionalna televizija namjerno skočio na glavu Jima Jarvisa koji je ležao na parketu.

Potez je prikazan na svim vijestima, a Jabalijevo objašnjenje je bilo,"Naučio sam da igram na ulici, proradio mi je instinkt." Niti jednom Warren nije izjavio da mu je žao zbog poteza kojim je razbio glavu protivničkom igraču. U Kentuckyu Jabali je dijelio svlačionicu sa legendarnim NBA igračem i trenerom Danom Isselom, koji se sjeća.."Nikada mi nije rekao zdravo, bio je potpuno u Black Power pokretu, a kompletna svlačionica je živjela u strahu od njega. Jednom prilikom dok smo se presvlačili uočio je da afroamerički rookie u timu nosi pamučne gaće. Jabali mu je prišao, opalio šamar i zatim rekao,"Zar ne znaš da su naši preci ubirali pamuk na plantažama, nađi neke druge gaće", zatim mu je rastrgao donji veš i još ga udario u lice. Dečko je ostao u svlačionici i plakao, a niko od nas nije imao hrabrosti da reaguje."

Slično kao i Brisker, i Jabali je naišao na sebi ravnog...u u utakmici protiv Viriginije ušao je u svađu sa Nielom Johnsonom koji ga je par puta upozorio da mu protiv njega to neće proći. Jabali je odgurnuo Johnsona koji je pao na parket, zatim gledao Jabali par trenutaka...." Johnson se pridigao, prišao Jabaliju i zatim je uslijedio najjači kroše koji sam u životu vidio. Jabali je odmah izgubio svijest i ležao nepomičan barem pet minuta. Mislili smo da je mrtav. Udarac je bio mnogo brutalniji od onog kojim je Kermitt Washington pokosio Rudya Tomjanovicha."- priča tadašnji čan Virginije Dave Twardzik.

MARVIN BARNES

Izazivam sve čitaoce ove kolumne da pronađu bizarnijeg lika od Marvina Barnesa u bilo kojem sportu.

Pokušajte. Barnes je nosio nadimak "Loša vijest", a njegov rezime dostojan barem 50 "Jel' moguće?" pitanja u najkraćim crtama ide ovako....

U četvrtom razredu srednje škole sa par "ortaka" je opljačkao banku. Brzo je otkriven jer je tokom pljačke nosio gornji dio trenerke za zagrijavanje sa logom škole na grudima i svojim imenom i prezimenom ušivenim velikim slovima na leđima. Saigrača je na koledžu pretukao montiračem za gume, kada je postao profesionalac za to je platio kaznu od 10 000 dolara.

Tokom igranja za St. Louis nikada nije uspio da dođe na vrijeme na jutarnji let za gostovanje, govorimo o periodu od dvije godine. Preko mjesec dana nije uspio da se sjeti gdje je parkirao svoj automobil u centru St. Louisa. Nije pomogla ni činjenica da je bio vlasnik Bentleya, jednog od dva ukupno u gradu u tom trenutku. U svom stanu(petosobni apartman) je imao 13 fiksnih telefona, kada su ga nakon meča pitali zašto ima 13 telefona u stanu, odgovorio je,"Ne čovječe, kakvih 13 telefona, imam dva u spavaćoj, dva u kupatilu, jedan u kuhinji, jedan u dnevnoj sobi..." dalje nije mogao da nabraja jer ga je uhvatio smijeh.

Kakvo je bilo stanje Marvinovog mozga najbolje opisuje detalj nakon meča u kojem je njegov tim teško poražen,a on je ubacio 48 poena. Poslije meča Barnes je otvorio dušu okupljenim novinarima " Vidite šta se ovdje dešava?? Nemamo igru, ne igramo kao ekipa!!" Novinari su klimali glavama u nadi da je Barnes konačno sabrao neke stvari u glavi, ali je onda opet otvorio usta.." Evo vam primjer...Večeras sam imao 48 poena na dva minuta do kraja, dva!! Da li mi je neko dodao loptu da ubacim 50? Nije! I ostao sam na 48 poena, eto sa kakvim ljudima ja igram".

