Poznato je da Slovenci, možda i najviše od svih naroda i narodnosti bivše nam zemlje, "pate" za Jugoslavijom.

OK, to je teško premeriti, ali utisak je da "naša braća" podno Alpa najviđe žale za tim vremenima. Mnoge nove generacije dolaze u Beograd, (Novi Sad i Guču) na dobar provod, jer su im o tome pričali stariji.

Zato nije ni čudno što je posle Beograda i u Ljubljani otvorena izložba "Živeo život" koja podseća na neka stara vremena, neki bi rekli "dobra stara vremena".



U stadionu "Stožice", pored dvorane u kojoj se održava Evropsko prvenstvo u košarci, posetioci mogu da vide razne predmete iz vremena SFRJ, da se podsete nekih sportskih velikana, a oni mlađi da vide kako se nekada učilo, živelo...



Za one koji su rođeni u to vreme, jedan od kultnijih predmeta bila i čuvena kasa u prodavnicama robe širokog asortimana, da ne kažemo samoposlugama, a danas supermarketima.

Kasirke su "pod obavezno" na nogama imale čuvene "borosane" (vi mlađi, ako ne znate, idite na google da vidite kakva je to obuća).

Naravno, ako nisu imali sitno da vam vrate, umesto kusura dobijli biste žvake. Taj običaj se, nekako, zadržao do današnjih dana. Bar u Srbiji.

"Kako li se kupovao parking bez sms poruka...", uz osmeh su se zapitkivali mlađi posetioci izložbe.

Na panoima je predstavljeno mnogo raznovrsnih modela automobila koji su "krstarili" autoputevima od Slovenije do Makedonije.

Naravno, ni "vespa" nije izostavljena.

Organizatori su se potrudili da dočaraju mnogo detalja svakodnevnog jugoslovenskog života. Stari telefoni iritirajuće zvonjave postavljeni su u ćoškove, a njima najbliži gosti izložbe brzo su pritrčavali i podizali slušalicu.


Dok su sa razglasa odzvanjale pesme Riblje čorbe, u improvizovanom malom bioskopu "vrtelo" se nekoliko mjuzikala.

"Zašto ČINIŠ to...?", pevao je sa platna neutešni zaljubljeni momak.

Svi su bar na trenutak zastajali da poslušaju nekoliko sekundi muzike iz serije "Grlom u jagode". Niko nije krio emocije, ni osmehe.



Hodnik koji razdvaja sportski odeljak od dela izložbe posvećen kulturi, ukrašen je posterima nekih kultnih filmova. Na primer:

Pri kraju ceremonije, u salu je stupio i srpski trener Željko Obradović, srdačno se pozdravivši sa gradonačelnikom Zoranom Jankovićem.

"Ne znam da li znate da sam baš u Ljubljani, baš u Tivoliju, debitovao za reprezentaciju Jugoslavije", upitao je novinare.

Tadašnji selektor Jugoslavije bio je Dušan Ivković, čijom su dobrom voljom organizatori izložbe dobili na pozajmicu četiri trofeja iz svečane sale Košarkaškog saveza Srbije.

"Iz bivše Jugoslavije mi nedostaju prijatelji, ali se trudim da ostanem sa njima u kontaktu i da ih često posećujem", dodao je Obradović.

"Kakva je to država bila, kako smo jaki bili", šaputali su svi koji bi zastali ispred fotografija Dalipagića, Kićanovića, Ćosića, Dražena Petrovića, Delibašića i ostalih velikih košarkaša sa ovih prostora.

I tako se nekada živelo... Pobeđivalo se, gubilo, bilo je lepih momenata, dobrih ideja... Ali, svako vreme ima neku "svoju foru".