Barnes je bez obzira na bogomdani talenat košarci posvećivao minimum vremena. Izlazio je svaku noć, trošio gomilu novca, opijao se, konzumirao drogu i stalno bio u društvu "dama" koje su ga pratile do samog ulaza u timski bus. Bez obzira na noći nespavanja Marvin je bio u stanju da ubaci 40+ poena i skine 20+skokova bez vidnog napora. Pazite, govorimo o čovjeku koji je prije leta iz Louisvillea za St. Louis(Promjena vremenske zone. Louisville je sat vremena ispred St.Louisa), kada je vidio da avion polijeće u 8 ujutro, a slijeće u St. Louis u 7:59 ujutro vrisnuo u strahu,"Ne,ne.. ja ne sjedam u vremeplov. Neću na let koji me vraća kroz vrijeme", i ostao u hotelu.

Slična priča se ponovila i tokom gostovanja u Norfolku kada je Barnes propustio jutarnji timski let(Zvao ga je čak i vlasnik tima ali je bunovni Marvin odgovorio, "eto me, eto me..." i naravno nastavio da spava), a zatim i naredna tri komercijalna. Jedini način da se sa LaGuardia aerodroma u New Yorku dokopa Norfolka je bila da unajmi čarter - što je i uradio. Po slijetanju je ugrabio taksi i stigao u svlačionicu 10 minuta prije početka tekme dok je trener crtao kretnje u napadu. Svi su pogledali Barnesa koji je nosio šešir i dugu bundu od 10 000 dolara. U ruci je imao kesu McDonaldsa sa hamburgerima i pomfritom.

"Momci ne brinite, tu sam!" uzviknuo je Barnes i skinuo bundu ispod koje je već obukao dres i šorc. Ubacio je 43 poena uz 19 skokova na toj utakmici, a tokom time-outa krajem prvog poluvremena dok mu je znoj lio niz lice stigao da napiše ček pilotu čartera na 1200 dolara koji je stajao pored klupe i tražio novac za let jer nije vjerovao da će mu Barnes poslati ček poštom. Čekovnu knjižicu je iz svlačionice donio pomoćni trener, a dok je ostatak ekipe slušao koju akciju da odigra Marvin je pitao pilota:"Na koga da naslovim ček?"

Ritual mu je bila obilna večera 20 minuta pred početak utakmice. Barnes je jeo teleći odrezak u sosu, grašak, kukuruz, pire krompir dok mu je fiziotreapeut bandažirao članke. Nakon jela Barnes se pred ogledalom do samog početka utakmice mazao losionom za tijelo kako bi mu koža sijala dok je na terenu, a fizioterapeut je bio zadužen da uzme karte i uvede od tri do pet "djevojaka" koje je Barnes vodio sa sobom ("K.... su me uvijek gotivile!" bila je njegova omiljena rečenica.)

Hapšen je zbog provalne krađe, posjedovanja narkotika i upada na tuđi posjed. Zbog konzumiranja kokaina karijera u NBA je trajala kratko, a jedno vrijeme je bio i beskućnik u San Diegu. Danas je izliječen i radi na prevaspitavanju maloljetnih delinkvenata u rodnom Providenceu.

Smith, Griffin, Mills i Stackhouse

LEON SMITH

Draftovali su ga Dallas Mavsi 1999 godine direktno iz srednje škole, ali za njih nije odigrao nijedan meč. Na prvom treningu je odbio da trči sprinteve koje je naredio Don Nelson uz pitanje "A što ti ne bi trčao,a?"

Sa 5 godina roditelji su ga dali na usvajanje i tokom odrastanja je promjenio pet sirotišta. Policija ga je uhapsila u Dallasu nakon što je bacio veliki kamen kroz zadnje staklo svog džipa i zatim se onesvjestio. Pronađen je odjeven kao indijanski poglavica sa peruškama i na glavi i ratnim bojama na licu.

Pregledom je ustanovljeno da je progutao 250 aspirina i pokušao samoubistvo. Vratio se u rodni Chicago zatim raskinuo sa djevojkom i demolirao auto njene majke. Uhapšen ponovo i smješten mjesec dana na psihijatrijsku kliniku. Njegova tadašnja djevojka? Cassie Pondexter, zvijezda Rutgers univerziteta i WNBA igračica koja se "proslavila" nakon tragedije u Fukušimi natpisom na twitteru "Bog ih je kaznio zbog Pearl Harboura".

Nije ni čudo što su bili u vezi....

EDDIE GRIFFIN

Vjerovatno najtužnija priča od svoih pobrojanih. Rođen je u Philadelphiji gdje je izgradio reputaciju najboljeg srednjoškolskog igrača Amerike. Neviđen spoj preciznog šuta za tri poena i osjećaja za blokade. Samo nebo je bila granica za Griffina kada govorimo o košarkaškom umijeću. Izabrao je univerzitet Seton Hall i nakon mjesec dana igranja tamo svi su govorili o budućem prvom izboru NBA drafta. Ubrzo su krenuli problemi.

Griffin je pretukao saigrača Tya Shinna, a sve su glasnije bile i priče o njegovom konzumiranju alkohola. Napustio je koledž nakon godinu dana i izašao na NBA draft gdje su ga priče skauta o lošem karakteru spustile na sedmu poziciju. Netsi su ga proslijedili u Houston za tri igrača, a tamo se Griffin gotovo nije trijeznio. Otpušten je u decembru 2003, a zatim je godinu dana proveo u klinici za odvikavanje od alkohola. Povratak u NBA je donio angažman u Minnesoti i nove probleme. Griffin se u pijanom stanju zakucao u parkirani automobil i to dok je vozio, gledao pornić i masturbirao!?. Minnesota ga je otpustila 2007, a ubrzo nakon toga Griffin je poginuo.

Ponovo je bio pijan za volanom, probio je rampu svojim SUV-om i udario u voz koji se kretao. Džip se zapalio, a Griffinovo tijelo je identifikovano pomoću zubarskog kartona. Iza njega je ostala 3-godišnja kćerka Amaree.

CHRIS MILLS

Vrlo dobar igrač u svoje vrijeme, ali sa vjerovatno najkraćim fitiljem u ligi. Suspendovan je jednu utakmicu zbog udaranja pesnicom u lice tada rookija Miamija Predraga Danilovića. Kao član Golden Statea pokušao da se obračuna sa Rasheedom Wallaceom i Bonzi Wellsom. Jedan Millsov prijatelj je ušao u verbalni sukob sa Sheedom nakon što je Portland slavio u Oaklandu u posljednjoj sekundi, a Wallace počeo da provocira publiku iz prvih redova.

Mills je pokušao da provali u svlačionicu Blazersa te tom prilikom izudarao jednog od članova obezbjeđenja Blazersa. Nakon što nije uspio da uđe u svlačionicu, Mills je svojim džipom uz pomoć "prijatelja" koji su se pojavili na poziv zagradio timski bus Blazersa i onda je to društvo naoružano pištoljima i sačmaricama čekalo izlazak igrača Portlanda. Po nepotvrđenim informacijama Wells i Wallace su ležali na podu između sjedišta dok je Mills navodno tražio da izađe kompletan tim napolje i da on neće koristiti vatreno oružje!?

JERRY STACKHOUSE

Vrlo slična priča i vjerovatno bolji igrač od Millsa. Stackhouse je jedno vrijeme smatran novim Jordanom(To poređenje nije dugo trajalo ali eto da se pomene...) Stackhouse je tokom svoje karijere pretukao Hornaceka(i nije neki podvig), Laettnera(kockarski dug) te Kirka Snydera. Njegov brutalan faul nad Shaqom u finalu Miami - Dallas 2006 je poseban zato što niko od igrača Heata nije pokušao da barem nešto kaže Jerryu.

Čak je i moćni Shaq samo odšetao ka klupi.Impresivan je način na koji je Stack sredio Snydera. Nakon meča u kojem je Snyder provocirao Stackhousea, Jerry je od klupskog ekonoma tražio trenerku kako ne bi prljao odjelo. Odšetao do busa Jazza pretukao Snydera gdje je član obezbjeđenja dvorane u Dallasu svjedočio kako je "Snyder dobio teške batine". Stackhouse se prema priči vratio u svlačionicu i mirno predao ekonomu trenerku.

Oakley i Barkley

CHARLES OAKLEY

Danas radi kao lična pratnja Michaela Jordana. U Svoje vrijeme je važio možda i za najopasnijeg čovjeka u NBA. Pretukao je Tyronea Hilla zbog 54 000 dolara kockarskog duga.."Džentlmen uvijek plaća svoj dug" izjavio je Oakley nakon što je premlatio Hilla.

Nakon Hilla na red je došao Jeff Mcinnis kojeg je Oakley nokautirao na zagrijavanju pred tekmu u Los Angelesu. Iako se po NBA priča da je na sastanku unije igrača '99 Oak opalio šamar Charlesu Barkleyu teško je povjerovati u vjerodostojnost te priče posebno kada postoji snimak incidenta u MSG dvorani na utakmici Knicks - Phoenix gdje je Barkley udario Oakleya u lice. Ni u poznim godinama Oakley se ne smiruje.

Tako je prošle godine pretukao pet članova obezbjeđenja jednog noćnog kluba u Las Vegasu koji je posjetio sa Jordanom. Kasnije je pretučenim momcima stiglo pojačanje pa ni Oakley nije prošao bez posljedica.



CHARLES BARKLEY

Radio je sve...bacao tipove kroz izloge barova, tukao i pljuvao navijače. Poseban bonus dobija zbog premlaćivanja jednog od najvećih provokatora u košarci ikada Billa Leimbeera kojem je zatvorio oko i rasjekao usnu tokom utakmice Philadelphia - Detroit(Kasnije je naravno u šali rekao da mu je to bio najteži protivnik).

U direktnom obračunu je oborio i Shaqa te mu zadao par udaraca u glavu. Ipak Charles je previše duhovit i zanimljiv kao tv ličnost da bi nosio etiketu siledžije i zato ga nevoljko stavljam na ovu listu. Ipak minuli rad se mora poštovati.

VERNON MAXWELL

Za kraj autentični ludak.

Čovjek je nosio nadimak pobješnjeli maks i gotovo svake večeri se trudio da ga opravda. U Portlandu se popeo u 10-ti red gledališta i premlatio navijača i to u sred napada Rocketsa. Šutirao je iz svih mogućih pozicija i niko nije imao hrabrosti da mu prigovori. Na univerzitetu Florida je bio najbolji strijelac svih vremena ali je taj skor brisan jer je priznao da je primao novac za igranju NCAA te da je šmrkao kokain pred važne utakmice. 1997 godine odlukom suda morao je da isplati 700 000 dolara jednoj djevojci kojoj je namjerno prenio herpes!?

Poznati novinar Michael Wilbon je je jednom prilikom opisao svoj susret sa Maxwellom u Houstonu:" Bio je potpuni mrak i u datom trenutku mi je bilo jasno da sam se izgubio. Nastavio sam da pješačim u jednom pravcu i naletio na neki automobil.

Prozor se spustio i ugledao sam poznato lice zakrvavljenih očiju "Mike, šta radiš ovdje sam na ulici? Znaš li koliko je opasan ovaj kraj? Uđi da te vozim u hotel... Dok sam ulazio u auto na zadnjem sjedištu sam primjetio hrpu oružja. Automatska puška M-16, Uzi i barem tri pištolja...Verne šta je ovo? Što će ti ovoliko oružja? "Lična zaštita šefe", odgovorio je Maxwell, "U ovo doba ima svakakvih likova na ulici"....